Tri sata. Toliko u prosjeku posljednjih dana spava divlji vuk hrvatske i svjetske umjetnosti, neponovljivi Stephan Lupino. Da je radoholičar već je odavno poznata informacija, ali sada mu se u njegov tempo na velika vrata ušuljao i Mundijal. Ostaje budan tamo negdje do pred zoru, prati sve što stigne, dok ga san ne svlada, a onda ga evo opet već tamo negdje oko osam, devet ujutro na nogama.
- Vidio sam da su neki objavljivali da ne volim nogomet. Nije istina. Kad god igra reprezentacija uvijek pratim, a u pravilu pogledam i većinu tekmi na svjetskim i europskim prvenstvima. Ne volim klupski nogomet, posebice Ligu prvaka, to mi je nekako umjetno, bez duše, samo biznis, ko ima više love pobjeđuje. Nogomet bi trebala biti emocija, a “repka” je emocija, Svjetsko prvenstvo je emocija, to volim – govori. Stoga i ne čudi da je i on, u svom stilu, odlučio podržati naše nogometne heroje. Prije nego što su dečki krenuli, Lupino ih je dočekao u zagrebačkom hotelu Sheraton i uručio im unikatni drveni križ "Vatreni 2026", djelo dimenzija 115 puta 58 centimetara izrezbareno iz 300 godina starog hrasta, ukrašeno šahovnicom i njegovim prepoznatljivim, apstraktnim prikazom Isusa. Imao je i poseban dar za Zlatka Dalića.
- Poklonio sam mu mali križ od hrasta starog 7000 godina. Da me se ne shvati krivo, nije to živi hrast, nego fosilni, iskopan je kod Orašja. Takvog nosim i ja i on mi doista mnogo znači. Rekao sam mu neka ga čuva i inspirira na njegovom putu, ma kako on završio – kazuje Lupino. Nije mu ovo prvi put da radi ovako nešto, još je nakon velikog uspjeha Vatrenih u Rusiji napravio reljefnu sliku sa šahovnicom i u nju uklopio imena srebrnih junaka tog pothvata. Tada su polja bila srebrna, a za ovo prvenstvo već je pripremio i zlatni pigment.
- Ne volim prognozirati, može se tu svašta dogoditi kad igraš s jakim reprezentacijama, ali ako dobijemo Portugal past će i Španjolska. A kad padne Furija ja već krećem raditi na zlatnoj šahovnici – govori s dječačkim entuzijazmom. Svoja djela radi s posebno izrađenim brusilicama koje je sam osmislio, od većih do manjih, a koje mu u ruci stoje kao što su nekada novinarima u rukama stajale – penkale. Na primopredaji poklona u Sheratonu bio je i Luka Modrić, o čemu su razgovarali?
Stephan Lupino
- Zagrlio sam ga i poželio mu još jednu medalju. Odgovorio mi je da će i on i ekipa dati sve od sebe – kaže Lupino. Naš kapetan prve dvije utakmice nije odigrao onako kako on zna, pa su se u eteru već počeli pojavljivati neki zli jezici.
- Ma gluposti, bio je povrijeđen, valjda se malo i čuvao, to je psihološki normalno. Ali kad je vidio da je vrag odnio šalu, e onda je odigrao kao mladić, kao da ima dvadeset godina karijera ispred, a ne iza sebe. Upoznao sam mnoge nogometaše, s nekima se i družio, ali Luka je baš nekako poseban, nepretenciozan – kaže. A s kojim se to nogometašima naš legendarni fotograf družio? Pokazuje mi svoju arhivu, album je to kakav malo tko u Hrvatskoj posjeduje. Prvi na toj listi je – Pele.
- Došao je na jednu od mojih izložbi u njujorškom klubu Red Zone. Tada je igrao za New York Cosmos, klub koji je probijao led za američki nogomet. Razgovarali smo oko pola sata, ja sam njega ispitivao o nogometu, a on mene o tome kako mi uspije nagovoriti sve te ‘komade’ da se skinu pred objektivom (smijeh). Počastio sam ga pićem, ali nije želio popiti niti pivo niti neku žesticu nego – Sprite. Izbjegavao je alkohol, a moj utisak o njemu je da je bio jedan veliki gospodin, s njim nisam onako po pravo zapartijao kao s nekim drugima – prisjeća se Lupino koji je u to vrijeme znao zaružiti sa Stivom Žungulom, zvijezdom Hajduka 1970-ih koji je se potom preselio u Ameriku gdje je stekao nadimak kralja američkog “disko-nogometa”. U tom je njihovom društvu znao završiti i Vladislav Bogićević koji je u Cosmosima igrao s Peleom, a koji je na ovim prostorima izazvao pravi skandal 1974. godine.
