Sve je počelo u subotu, 28. listopada 2023., u malenom kolumbijskom gradu Barrancasu, rodnom mjestu slavnog kolumbijskog nogometaša. Luis Manuel Diaz i njegova supruga Cilenis Marulanda zaustavili su se na benzinskoj postaji kako bi kupili lubenice kada su im put presreli naoružani muškarci na motociklima.
U trenu su oboje bili oteti. Dok je vijest o otmici stizala do Engleske, gdje se Luis Diaz pripremao za utakmicu protiv Nottingham Foresta, u Kolumbiji je pokrenuta masovna operacija. Srećom, policija je brzom akcijom i postavljanjem blokada na cestama uspjela spasiti majku Cilenis, koja je pronađena napuštena u automobilu samo nekoliko sati kasnije. No, za oca Luisa Manuela tek je počinjala agonija. Njegovi otmičari odveli su ga dublje u nepristupačno planinsko područje na granici s Venezuelom.
Kolumbijske vlasti odmah su angažirale sve raspoložive snage. Stotine vojnika i policajaca, uz pomoć helikoptera, bespilotnih letjelica i specijaliziranih zrakoplova s radarima, pročešljavale su gustu džunglu. General William Rene Salamanca objavio je i nagradu od otprilike 45.000 eura za bilo kakvu informaciju koja bi dovela do pronalaska Luisa Manuela.
Svijet nogometa ujedinio se u podršci Luisu Diazu. Njegov suigrač, pokojni Diogo Jota, nakon što je postigao pogodak protiv Nottingham Foresta, podigao je Diazov dres s brojem sedam, poslavši poruku solidarnosti. Trener Jürgen Klopp bio je vidno potresen. "Kako uopće možemo nogometnu utakmicu smatrati važnom na ovakav dan? Ovo je novo iskustvo koje mi nikada u životu nije trebalo", izjavio je tada njemački stručnjak.
Za to vrijeme, Luis Diaz je u Engleskoj proživljavao najteže trenutke, a iz sigurnosnih razloga savjetovano mu je da ne putuje u domovinu. Tjeskoba je rasla iz minute u minutu. Vratio se treninzima, ali je propustio dvije utakmice prije nego što je 5. studenoga, u susretu protiv Luton Towna, ušao s klupe. U 95. minuti postigao je izjednačujući pogodak, a onda je uslijedio trenutak koji je obišao svijet. Podigao je dres i pokazao majicu s porukom: "Libertad para Papa" (Sloboda za tatu). Kasnije se oglasio na društvenim mrežama, ne kao nogometaš, već kao sin.
"Svake sekunde, svake minute naša tjeskoba raste. Moja majka, moja braća i ja očajni smo. Ova patnja će završiti tek kada ga vratimo kući. Molim vas da ga odmah pustite", napisao je u emotivnoj poruci.
Istraga je uskoro otkrila da iza otmice stoji ljevičarska gerilska skupina Nacionalna oslobodilačka vojska (ELN), koja je desetljećima u sukobu s kolumbijskom Vladom. Suočeni s golemim pritiskom javnosti i vojske, vođe ELN-a su priznali odgovornost, a zapovjednik Antonio Garcia čak je otmicu nazvao "pogreškom", ističući da je nogometaš "simbol Kolumbije". Ipak, proces oslobađanja se zakomplicirao. Gerilci su zahtijevali potpuno povlačenje vojske s područja na kojem su držali taoca, tvrdeći da ne mogu jamčiti njegovu sigurnost dok su snage u blizini, što je stvorilo napeti zastoj i dodatno produžilo agoniju obitelji.
Nakon dvanaest dugih dana, 9. studenoga, stigla je vijest koju su svi čekali. Luis Manuel Diaz bio je oslobođen. Predan je humanitarnoj komisiji sastavljenoj od predstavnika Ujedinjenih naroda i Katoličke crkve u planinskom lancu Serranía del Perijá. Prve snimke prikazivale su iscrpljenog, ali nasmijanog čovjeka kako maše okupljenima prije nego što je helikopterom prebačen na sigurno. Nekoliko sati kasnije, njegov sin Luis bio je u početnoj postavi Liverpoola u utakmici Europske lige protiv Toulousea, vidno sretan i rasterećen.
Nakon povratka u svoj grad Barrancas, gdje su ga dočekali prijatelji i obitelj, Luis Manuel je na konferenciji za medije otkrio detalje svog zatočeništva. Potvrdio je da nikakva otkupnina nije plaćena i ispričao kako je bio prisiljen neprestano se kretati.
- Bio je, naravno, jako umoran. Morao je puno pješačiti po šumama i neravnom terenu s gerilcima - rekao je njegov nećak.
Unatoč svemu, Luis Manuel je izrazio želju da ostane živjeti u svom rodnom gradu i uputio nevjerojatnu poruku svojim otmičarima i cijeloj zemlji.
- Svi smo mi braća. Pozivam sve da zastanu i razmisle. Odbacimo oružje i uzmimo olovke i bilježnice, razgovarajmo jedni s drugima - poručio je čovjek poznat u svom gradu kao "Profesor".
Nekoliko dana kasnije, uslijedio je i najemotivniji trenutak. Luis Diaz je doputovao u Kolumbiju na okupljanje reprezentacije, gdje se konačno susreo s ocem. Slika njihovog zagrljaja u suzama postala je simbolom pobjede obiteljske ljubavi nad bezumnim nasiljem.