Statistika je neumoljiva i okrutna: start trenera Željka Sopića sa sedam utakmica u nizu bez pobjede (4 remija, 3 poraza) najneuspješniji je u povijesti NK Osijek. Pa kad tome pridodamo kako je Sopić u ovoj sezoni u šest utakmica vodio i poljski Widzew te imao samo dvije pobjede, ispada kako jesen 2025. nije baš najsretnije Željkovo razdoblje. U njegovu obranu: Widzew je u trenutku Sopićeve smjene bio na desetom, a jesen je okončao na 13. mjestu.
Pa kad smo se već stavili u ulogu Sopićeva odvjetnika, nastavimo u tom tonu pa se samo retorički zapitajmo: je li Željko selekcionirao i pripremao ovu momčad, je li on doveo Petrusenka, Čolinu, Šopova, Žeravicu, Tourea..., prije toga Tuiju, Duartea, Ademija... i cijelu svitu potkapacitiranih nogometaša? Koji su stizali u valovima, u vrijeme dok je – usporedbe radi – Istra primjerice dovodila Lawala, Rozića, Koskija, Fredriksena, Lončara, Radoševića, Prevljaka...
Tako NK Osijek, uza sav svoj moćan budžet, u nogometnom smislu sad već kontinuirano propada. Najveći apsurd u cijeloj priči jest to što je trener i sportski direktor na kojega je bilo najviše povika – i kojega su otjerali zbog navodne nekontrolirane potrošnje i narušenih međuljudskih odnosa – Nenad Bjelica, Osijek doveo do drugog i trećeg mjesta u HNL-u. Zar je moguće da je Bjelica, koji je u Europi ispao od trećerazrednog Kizilžara iz Kazahstana, najbolje što se Osijeku dogodilo posljednjih godina!?
Neki će pak naglasiti kako je posljednji Osijekov uspješni "Mohikanac" bio još jedan domaći čovjek Zoran Zekić, osvojivši u proljeće 2024. četvrto mjesto, a nakon toga bio je smijenjen. Sjetimo se, tada je nastupio famozni Boto, pa njegov trenerski izum Coppitelli (danas trener talijanskog trećeligaša Casertane), pa onda Rožman... Stoga i nije nimalo čudno što publika u Opus Areni vrišti i diže kartone s natpisima "Uprava, odlazi", što Kohorta odlazi sa stadiona ili šuti, što je ozračje oko kluba sumorno.
U tom kovitlacu sivila i crnila – svi pogledi uprti su u najvećeg "negativca", direktora Vladu Čohara. No, je li on baš za sve kriv? Možda jest – ako se kao nenogometni čovjek miješao u nogometna pitanja. Ali, Čohar je kao produžena ruka mađarskih vlasnika isprobao sve: i strance (Poms, Boto, Coppitelli, Rožman), i domaće – Kuleševića, Bjelicu, Perkovića, Tomasa, Zekića, sada i Alena Petrovića, i – opet ne ide.
I ako se pod "Uprava, odlazi!" misli na Čohara – on sigurno neće otići zato što to publika traži. On će otići jedino ako to od njega bude tražio mađarski vlasnik. A to se u skoro vrijeme neće dogoditi. Jednostavno takva su pravila igre: klub je u privatnom vlasništvu i nema tog propusta, krize ili afere koji bi kod nekog od namještenika kojega su postavili Mađari uključio moralni alarm.
Tako će se NK Osijek bar još neko vrijeme uzdati u stručne procjene Alena Petrovića, a kako god završio jesenski dio prvenstva, potpuno bi pogrešno, čak pogubno bilo raditi o glavi treneru Sopiću. Iz nekoliko razloga. Naime, Sopić i igrači imali su prekratko vrijeme da bi uspostavili međusobnu kemiju, a ona se najbolje stvara na pripremama. Sopić je, provjereno, već dokazan trenerski fajter, majstor za stvaranje pozitivnog ozračja i pravljenje vojnika od svojih igrača. Osobine takvog trenera u kriznim situacijama kakva je ova mogu biti presudne.
Inače, Osijek je, uz Dinamo, Hajduk i Rijeku, jedini klub koji nikada nije ispao iz Prve HNL, a od 1981. kontinuirano je član najvišeg razreda jugoslavenskog i hrvatskog nogometa.
Otvori KEKS Pay
NK Osijek je veš mašina za Orbana, ako me razumijete...