Bilo bi puno slađe da su naše mlade nade do 17 godina u dva dana uspjele doseći Svjetsko i Europsko prvenstvo. Ovako, izabranici Marijana Budimira, nakon poraza od talijanskih vršnjaka (1:2), neće vidjeti smotru najboljih momčadi Starog kontinenta od 19. svibnja do 1. lipnja u Albaniji. Hrvatskim mladim talentima ostaje pomalo gorak okus, budući da su u srazu s Talijanima poraženi pogotkom u 89. minuti susreta. Bod, koji su do same završnice držali u rukama, bio bi nam dovoljan za plasman na Euro. Novu priliku za globalno dokazivanje, Budimir će sa svojim dečkima imati krajem godine, od 3. do 27. studenoga na SP-u u Kataru. Dok sam razgovarao s Budimirom nakon utakmice u Karlovcu, Talijani su bučno slavili pobjedu nad Hrvatima.
– Dečkima sam odmah kazao da imaju pravo biti tužni budući da smo pogodak koji nas je izbacio s Eura primili u 90. minuti. No, kada prespavaju, bit će ponosni, kao i ja, jer smo odigrali odlično u kvalifikacijama. Pobijedili smo u dvije utakmice i sve imali u svojim rukama do zadnje minute. No nogomet je takav, nekad ti da, a nekada uzme. U prvo smo poluvrijeme ušli s dosta respekta, nismo mogli spustiti loptu. U drugom smo dijelu, zahvaljujući taktičkim promjenama, bili puno bolji, postigli smo pogodak. Kada prođe malo vremena, bit će ponosni zbog plasmana na SP. Na Euru smo igrali posljednja dva puta, lani smo u 90. zabili Irskoj za plasman na turnir, a ove godine primili smo gol u 90. minuti...
Psihološko pražnjenje
Taktičke promjene na kraju su nam nešto donijele, pa oduzele...
– U svakoj formaciji, negdje dobiješ, negdje gubiš. Morali smo prilagoditi neke stvari protiv suparnika koji je europski prvak. Nije samo to bio razlog lošije igre u prvom dijelu. Odgoda utakmice izazvala je psihološko pražnjenje i morali smo ponoviti neke procese. U drugom smo dijelu igrali s manje respekta, šteta što nismo zabili pogodak kada smo imali priliku. Bilo bi sve gotovo.
U-17 reprezentacija je na SP-u nakon deset godina. Gdje smo, u odnosu na svjetske standarde, u tim razvojnim procesima posljednjeg desetljeća?
– Ne mogu govoriti o procesima u HNS-u jer sam tu godinu i pol dana, radio sam više u klupskom nogometu...
Tim više možete govoriti o razvoju?
– Naša je baza mala, drukčije je govoriti o rezultatima ako imate tisuću ili pedeset tisuća igrača. Nekada imamo bolju generaciju jer nas posluži sreća, a nekad ne. Moramo naglasak maksimalno staviti na infrastrukturu. Tu su nas svi dobro prestigli. Ne trebam ni govoriti o najjačim reprezentacijama, bio sam nedavno u Albaniji koja je ispred nas. HNS radi na tome, ulaže u nove terene, no moraju se uključiti i gradovi... No nisam ja političar. U smislu razvoja, moramo pratiti trendove i inzistirati na onome što nas je oduvijek krasilo, a to je tehnička kvaliteta. Ipak moramo puno raditi na taktičkoj obučenosti i kondiciji. Problem nam je odigrati tri utakmice u šest dana, kao što je to sada bio slučaj.
U čemu je poanta, u podražaju u ligama ili nečemu drugom?
– Ima nešto i u tom podražaju. No volio bih da Hajduk i Dinamo u svim kategorijama igraju od četiri do šest puta godišnje. Nije isto igrati takve utakmice ili neke manje. Inzistirat ću na što više okupljanja, da češće igramo s najjačim reprezentacijama. Nije problem u tome da izgubimo utakmicu, važno je da igrači napreduju i dobiju osjećaj onoga što nam nedostaje. Pokazali smo da možemo igrati s najjačim europskim momčadima. U prvoj kvalifikacijskoj skupini pobijedili smo Nizozemsku, Ukrajinu i Slovačku koje su naša kategorija. Da ne govorim o posljednjem srazu s Italijom, u kojem smo bili ravnopravni. Ova je generacija jako dobra.
Imate li dojam da najbolje europske reprezentacije djeluju zrelije i moćnije u odnosu na naše iste uzraste?
Važna je genetika
– Teško je to kazati. Talijani, primjerice, imaju i jače lige, bolja natjecanja, druge momčadi. Ne bih kazao da smo fizički inferiorniji. Ulogu u cijeloj priči igra i genetika. Pogledajte samo utakmice francuske reprezentacije na svim razinama.
Kakva nam je ukupna baza igrača koja bi, za nekoliko godina, trebala donijeti nešto hrvatskom nogometu?
– Volio bih da ih što više igra. Bile su ukinute B momčadi. No to je i sada problem jer bi te iste B momčadi igrale u četvrtoj ligi. Trebale bi što prije doći do druge lige, da podražaj bude dobar. Također, malo je momčadi u ligi, svaka je utakmica važna i uvijek se netko bori za nešto, a treneri sve manje stavljaju naše mlade igrače u igru. Odlučuju se za iskusnije ili strance...
Ali to nikako nije dobro za našu razvojnu priču?
– Na istom smo tragu. Nadam se da će najprije biti malo više naših domaćih trenera, a potom da ćemo imati zajedničku polemiku i cilj kako nešto napraviti za dobrobit hrvatskog nogometa – zaključio je Budimir.
Otvori KEKS Pay
Ne lupaj! Kakovu infrastrukturu su imali prije 40-50 godina, pa su igrali bolji nogomet. Igralo je srce, volja, želja, a ne euri. Sramite se jer vas HNS goji velikim plaćama, a naši dečkići gube od Luxemburga.