Na trenutke se činilo da se Svjetsko nogometno prvenstvo igra i na Wimbledonu. Tribine su bile u ekstazi, a mladi tenisač Arthur Fery (23) dobivao je ovacije. U ludom meču punom preokreta pobijedio je sjajnog Bugarina Grigora Dimitrova u pet dramatičnih setova: 7:5, 3:6, 4:6, 6:4, 7:6 (10:7), a Fery je u nevjerici odmahivao glavom dok mu se licem probijao široki osmijeh. Publika je bila na nogama, a među tisućama onih koji su proživljavali svaki poen bio je i veliki Roger Federer, koji je iz Kraljevske lože pozorno pratio rađanje nove britanske zvijezde. Za 23-godišnjaka koji je odrastao na samo pet minuta od All England Cluba, ovo je bio trenutak o kojem je sanjao cijeli život. Nije to bila samo jedna pobjeda, bio je to ulazak u legendu, Arthur Fery je praktički preko noći postao nova britanska senzacija i velika nada njihovog tenisa.
U trileru od pet setova protiv bivšeg trećeg igrača svijeta, Grigora Dimitrova, Fery je pokazao karakter i otpornost koji su obilježili cijeli njegov turnir. Nakon što je Dimitrov preokrenuo meč u svoju korist i poveo s 2:1 u setovima, činilo se da je bajka gotova. Bugarin je u četvrtom setu čak dva puta imao prednost breaka, no Fery je, kao i u prethodnim mečevima, odbio predaju. Hrabrom igrom i nošen fantastičnom podrškom s tribina, vratio se iz ponora, izborio peti set i u završnom tie breaku konačno slomio otpor odličnog Dimitrova. Bio je to vrhunac drame koja je potvrdila da ovaj mladić posjeduje nevjerojatnu mentalnu snagu. "To je priča mog turnira. Bio sam blizu poraza u prošlom kolu, a i danas opet. Samo sam se pokušavao boriti, zadržati dobar stav i isplatilo se", rekao je Fery nakon meča.
Ova pobjeda ima daleko veći značaj od samog plasmana u četvrtfinale. Fery je ispisao povijest postavši prvi britanski tenisač s pozivnicom, bilo u muškoj ili ženskoj konkurenciji, koji je stigao do četvrtfinala nekog Grand Slam turnira u Open eri (bilo je ovo i prvi put da se u Grand Slamovima u 4. kolu susreću dva igrača s pozivnicom jer je i Dimitrov dobio pozivnicu organizatora). Ujedno je i najniže rangirani igrač (114.) koji je ušao među posljednjih osam u Wimbledonu u posljednjih 12 godina. U trenutku kada su sve etablirane domaće zvijezde ispale ili odustale zbog ozljeda, Fery je ostao usamljeni nositelj britanskih nada. Spasio je Teniski savez Velike Britanije (LTA) od jednog od najgorih Wimbledona u povijesti, preuzevši na svoja leđa ogroman teret očekivanja nacije i pretvorivši ga u trijumf. Postao je tek šesti Britanac u Open eri koji je stigao do četvrtfinala u muškoj konkurenciji na Wimbledonu.
"Nemam riječi. Teško je opisati osjećaje na ovom terenu, pred svima vama. Podrška je bila fenomenalna", rekao je vidno emotivni Fery u intervjuu na terenu. "Nisam ovo mogao ni zamisliti. Prije tjedan dana bio bih sretan da sam dobio nekoliko mečeva. Sada, nakon četiri pobjede, u četvrtfinalu sam... to je san." Njegove riječi nisu bile fraza. Za mladića rođenog u Parizu, ali odraslog u sjeni Wimbledona, ovo je bilo ispunjenje sudbine. "Odrastao sam pet minuta odavde, dolazio sam gledati mečeve na ovom terenu. Imamo vjerojatno najvećeg svih vremena koji nas gleda", dodao je, pokazujući prema Federeru. "A sada igrati ovdje i pobijediti, to je nevjerojatno."
Na konferenciji za medije nakon meča, novinari su ga pitali može li usporediti osjećaje i koje je teniske nade imao kada je s oko 11-12 godina gledao Federerovo finale u Wimbledonu. "Ne mogu to usporediti. Jedanaestogodišnjak ne bi ni razmišljao o tome. Kad sam uključio TV u svlačionici za prvi meč, vidio sam Rogera u Royal Boxu, nisam znao da dolazi, poslao sam poruku svom timu da je tamo i bio sam uzbuđen. Bio je prisutan tijekom cijelog meča, izlazio i ulazio u Royal Box. Nevjerojatno je biti u poziciji da vas gleda jedan od najvećih svih vremena, a kamoli igrati pet setova protiv Dimitrova na središnjem terenu Wimbledona".
Iako je njegova wimbledonska priča poput holivudskog filma, Feryjev put nije bio tipičan. Rođen u Sèvresu, predgrađu Pariza, od francuskih roditelja, tenis mu je doslovno u krvi. Njegova majka, Olivia, bila je profesionalna tenisačica koja je nastupala na Roland Garrosu početkom devedesetih. Otac, Loïc Fery, multimilijunaš je i predsjednik francuskog prvoligaša FC Lorient. Obitelj se preselila u Wimbledon dok je Arthur bio dječak, gdje je pohađao elitnu King's College School, poznatu po snažnom teniskom programu. Unatoč privilegiranom odgoju, Fery se odlučio za drugačiji put od većine svojih vršnjaka. Umjesto da odmah krene u profesionalce, upisao se na prestižno Sveučilište Stanford u Kaliforniji, gdje je studirao znanost, tehnologiju i društvo, istovremeno se razvijajući u jednog od najboljih sveučilišnih igrača u Americi, dosegnuvši čak i prvo mjesto na nacionalnoj rang-listi.
