Nogometni ljubitelji često imaju vrlo slabo pamćenje. Nije to slabo pamćenje plod nekakve nesposobnosti, već plod emocije u trenutku, zbog koje vrlo često zaborave širi kontekst i sve ono što je dovelo do određenih trenutaka, utakmica ili dosega. Zbog toga vrlo često neki samo gledaju posljednju utakmicu i cijela mišljenja baziraju na njoj, pa znaju ishitreno reći "ovo je najbolji igrač ikad" ili "ovaj nikad nije imao pojma" na osnovu onoga što su vidjeli u samo jednoj utakmici, potpuno zaboravljajući sve ono što se dogodilo prije.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine zaslužuje sve pohvale za ono što je učinila u posljednjih nekoliko mjeseci. Po svim objektivnim metrikama i standardima, Bosna i Hercegovina nije u dodatnim kvalifikacijama trebala proći ni Wales u polufinalu onog mini-turnira, a kamoli Italiju u finalu. Međutim, momčad Sergeja Barbareza je prošla i jedne i druge te napravila jedan od najvećih sportskih uspjeha u povijesti te zemlje.
Nemojmo zaboraviti kako je izgledala početna postava Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu 2014. godine u Brazilu. Tada su u toj momčadi igrali igrači Manchester Cityja, Bayer Leverkusena i Rome. Danas je daleko najzvučniji klub u kojem neki igrač iz BiH reprezentacije igra PSV, a u prvom sastavu, uz dužno poštovanje tim klubovima, igraju igrači Astane, Pafosa, Young Boysa, pa čak i neki igrači bez klubova. Ono je uistinu bila zlatna generacija Bosne i Hercegovine, a ovo je reprezentacija koja je priredila istinsko iznenađenje, reprezentacija koja je uspjela doći čak i dalje na Svjetskom prvenstvu, prvi put u svojoj povijesti do nokaut-faze.
Neki će reći da se možda i previše forsira ta priča o tome koliko je Bosna i Hercegovina napaćena zemlja u kontekstu povezanosti s nogometnom reprezentacijom i njezinim uspjesima, ali smatram da se ta priča zapravo dovoljno ni ne naglašava.
Bosna i Hercegovina je zemlja puna predivnih ljudi, ali puna podjela i problema, a te podjele i problemi najviše se vide u tamošnjem domaćem prvenstvu, koje zbog lobiranja i raznih utjecaja (čitaj: Borac iz Banje Luke) ni ne može napredovati u kvaliteti. O tome vam već mjesecima vrlo jasno i glasno govori Igor Štimac.
Stoga se trenutačni Nogometni savez Bosne i Hercegovine, shvativši u kakvom je problemu domaći nogomet, maksimalno okrenuo dijaspori kao nikad do sad. Reprezentacija je to koja od svojih 26 nogometaša na popisu za Svjetsko prvenstvo ima 17 igrača koji nisu rođeni u svojoj zemlji. Time se ciljalo na nogometaše koji su odrasli u iole normalnim nogometnim uvjetima. Jer, budimo potpuno iskreni, nogometni uvjeti u većini klubova Bosne i Hercegovine su sve samo ne normalni za visoku razinu profesionalnog nogometa. I svaka čast Savezu što je to prepoznao, za boljitak reprezentacije.
Svaka čast Savezu i što je dao priliku čovjeku koji prije ovog angažmana nije imao pravi trenerski posao. Izbornički posao je ipak jedna totalno druga priča, a Sergej Barbarez je itekako dokazao da ga zna raditi. Jer ako iskreno gledamo stanje stvari na papiru, Bosna i Hercegovina se čak ni na ovakvo prošireno Svjetsko prvenstvo s 48 reprezentacija ne bi trebala plasirati. Pa pogledajmo samo europske reprezentacije koje se nisu plasirale. Nisu tu samo Italija ili Wales, tu je i jedna izrazito moćna Danska, tu je jedna Grčka koja je prije 22 godine bila europski prvak, tu su Poljska, Ukrajina, Srbija, Rumunjska, Slovačka, Mađarska. Sve su to reprezentacije koje su na papiru ipak jače selekcije od selekcije BiH. A onda k tome dodajmo i selekcije koje su ispale u grupnoj fazi ovog Svjetskog prvenstva poput Turske, Češke i Škotske, ili pak velikane koji su ispali u istoj fazi kao i BiH, poput Njemačke i Nizozemske.
I sve ovo što govorimo nije da bismo obezvrijedili reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Upravo suprotno. Sve ovo govorimo da bismo naznačili koliko je sami plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo ogroman uspjeh, a plasman u nokaut-fazu je u razini epskog uspjeha. Svaka čast Sergeju Barbarezu i njegovim momcima. Ovaj poraz od SAD-a u trenutku sigurno boli, ali Zmajevi nemaju ni za čim žaliti. Kao što je Anton Samovojska u emisiji HTV-a par sati prije utakmice šesnaestine finala rekao, "što god se dogodi, igrači Bosne i Hercegovine su već sad apsolutni pobjednici".
VEZANI ČLANCI:
Otvori KEKS Pay
Da, u bosni žive napaćeni narodi, preživljavajući teška vremena pod turcima.