Uoči polufinalne skupine na tadašnjem Svjetskom prvenstvu reprezentaciju Jugoslavije posjetio je Josip Broz Tito. Nacionalna momčad čekala je Tita čak tri sata ne bi li ih primio i pozdravio, no to se nije svidjelo Bogićeviću.
- Ne bih ovoliko niti mamu svoju čekao - dobacio je i otišao, a nakon čega je bio kažnjen i otjeran na tribine. Lupino dalje vrti fotografije kroz svoje albume, a na jednoj fotografiji ugledamo njega i Ronalda. Ne Christiana, nego kako će mnogi reći, onog “pravog” – Luisa Nazaria de Limu.
- E on je bio pravi hedonist, uvijek glavni u društvu, gdje je zabava tu je i on. Vječno nasmijani tip, ali imao je skroz dječje fore. Dođe ti iza leđa, pikne te s jedne strane po ramenu, pa ode na drugu strani i onda se smijulji. I on je, na neki svoji način, baš neiskvarena duša od čovjeka – priča Lupino. U jednom trenutku s nogometa se prebacujemo na sam sjever Hrvatske, u Međimurje. Tamo je prošlog vikenda u Zmajevom vrtu obitelji Valkaj, u sklopu Umjetničke kolonije Štrigova, otvorio izložbu "Lupinizam by Stephan Lupino", uz koncert solista Riječke opere i Tamburaškog orkestra HRT-a. U tom vrtu, kamo turisti dolaze iz cijelog svijeta, već stoji njegovih pet skulptura stalnog postava; zmaj težak preko pola tone, tri plesačice i Sunčica, a sada im je pridružio još pet novih.
- Nikad se nisam toliko fotkao kao ovaj put. Ljudi su stalno fotografirali skulpture, pa onda stave i mene uz njih, pa onda jednu solo, jednu zajedničku, i tako u krug, ali meni je to gušt, volim da ljudi uživaju u mojoj umjetnosti – smije se. Dio tih radova, među njima kapitalne tvorevine visoke tri i pol metra poput "Simbioze", "Leteće Venere" i ciklusa "Drugi svijet", već za nekoliko tjedana sele na varaždinski Špancirfest, gdje Lupino već priprema postolja za sedam skulptura koje će i tamo izložiti.
Međutim, prije toga, već ovog vikenda, u Zadru otvara novu izložbu ponešto drugačijeg koncepta od onih na koje smo navikli. U subotu u 21 sat, u ART Konobi Stomorica u zadarskoj Varoši, Lupino otvara izložbu koja će ostati postavljena dva mjeseca. "Na jednu večer zidovi Stomorice ponovno će postati galerija, a nakon otvorenja Lupinovi će radovi ostati izloženi sljedeća dva mjeseca, kako bi ih svi naši gosti, ali i gosti grada, mogli razgledati i doživjeti u jedinstvenom ambijentu stare Varoši. Vjerujemo da konoba može biti mnogo više od mjesta za objed. Može biti prostor susreta umjetnosti, gastronomije, kulture i ljudi. Upravo takvu priču želimo graditi u Zadru: priču koja će inspirirati, povezivati i pokazati kako tradicija i suvremena umjetnost mogu živjeti zajedno. Dobro došli u novo poglavlje ART Konobe Stomorica", poručili su iz ART konobe Stomorica.
A negdje u svom tom Lupinovom radu, a ima ga doista po cijeloj Hrvatskoj, njegov “Lupinizam” išao je od Iloka do Dubrovnika, stoji i humanitarni rad o kojem ne želi previše pričati.
- Trećina svega što napravim odlazi u humanitarne svrhe, kada god treba raditi nešto, posebice za djecu, uvijek se odazovem. Trenutno sam, zajedno s velečasnim Željkom Lovrićem, posvećen akciji za malu Nives, šestogodišnjakinju iz Ivanić-Grada koja se bori s teškim oblicima epilepsije. Ne trebamo to eksploatirati, ali neka se spomene. Ne možemo promijeniti svijet, ali možemo život jednog djeteta – poentira naš legendarni umjetnik.
Otvori KEKS Pay
Bravo Štef.