Njegov profesionalni put, koji je započeo tek 2023. godine, bio je isprekidan ozljedama. Prema vlastitom priznanju, proživljavao je "sumnje i mračne trenutke" boreći se s koštanom modricom u ruci. Bivši britanski broj jedan, Greg Rusedski, otkrio je koliko je situacija bila ozbiljna: "Sjećam se da sam bio s njim na treningu, mogao je odservirati samo 80 servisa u dva sata. Njegovo tijelo i lakat mu to nisu dopuštali. Vratiti se iz takve pozicije u godinu dana je fenomenalno. To pokazuje otpornost i vjeru." S visinom od samo 175 centimetara, Fery je neuobičajeno nizak za moderni muški tenis i ne može se osloniti na sirovu snagu. Umjesto toga, svoju igru gradi na agilnosti, izdržljivosti, teniskom intelektu i raznovrsnosti udaraca, vješto koristeći slice kako bi izbacio protivnike iz ritma.
Feryjev proboj nije došao potpuno niotkuda, iako je njegova brzina iznenadila mnoge. Prvu pobjedu na Wimbledonu ostvario je prošle godine, pobijedivši 20. nositelja Alexeija Popyrina. Mjesec dana kasnije osvojio je svoj prvi Challenger naslov, a u rujnu je debitirao za britansku Davis Cup reprezentaciju. Ključni trenutak dogodio se početkom ove godine na Australian Openu. Nakon što je prošao tri kola kvalifikacija, u prvom kolu glavnog turnira pobijedio je upravo svog sljedećeg protivnika u Wimbledonu, Talijana Flavija Cobollija. Ta pobjeda dala mu je ogromno samopouzdanje, a dobra forma nastavila se polufinalom u Birminghamu i četvrtfinalom na jakom turniru u Queen's Clubu, što je očito bila i odlična uvertira za ovogodišnji pohod na Wimbledonu.
Njegov uspjeh drastično će mu promijeniti život i karijeru. Samim ulaskom u četvrtfinale osigurao je najmanje 480.000 funti, no ono što je još važnije jest skok na ljestvici. Fery će se katapultirati među 70 najboljih igrača svijeta, što mu jamči izravan ulazak u glavne ždrijebove svih Grand Slamova i najvećih ATP turnira. "Njegov život će se bez sumnje promijeniti upravo sada", komentirao je bivši britanski as Tim Henman. "Pobijediti na Centralnom terenu na ovakav način transformira vašu karijeru i ranking." U četvrtfinalu ga čeka deveti nositelj, Flavio Cobolli, igrač kojeg je već svladao ove godine. Iako će Talijan ponovno biti favorit na papiru, "Kralj Arthur", nošen domaćom publikom i nevjerojatnom vjerom u sebe, pokazao je da je u stanju nastaviti pisati najljepšu priču ovogodišnjeg Wimbledona.
Nevjerojatna priča Arthura Feryja, u britanskim medijima glavna je tema ovogodišnjeg Wimbledona, a njegov uspjeh detaljno je analizirao i bivši finalist US Opena, Greg Rusedski koji se družio s novinarima uoči što će i sam nastupiti na pozivnom turniru legendi. Prema Rusedskovim riječima, Feryjev put do četvrtfinala prava je sportska bajka s obzirom na to da je tenisač prije samo godinu dana proživljavao pravu dramu. Zbog ozbiljnih problema s laktom, jedva je uspijevao odservirati između 40 i 80 loptica na treningu, a sada je odjednom među osam najboljih na najprestižnijem turniru na svijetu. "To je predivna priča i on je predivna osoba", istaknuo je Rusedski, naglašavajući kako se Feryjev nevjerojatan preokret dogodio praktički u posljednja dva tjedna, ostavivši teniski svijet bez teksta.
Rusedski je objasnio kako talent i brzina, koje je Fery oduvijek posjedovao, nisu dovoljni za vrhunske rezultate u profesionalnom tenisu. Ključni faktor koji razdvaja uspješne od neuspješnih jest konzistentno zdravlje. "Zdravlje je vaše najveće bogatstvo. Bez obzira na to koliko ste sjajni, ako niste neprestano zdravi, ne možete postići ono što želite u ovom sportu", poručio je Rusedski. Kao primjere naveo je druge britanske nade čije su karijere usporene zbog ozljeda. Spomenuo je Jacka Drapera koji se bori s formom nakon što je bio visoko rangiran, ali i Emmu Raducanu koja je nakon sjajnog nastupa u Queensu doživjela novu ozljedu. Feryjev uspjeh tako je, prema Rusedskom, prije svega posljedica činjenice da je napokon uspio sanirati svoje fizičke probleme.
Upravo je nevjerojatna fizička izdržljivost, tvrdi Rusedski, ono što Novaka Đokovića čini najvećim tenisačem svih vremena. Dok su se generacije igrača borile s ozljedama, Đoković je ostao gotovo nedodirljiv. "Zato je Đoković najveći svih vremena. On je najzdraviji igrač u povijesti našeg sporta i to mu je omogućilo da ostvari veličinu", kategoričan je bio Rusedski koji daje velike šanse Đokoviću da osvoji i cijeli turnir i dođe do svoje 25. Grand Slam titule.
Kolike su cijene hrane i pića na Wimbledonu: Za bocu šampanjca i preko 100 eura
Otvori KEKS Pay
