Milijuni slušatelja diljem Velike Britanije desetljećima su navikli započinjati jutra uz hrapavi, glasni i često nepredvidljivi glas Alana Brazila. Njegova emisija "Alan Brazil Sports Breakfast" na radiju talkSPORT nije samo sportska emisija; ona je institucija, jutarnji ritual prožet smijehom, provokativnim mišljenjima i osjećajem da slušate razgovor u pubu s najboljim prijateljem. No, posljednjih nekoliko mjeseci eter je bio neobično tih. Brazil je nestao, a šutnja je bila zaglušujuća sve do nedavno, kada se javio u vlastitu emisiju i otkrio zastrašujuću istinu. Prošao je kroz borbu za život, podvrgnut hitnoj transplantaciji jetre, operaciji tijekom koje mu je, kako je sam priznao, srce nakratko prestalo kucati.
- Iskreno, jako, jako sam sretan što sam ovdje - rekao je slušateljima, a njegov glas, iako slabiji, i dalje je nosio prepoznatljivu iskru. Ta iskra je ono što ga je učinilo legendom, prvo na nogometnim terenima, a potom i u radijskom studiju.
Njegov životni moto, "ovdje si samo u posjetu", nije samo fraza, već filozofija koja je oblikovala svaku njegovu odluku, svaki potez na terenu i svaku riječ izgovorenu u eter. Taj bonvivanski pristup životu, ljubav prema šampanjcu, konjskim utrkama i dobrom provodu, postao je neodvojiv dio njegovog brenda. Dok bi takvo ponašanje kod drugih voditelja izazvalo otkaz, kod Brazila je postalo tajni sastojak uspjeha. Producenti su ponekad bili na rubu živaca kada bi se njihov glavni voditelj pojavio u studiju, kako kažu izvori, "malo lošijeg izgleda nakon burne noći", ali upravo su ti trenuci nefiltrirane iskrenosti i ranjivosti stvarali ono što su milijuni obožavali: obavezno slušanje. Njegov život izvan etera postao je neraskidivo povezan s onim što se događalo u eteru, stvarajući jedinstvenu vezu sa slušateljima koji su osjećali da poznaju pravog Alana Brazila, sa svim njegovim vrlinama i manama. S tjednom publikom od 1,2 milijuna slušatelja, njegova je emisija jedna od najslušanijih u zemlji, a sam Brazil tvrdi da je stvarna brojka barem dvostruko veća.
Njegov put započeo je 1959. godine u Glasgowu, na korak od Parkheada, doma njegovog voljenog Celtica. Nogometni talent bio je očit od najranije dobi, a uskoro je zaigrao za Celtic Boys Club, pod budnim okom legendarnog menadžera Jocka Steina. Činilo se da je sudbina ispisana i da će mladi napadač odjenuti zeleno-bijeli dres, no život je imao druge planove. Celtic nije pokazao interes za potpisivanje ugovora, pa je Brazil, kao tinejdžer, spakirao kofere i krenuo na jug, preko granice, u Englesku. Tamo ga je dočekao Ipswich Town i još jedan legendarni menadžer, Bobby Robson, koji će odigrati ključnu ulogu u njegovoj karijeri.
U Ipswichu je Brazil doživio svoje najbolje igračke dane. Za "Tractor Boyse" je odigrao preko 200 utakmica i postigao 80 pogodak, postavši jedan od najubojitijih napadača engleskog nogometa. Vrhunac te ere dogodio se u sezoni 1980./81., kada je Ipswich, predvođen Robsonom i Brazilom u napadu, osvojio Kup UEFA, pobijedivši u finalu nizozemski AZ Alkmaar. Te iste sezone za dlaku im je izmaknuo i naslov prvaka Engleske. Dok je bio u Ipswichu, debitirao je i za reprezentaciju Škotske, za koju će ukupno odigrati 13utakmica, uključujući i nastup na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj, gdje je bio dio zvjezdane momčadi uz bok legendama poput Kennyja Dalglisha, Graemea Sounessa i Alana Hansena.
Iako je osvajanje europskog trofeja bio kolektivni uspjeh, jedan trenutak iz njegove karijere u Ipswichu ističe se kao svjedočanstvo njegove individualne briljantnosti.
- Bio je 16. veljače, tijekom sezone 1981./82.. Igrali smo protiv Southamptona, koji je imao Kevina Keegana, Alana Balla i Micka Channona. Bili su sjajna momčad, na vrhu ljestvice, dok smo mi bili četvrti. Imali smo problema s ozljedama, ali smo na kraju pobijedili 5:2, a ja sam zabio svih pet golova. To je vjerojatno bio vrhunac moje karijere - rekao je Brazil.
Taj podvig protiv tako moćnog suparnika zacementirao je njegov status kao elitnog strijelca. Njegov stil igre bio je kombinacija sirove snage, fizičke prisutnosti koja mu je omogućavala da zadrži loptu, i onog najvažnijeg - prirodnog instinkta za gol. Mogao je pronaći put do mreže iz gotovo svake pozicije unutar šesnaesterca, što ga je činilo stalnom prijetnjom. Njegova karijera, iako relativno kratka, bila je ispunjena velikim trenucima, a jedan od najdražih mu je bio susret s Georgeom Bestom 1978. u Americi.
