U sastavu hrvatske košarkaške delegacije na ovogodišnjem Eurobasketu nitko nema tako raznoliko iskustvo u reprezentaciji kao što ga ima glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza Josip Vranković (48). Prvi operativac saveza svjedok je mnogih zbivanja u ove 22 godine, koliko Hrvatska žudi za medaljom bilo kojeg sjaja.
Joke je 1994. uz Tonija Kukoča, Dina Rađu, Stojka Vrankovića... bio član reprezentacije koja je u Torontu osvojila svjetsku broncu. Godinu dana poslije bio je u vrsti koja je bila brončana na Eurobasketu na kojem se, kao igrač, pojavio i šest godina poslije.
Samo četiri godine nakon završetka igračke karijere, Joke se pojavio kao šef stručnog stožera reprezentacije na SP-u u Turskoj 2010., a izbornik je bio i 2011. na Eurobasketu, dok je od 2015. operativac u Savezu.
Ostali ‘kratki’ za jednu loptu
Danas je Vranković glavni tajnik HKS-a pa o hrvatskoj reprezentaciji može govoriti iz tri različita rakursa.
– Kada smo 1995. osvojili europsku broncu u Ateni, a tada su nas kritizirali, nitko niti pomisliti nije mogao da Hrvatska iduće 22 godine neće osvojiti medalju.
Baš kao što davne 1992., nitko nije zamišljao kako će to izgledati kada Hrvatska više ne bude u stanju kvalificirati se na Olimpijske igre, što se dogodilo čak tri puta (2000., 2004. i 2012.).
- Košarka je u međuvremenu postala globalni sport. Reprezentacije koje je Hrvatska u prvoj polovici 90-tih lakoćom pobjeđivala, kao što su Francuska, Grčka i Turska, danas su košarkaške sile. Uostalom, kada pogledate koliko je Turska od 1995. do danas uložila u košarku, to je da ti pamet stane. Pa jedna Mađarska danas 10 puta više ulaže u košarku od Hrvatske i mi bismo za deset, pa i manje, godina mogli gledati Mađarima u leđa. I Poljska i Češka više ulažu u svoju košarku nego mi.
Prvi rezultati turskih ulaganja u košarku osjetili su se upravo na Eurobasketu 2001. kada su Turci postali doprvaci Europe nakon što su eliminirali Hrvatsku u četvrtfinalu, i to u trileru za pamćenje. Naime, naši su u 27. minuti vodili “plus 19”, no pokleknuli su do kraja pred naletom domaće publike i poturčenih Sandžaklija, Turkoglua i Turkcana. Izravni svjedok tog preokreta bio je i Joke Vranković, tada jedan od izabranika tadašnjeg (i sadašnjeg) izbornika Aleksandra Petrovića.
– Ostali smo kratki za jednu loptu, a ne znam je li kod posljednjeg koša Turske isteklo vrijeme.
Jednako šokantan bio je i poraz koji je doživio kao trener devet godina poslije u osmini finala SP-a 2010. Srbija je pobijedila zahvaljujući slobodnim bacanjima sekundu prije kraja utakmice.
– U oba slučaja ostali smo kratki za jednu loptu. Trenerski je to možda i teže proživjeti jer drugačija je to vrsta adrenalina nego igračka. Igraču je lakše, dok su trenerski porazi kompleksniji, pogotovo oni u neizvjesnim završnicama.
Je li razlog našem medaljaškom postu i to što dugo nismo istovremeno imali dva igrača kalibra Bogdanovića i Šarića, još otkako su za reprezentaciju prestali igrati Kukoč i Rađa.
Sad imamo širinu kadra
– Ne bih ja to tako rekao. Imali smo mi Vujčića, Prkačina, Planinića, Giričeka...
U kojoj mjeri je potentna sadašnja hrvatska selekcija?
– Zanimljiva je jako. Ima širinu, što se vidjelo i u grupnoj fazi. A taj širi “roster” izborniku Petroviću dao je više prostora za manevre, da se prema svakoj utakmici može drugačije taktički postaviti.
S obzirom na to da je stigao taj najvažniji dan ovog ljeta, čije je značenje izbornik Petrović bezbroj puta izrekao, primjećuje li Joke nervozu u našim redovima?
– Bila je veća na samom otvaranju turnira nego na dan eliminacijske utakmice. Puno im je lakše kada su vidjeli da iz utakmice u utakmicu igraju bolje.
Iz reprezentacije koja je 2010. u Istanbulu igrala na SP-u, i koju je vodio Joke, ovdje su petorica košarkaša (Popović, Žorić, Tomas, Ukić, Bogdanović).
– Bilo bi sjajno da ih je još i da su svi oni stalno igrali za reprezentaciju jer Španjolska je najbolji primjer što daje kontinuitet momčadi.
još jedan "stručnjak"... probao kao trener ne ide pa ne ide... više puta .. ali eto u kanceliriji ide... smiješno