Kao izbornik američke hrvačke reprezentacije, koja sudjeluje na Grand Prix Zagreb Openu, ovih dana u Zagrebu boravi Matt Lindland (51), osvajač olimpijskog srebra u Sydneyju 2000. te svjetski doprvak iz 2001. ali i dobar MMA borac koji za sobom ima 22 pobjede i devet poraza a jedan od njih je doživio u borbi za UFC-ov srednjaški naslov protiv Brazilca Bustamantea.
- Kada sam završio s natjecateljskom karijerom u hrvanju otišao sam u slobodnu borbu i tamo ostvario neke svoje ciljeve. Nakon toga sam se vratio svojim korijenima, grčko-rimskom hrvanju, tamo gdje je moje srce.
Borio se čak i s Fjodorom
A taj stil hrvanja znatno je manje popularan u SAD-u no što je slobodno hrvanje. Zašto?
- Mi vam u našem školskom sportskom sustavu imamo takozvano "folkstlyle" hrvanje koji je vrlo slično slobodnom stilu jer dozvoljava hvatanje nogu i rušenja na taj način. A to je potpuno drugačija disciplina, drugačija je metodika treninga. Osim toga, grčko-rimski stil je vrlo europski.
U američkom školskom sustavu hrvanje je prilično popularan sport, posebice na koledžu.
- Taj sustav na sportaša stavlja vrlo veliki pritisak. Ti si na faksu samo četiri godine i oni od tebe žele izvući maksimum pa su i metode treninga vrlo žestoke pa se tijelo jako troši.
Za razliku od europskog sustava sporta koji i u amaterskom dijelu počiva na klubovima, vrlo je upitno što u Americi možete sa svojom hrvačkom karijerom nakon faksa, ako niste top borac koji je u ušao u olimpijski program?
- U tom slučaju najbolje vam je potražiti posao na osnovu vaše diplome, a hrvanjem se baviti kao hobijem. Ja sam ustrajao i uspio sam nastupiti na Olimpijskim igrama i sa 30 godina osvojiti srebro, a da sam ranije krenuo s grčko-rimskim stilom, a ne tek nakon faksa, možda bih danas imao više medalja. I zato novim naraštajima ja kao trener pokušavam omogućiti brži put do nastupa na Olimpijskim igrama od onoga moga.
S obzirom da će se nakon zagrebačkog turnira u Poreču održati trening kamp, Lindland je planirao doći s kompletnom reprezentacijom ali ga je u tome onemogućila američka vojska.
- Devetorica naših boraca su vojnici i njihovi ih zapovjednici nisu pustili u Europu zbog ukrajinsko-ruske krize. Premda smo mi slali dopise, telefonirali, nikako nismo uspjeli uvjeriti njihove zapovjednike da mi ne putujemo u regiju u kojoj je stanje napeto.
Kad smo već kod Rusa, pitali smo Lindlanda za njegova ruska iskustva. A prvo je imao u drugoj polovici 90-tih kada je, negdje u Sibiru, nastupio na Kupu Aleksandra Kareljina, tada još uvijek aktivnog trostrukog olimpijskog pobjednika.
- Kako je Kareljin htio imati ravnopravna suparnika zvao je svog protivnika iz olimpijskog finala u Atlanti, našeg Matta Ghafarija, da dođe na turnir a ovaj je na to pristao ali samo uz uvjet da s njim dođe cijela reprezentacija.
I Amerikanci su došli i nastupili pri čemu se Lindland našao na tankom ledu. Kako je to u svom podcastu prepričao bivši MMA borac Chael Sonnen, u borbi za broncu Lindland je domaćem borcu nehotice slomio prst pa su ga njegovi prijatelji, navodno lokalni mafijaši, htjeli likvidirati.
- Chael je vrlo dobar pripovjedač i on je to prikazao dramatičnijim nego što je to bilo. Reakcija fanova jest bila burna ali su se stišali kada im se obratio Kareljin, mahnuo rukom i viknuo "njet". Na koncu smo se, zahvaljujući Kareljinu koji je tamo veliki šef, zbližili s istima i više nismo imali problema.
Nije baš blistavo bilo niti Mattovo iskustvo iz MMA borbe s Fjodorom Jemjeljanjenkom koja se zbila 2007. u St,. Peterburgu u ringu a ne kavezu. On je u toj borbi tapkao radi poluge na laktu, no prije toga nije baš sve bilo po pravilima.
- Kada sam Fjodora imao u hvatu za rušenje, on se nekoliko puta hvatao za konopce, što nije dozvoljeno no sudac mu je to dopustio. Pričajući neslužbeno s novinarima, sudac je priznao da se nije usudio penalizirati Fjodora jer borba se održavala u Rusiji.
Kako je uopće došlo do toga da on kao srednjaš prihvati borbu s teškašem poput Fjodora?
- Bio je to izazov jer volim putovanja i volim se natjecati s najboljima. A činio sam to i iz svojevrsnog revolta prema UFC-u koji nas je prilično slabo plaćao pa sam za tu borbu dobio više nego što sam ikada zaradio u UFC-u.
Miočić je bio jako dobar hrvač
I doista, i danas se mnogi žale na "škrtost" UFC-a kada su u pitanju zarade boraca koje su neusporedive s onima iz profi boksa.
- Sretan sam što današnji borci dobivaju više, no to je još uvijek puno manje nego u boksu. UFC bi trebao bolje plaćati, pa zar nisu oni najvažniji u toj priči.
Jedan od onih koji se na to žalio bio je i Stipe Miočić, bivši teškaški prvak koji je i dalje rekorder po broju obrana naslova (4) u najtežoj kategoriji.
- Stipe je bio jako dobar hrvač na koledžu a potom i veliki MMA šampion i šteta je što se nije nastavio usavršavati, dodavati nove vještine svom repertoaru. Pogledajte samo ove nove borce poput Ngannoua i Ganea, oni su prikaz evolucije ovog sporta.
Svojevrsni krak MMA evolucije predstavljao je i Mirko Filipović koji je prvi pokazao koliko dobri u svijetu slobodne borbe mogu biti kikboksači.
- Obožavao sam njegove udarce nogom, naročito high-kick pa sam čak jednom, premda sam bazično hrvač, i nokautirao protivnika istim takvim udarcem. Šteta za Cro Copa što nije više radio sa hrvačima je bi bio još bolji. No, kada bih slagao savršenog MMA borca svakako bih uzeo njegov high-kick.
Svoj debi kao američki izbornik Lindland je imao na Olimpijskim igrama u Riju s kojih pamti i borbu jednog Hrvata.
- Vašem hrvaču Starčeviću poništili su već izborenu polufinalnu pobjedu protiv Vlasova. To je vrlo kontroverzna odluka jer čovjek je već tuširao Rusa i onda je to poništeno!?•