- Igrao sam protiv Georgea u polufinalu lige pred velikim brojem gledatelja. Ja sam zabio, oni su izjednačili, a onda je Best zabio pobjednički gol. Poslije smo dobro porazgovarali, nije znao tko sam, ali bio je divan.
Nakon šest sjajnih godina u Ipswichu, Brazilov talent odveo ga je u neke od najvećih engleskih klubova. Prvo je zaigrao za Tottenham Hotspur, gdje je osvojio svoj drugi Kup UEFA, a zatim je u lipnju 1984. uslijedio transfer vrijedan 625.000 funti u Manchester United. Dolazak na Old Trafford trebao je biti kruna karijere, no njegov boravak u crvenom dresu bio je kratak i frustrirajući. Stalni problemi s leđima i jaka konkurencija u napadu ograničili su ga na nešto više od jedne sezone, nakon čega je prešao u Coventry City. Uslijedile su kratke epizode u Queens Park Rangersima i švicarskom Badenu, no bilo je jasno da se tijelo više ne može nositi s naporima profesionalnog nogometa. Ozbiljna ozljeda leđa, koja ga je mučila godinama, naposljetku ga je prisilila da objesi kopačke o klin u dobi od samo 27 godina.
Srećom po njega, i po milijune budućih slušatelja, njegova zarazna osobnost i britki um otvorili su mu vrata nove karijere. Počeo je raditi kao stručni sukomentator na lokalnom radiju, a ubrzo ga je primijetio Sky Sports, gdje je proveo veći dio devedesetih. No, svoje pravo mjesto pod suncem, svoj "prirodni dom", pronašao je na nacionalnoj radijskoj postaji talkSPORT. Tamo je njegova osobnost mogla doći do punog izražaja. Emisija "Alan Brazil Sports Breakfast" postala je fenomen. Njegova sposobnost da privuče najveća imena iz svijeta sporta i zabave bila je nevjerojatna.
- Rod Stewart je jutros zvao iz Los Angelesa, u studiju mi je bio George Foreman, a na telefonu Mike Tyson - pohvalio se jednom prilikom.
Kada su ga pitali tko bi bili njegovi idealni gosti na večeri, odgovorio je bez oklijevanja:
- Vjerojatno Rod, on je sjajno društvo, i Frank Sinatra, kad bih ga mogao vratiti. Mislim da je veličanstven. Robert De Niro je fantastičan, pa bi morao biti tamo, a onda možda i Muhammad Ali. Kladim se da bi i on bio sjajno zabavan.
Izvan studija, Brazil je svoju životnu priču pretočio u knjige. Njegova urnebesna autobiografija "Ima užasno puno pjenušca u Brazilu" postala je neočekivani bestseler, a jedan kritičar ju je opisao kao "protuotrov koji uljepšava život u usporedbi s bljutavim životnim pričama hrpe mladih superzvijezda Premier lige". Kasnije je uslijedila i knjiga "Only Here for a Visit", koja je ponudila još iskreniji pogled na njegove sportske uspjehe i životne nestašluke. No, život nije bio samo šampanjac i slava. Tijekom devedesetih vodio je pub "Black Adder" u Ipswichu, ali taj poslovni pothvat nije uspio i Brazil je bankrotirao, što je bila teška lekcija. Njegove strasti su golf, koji pokušava igrati kad god mu to dopuštaju obveze, i putovanja. Svake godine s obitelji skija u francuskom Méribelu, a dvije od njegove tri kćeri čak su bile u britanskoj skijaškoj reprezentaciji. Često posjećuje južnu Španjolsku, gdje ima nekretninu, a kao omiljeno mjesto za opuštanje izdvaja mali grčki otok Paros.
A onda je, bez najave, idiličan život prekinula zdravstvena kriza. Nakon što je odradio još jednu emisiju, samo nekoliko sati kasnije završio je u bolnici Addenbrooke, gdje su mu liječnici spasili život.
- Transplantirali su mi jetru. Srce mi je stalo na trenutak, ali se samo vratilo - otkrio je u svom povratničkom javljanju u eter.
Njegov oporavak je spor i mukotrpan proces.
- Moram ići u bolnicu na drenažu želuca jer mi se tekućina stalno vraća. Tamo si pet-šest sati, čitaš knjigu i obaviš to. Moram uzimati dvadeset tableta svaki dan, vjerojatno do kraja života, kako tijelo ne bi odbacilo novu jetru. Osjećam bolove u zglobovima, u koljenima i gležnjevima. Čudno je. Ali ne žalim se, sretan sam što sam ovdje, jednostavno se moram nositi s tim - priča.
Ta sirova iskrenost ponovno je dirnula njegove slušatelje. Unatoč svemu, njegov duh je neslomljiv.
- Spreman sam ponovno se aktivirati i pokrenuti stari mozak. San mi je puno bolji.
Plan mu je, ako sve prođe dobro, vratiti se na raspored od tri dana tjedno. Glas koji je na neko vrijeme utihnuo, sprema se ponovno odjeknuti eterom. Alan Brazil, nogometaš čiju je karijeru prekinula ozljeda i voditelj koji je postao veći od igre, sada vodi svoju najvažniju bitku. I kao i uvijek dosad, čini to na svoj način - iskreno, bez dlake na jeziku i s nepokolebljivom voljom za životom.
Otvori KEKS Pay
