Život profesionalnog tenisača na Grand Slam turniru iscrpljujući je maraton, a Mate Pavić to najbolje zna dok se u Londonu borio na dva fronta, u muškim i mješovitim parovima. Na Wimbledonu je opet dogurao daleko, bio je i blizu finala mix parova, ali su on i Mađarka Fanny Stollar izgubili u polufinalu, a u srijedu ga očekuje četvrtfinale muških parova. Naporan ritam, uz velike vrućine, ostavlja traga, a sati provedeni na terenu gomilaju se iz dana u dan. Na neke dane igrao je i po dva meča.
"Dosta je naporno, provodite puno vremena na terenu. Jučer smo imali dva i pol sata muških parova, a poslije toga miks koji traje dva sata. Sve to skupa, iako fizički možda nije pretjerano zahtjevno, osjeti se. Kad se zbroje pripreme za meč, stres i sve ostalo, umor je prisutan", priznaje Pavić, opisujući svakodnevicu na Wimbledonu gdje je odmor luksuz, a koncentracija ključna za preživljavanje u ždrijebu.
U takvom ritmu, svaki meč nosi specifičan pritisak, a onaj u prvom kolu muških parova protiv Nicka Kyrgiosa i Aleksandra Bublika u 1. kolu parova bio je posebno zanimljiv. Jaki individualci i miljenici publike, predstavljali su neugodnu prepreku, no Pavić otkriva kako takvi dvoboji imaju svoju, često bizarnu, psihološku stranu. "Protiv takvih igrača, koji primarno igraju singl, meč je više stresan nego igrački zahtjevan. Na početku se vidjelo da žele pobijediti i nadmetati se, ali bili su dosta lošiji od nas. Kad su vidjeli da od pobjede nema ništa, malo su se počeli zabavljati na terenu, krenula je zezancija. I onda, paradoksalno, jednostavno počnu bolje igrati. Ne daju vam ritam, dobro serviraju, sve se ubrza i lako možete upasti u probleme", analizira splitski as pobjedu nad dvojcem za koji je Kyrgios kasnije emotivno izjavio da mu je to vjerojatno bio posljednji meč na Wimbledonu.
Nakon što su preživjeli neugodne individualce, Pavića i njegovog partner Marcelo Arévalo pobijedili su i u drugom i u trećem kolu, a u četvrtfinalu ih čeka poznati i jaki par - treći nositelji Wimbledona Lloyd Glasspool i Julian Cash. Ipak, hrvatski tenisač u taj dvoboj ulazi s velikim samopouzdanjem, osnažen nedavnim trijumfom na turniru u Queensu, koji je bio uvertira za Wimbledon. "Prošli tjedan smo ih dobili u polufinalu Queensa. Oni su tim koji je lani na travi izgubio samo jedan meč i osvojili su tri turnira zaredom, tako da očigledno znaju igrati na ovoj podlozi. No, sigurno je da nisu na razini kvalitete kao prošle godine, ne igraju toliko dobro. Mi smo, s druge strane, nanizali sedam pobjeda, osvojili prvu titulu ove godine i dobro igramo. Bit će to otvoren meč, junak na junaka", najavljuje Pavić.
Iako je tenis njegov život i posao, Pavić je prije nekoliko dana iznenadio priznanjem da ga u slobodno vrijeme gotovo uopće ne gleda. Ta ga aktivnost, kaže, jednostavno ne zanima, čak ni kada su u pitanju najveći mečevi. "Rijetko kad ću pogledati neki meč. Prošle godine, finala Wimbledona i Roland Garrosa između Alcaraza i Sinnera uopće nisam gledao. Možda ponekad, kad sam doma, pogledam neki meč parova ako igra Mektić ili netko od naših, ali to je sve. Iskreno, nemam naviku, čak i ljudi oko mene češće upale neki prijenos nego ja", otkriva Pavić, dodajući kako mu posebno skautiranje protivnika nije potrebno jer se nakon toliko godina na Touru svi međusobno predobro poznaju.
Kao jedan od vodećih svjetskih igrača parova, Pavić je ponudio zanimljiv uvid u to kako se slažu teniska partnerstva. Otkriva da je ključni faktor, često važniji od samog renkinga ili kvalitete igrača - preferirana strana terena. "Ja, na primjer, cijeli život igram na forhend, odnosno 'deuce' strani. Zbog toga u principu uvijek tražim partnera koji igra na 'ad' strani. Ako bih se sparivao s nekim tko igra istu stranu kao ja, jedan od nas bi se morao preseliti i učiti nešto ispočetka, nešto što možda nije igrao deset godina. To je velika promjena. Nekima, pak, ne smeta takva promjena, recimo Nikola Mektić se dobro snalazi s obje strane i pobjeđivao je s različitim partnerima", objašnjava Pavić. Naglašava da je to toliko bitno da bi čak i ponuda najboljeg igrača svijeta bila upitna ako igra na istoj strani. Uz to, važnu ulogu igraju i osobne simpatije. "Prema nekim igračima jednostavno nemam simpatije i oni mi u startu nisu nikakav izbor ili opcija", iskren je.
Na Wimbledonu je slučajno završio u paru s Fanny Stollar nakon što ga je ona pitala za suradnju samo nekoliko dana uoči turnira. Trebao je igrati mix parove sa Srpkinjom Aleksandrom Krunić, ali je ona morala otkazati u zadnji tren.
Dok teniske mečeve preskače pogledati, nogomet je druga priča. Ne stiže gledati cijele utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, ali sva zbivanja jako dobro prati, Pavić ima jasne favorite, ali i one za koje nipošto ne želi da podignu trofej. "Ne bih volio da neki od favorita osvoje, pogotovo ne Francuzi i Englezi, a mislim da nisam jedini koji tako razmišlja", kaže uz smijeh. Njegov favorit iz sjene je Norveška. "Norveška mi je draga, dobro igraju, imaju dobar tim i ozbiljnog igrača u Haalandu. Oni su moj favorit", poručuje. Za kraj, nije moglo proći bez pitanja o domaćoj ligi i voljenom klubu. Na pitanje kada će Hajduk osvojiti naslov prvaka, samo poručuje: "Nemojmo sad ta teška pitanja, bit će kad bude."
Otvori KEKS Pay
