Nakon nedavnog Svjetskog prvenstva u hrvanju održanog u Zagrebu sa zadovoljstvom smo popričali s braćom Žugaj (42), najtrofejnijim našim hrvačima otkako je Hrvatska samostalna. S obzirom na protok vremena i njihove kvalifikacije, očekivali smo ih vidjeti u značajnijim ulogama vezano uz reprezentaciju no to se nije dogodilo. Prvo smo popričali s Nevenom, onim od blizanaca Žugaj, koji je osvojio posljednju hrvatsku medalju na svjetskim prvenstvima prije nego što će to, 11 godina kasnije, osvojiti Karlo Kodrić (82 kg).
- Ja imam dvije svjetske medalje, srebro iz Taškenta i broncu iz Istanbula. Obje su mi jako drage, naročito prva koja je bila i olimpijska viza. Kada sam to ostvario vidio sam da je to moguće pa sam osvojio i drugu.
Prvi osvajač bilo koje seniorske medalje na velikim svjetskim natjecanjima bila je Nenadova bronca s Prvenstva Europe.
- Osvojio sam to odličje 2010. u Moskvi. Jako lijepa uspomena. Tada je to bila prva a do tada je bilo nezamislivo da jedan Hrvat na svjetskoj sceni može biti među prvih deset a kamoli da osvoji medalju.
Obojica Žugaja su s velikom radošću pratila Kodrićev put do odličja što ističe i Nenad:
- Nema slađeg nego osvojiti odličje na domaćem terenu. Kodrić je imao izuzetan nastup.
Evo kako je pak to dugo čekano odličje prokomentirao njegov posljednji osvajač, Neven Žugaj.
- Treba čestitati trenerima i Savezu ali i njegovu klubu Petrinja kao i klupskom treneru.
Kakvo je svjetsko hrvanje danas u usporedbi s onim u njihovo vrijeme?
- Pravila su se promijenila. Zapravo, ustabilila su se. Nema toliko promjena kao nekad. Runda se produžila što je doprinijelo atraktivnosti. Od ove godine se primjenjuje i jedan detalj koji čini veliku razliku. Naime, ako je borba završila 1:1, sada prvi koji je osvojio bod biva pobjednikom. Nema više taktiziranja, hrvanje postaje atraktivno a i dobro je izbrendirano i vjerujem da više nikad neće biti upitno hoće li hrvanje biti olimpijski sport ili ne - uvjeren je Nenad.
- Hrvanje je moj život već 35 godina. Meni je ovo bio praznik tim više jer imam sedam minuta od kuće do Arene Zagreb - dodao je Neven.
Zanimalo nas je, dakako, što braća Žugaj rade danas?
- Ja sam od 1. travnja u Hrvatskom školskom sportskom savezu zadužen za međunarodni školski sport. Nisam toliko vezan za hrvatsko hrvanje ali sam u Svjetskom hrvačkom savezu edukator trenera pa putujem po svijetu i educiram druge trenere - ispričao je Nenad na kojeg se pak nadovezao brat mu Neven:
- Ja sam trener U-20 reprezentacije, s njima sam 150 dana godišnje. Uživam u tome. Kao i Nenad sam i ja UWW edukator i putujem po seminarima.
Obojica su bili sudionici prve Svjetske hrvačke konferencije u Zagrebu.
- Imali smo prezentaciju. Tema je bila dual karijera. Priča o našim počecima, fakultetu, poslu a mi smo pričali o našoj tranziciji iz sportske karijere u profesionalnu što je boljka današnjeg sporta. Istaknuli smo koliko je važno da se mladi sportaši dodatno obrazuju kako kasnije ne bi imali problema prilikom tranzicije na tržište rada - ističe Nenad.
- Obojica smo profesori kineziologije nakon čega smo završili časničku školu i radili u vojsci kao časnici. Ispričali smo da je moguće biti vrhunski hrvač i paralelno graditi karijeru nakon karijere. Naša tranzicija je bila lagana a naša ideja je bila potaknuti hrvače da razmišljaju dok su još aktivni sportaši o tome što će raditi nakon sportske karijere koja nije dugovječna - ispričao je Neven kojeg smo pitali zašto je u hrvanju tako teško osvojiti medalju.
Zašto su Hrvati uspješniji u ovim lepršavijim sportovima poput tekvondoa i karatea nego u borilačkim sportovima u kojima snaga dolazi više do izražaja?
- Svaki sport ima svoje vrijednosti. U hrvanju treba biti snažan i izdržljiv i tehničko-taktički spreman. Iako nekome šest minuta izgleda malo, napor je izrazit no tko ostane u hrvanju taj zna da je to pravi, rudarski, sport. Možda nema toliko novca kako u nekim drugim sportovima no neke stvari se ne mogu mjeriti novcima.
Zašto hrvanjem tako dominiraju zemlje bivšeg SSSR-a, uključujući i Rusiju? Pitali smo to Nenada:
- Rusija je malo popustila zbog političkih razloga. Zemlje bivšeg SSSR-a imaju tradiciju, hrvači ondje treniraju od najmlađih dana. Uostalom, na današnjoj UFC sceni prednjače borci iz Dagestana. Ovog časa MMA je treći sport po gledanosti a hrvanje je dobar temelj za to. Svi rade hrvačku bazu jer je hrvanje u tim zemljama tradicijski sport. Isto kao u Iranu, u Japanu. Pa hrvanje je najstariji sport na svijetu, od antik 776. prije nove ere pa do modernih olimpijskih igara. Mi imamo dugu tradiciju, još za vrijeme Jugoslavije. A ti sportovi su vezani uz vojsku i vojne sustave.
Gdje su se tu izgubile bogate zapadne zemlje poput Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske, Velike Britanije...? Evo što o tome misli Neven:
- Jedan od razloga su velike novčane nagrade ali i trajne sportske naknada koje dobivaju u zemljama bivšeg SSSR-a i Iranu dok u zapadnim zemljama to nije tako. Ondje se to više financira putem sponzorstava a kod njih je to sport od državnog interesa. Hrvači i treneri su odlično plaćeni.
Zanimljivo je da su obojica napustili sigurnost vojničkih plaća. Zašto?
- Ha. U životu kao i u hrvanju, neki put je dobro riskirati. Ja sam nakon tog otkaza osvojio svjetsku medalju. Valja naglasiti da smo mi nakon našeg otkaza i ušli u sustav suradnje HOO-a i MORH-a kojem sam zahvalan. Drago mi je vidjeti da se puno ulaže u sport i s vojne i s policijske razine. To je odlično za produženje karijera nas hrvača i svih drugih sportaša iz sportova koji jesu značajni ali nisu toliko financijski jaki - govori Neven prepuštajući Nenadu da odgovori na pitanje koliki je to bio rizik - napustiti siguran državni posao:
- Bio je ogroman rizik. Napuštaš odlično radno mjesto, mi smo bili natporučnici pa smo imali časničke plaće i zajamčeno napredovanje. Rizik je bio velik no nije više išlo. Nismo više mogli izbivati s posla nakon što potrošimo cijeli godišnji i četiri puta godišnje damo krv. Nakon što stražarimo, dežuramo, izmišljamo slobodne dane. Jednostavno više nije išlo. U jednom trenu smo izgubili i potporu od našeg zapovjednog kadra. Bacili smo sve karte na hrvanje, kasnije i na trenerski dio i ne bismo tu odluku ni danas mijenjali.
Otvori KEKS Pay
"nakon što potrošimo cijeli godišnji i četiri puta godišnje damo krv" - he, he, koji likovi, bravo dečki :)