Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 151
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ISPOD CRNE POVRŠINE

Požari na Braču i Hvaru otvorili su važno pitanje: Koliko traje oporavak izgorjele šume?

Dracevica požar
Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
1/5
03.08.2026.
u 15:05
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Darko Pleskalt objašnjava kako stručnjaci procjenjuju štetu, zašto sadnja nije uvijek potrebna te koliko ljudska nepažnja može promijeniti čitav šumski ekosustav.

U vožnji netko odbaci opušak uz cestu, potez za koji mu je potrebna sekunda. Dovoljna je još jedna da žar koji je zahvatio suhu travu počne goriti. Prema stručnim procjenama, čovjek i njegove sekunde nepromišljenosti uzrok su za 90 posto šumskih požara.

Nasuprot tim sekundama, oporavak šume mjeri se godinama, a ponekad i desetljećima, upozorava Darko Pleskalt, stručni suradnik za zaštitu šuma u Hrvatskim šumama.

Darko Pleskalt, stručni suradnik za zaštitu šuma u Hrvatskim šumama
Foto: Ustupljena fotografija

Prvi znakovi slični su i vidljivi gotovo svima: crna debla, spaljeno tlo, pepeo i oblak dima nad opožarenim područjem. Ipak, dio najtežih posljedica može ostati skriven ispod površine. Crnilo samo po sebi ne otkriva što je šuma izgubila ni može li se vratiti.

Za Pleskalta posao počinje ondje gdje priča o požaru za većinu javnosti završava, nakon što nestanu plamen i dim. Na terenu traži tragove koje neiskusno oko lako propušta; stanje kore i krošnje, posljedice topline u tlu te znakove da je ispod spaljene površine ipak ostao temelj za novi život.


Putevi oporavka

Nakon što vatrogasci napuste požarište, za šumare posao počinje. Zahvaćeno područje potrebno je detaljno analizirati, a procjena uvelike ovisi o tipu šume koja je stradala. Mediteranski degradacijski oblici šuma, poput makije, u pravilu se prepuštaju prirodnoj obnovi. Njihov je korijenski sustav najčešće dovoljno snažan da ponovno podigne šumski pokrov.

Poluotok Pelješac dvije godine nakon velikog požara
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL Ilustracija

No, ne može se svaka šuma obnoviti sama.

„Ispucala i pougljenjena kora stabala ukazuje da je toplina uništila provodne žile ispod nje i da je takvo stablo postalo mrtvo. Ako je vatra zahvatila preko 50% krošnje, takva stabla u pravilu također ne preživljavaju. Onda se radi i procjena tla, odnosno koliko je visoka temperatura mogla utjecati na mikroorganizme u tlu. U većini situacija šuma na Mediteranu će se moći obnoviti sama ili uz minimalnu našu pomoć kroz nekoliko godina, dok posebno na vrjednijim tlima pogodnim za uzgoj šuma visokog uzgojnog oblika, nakon sanacije terena pristupamo sadnji visoko vrijednih sadnica autohtonih vrsta drveća”, objasnio je Pleskalt.

Na kontinentalnom dijelu slika je drukčija. Vrste koje ondje rastu traže dublje i kvalitetnije tlo te povoljnije vremenske uvjete, a znatno su osjetljivije na suše i vjetrolome od mediteranskih vrsta. U pravilu se nakon požara na kontinentu ništa ne prepušta samoobnovi, već šumarska struka obnavlja šumu prema principima prirodne obnove. Iznimka mogu biti meke listače poput vrbe, topole i johe, koje se oporavljaju znatno brže. Tome pridonosi njihovo brojno sjeme, koje se lako prenosi na velike udaljenosti.

„Na sreću, za sada u Hrvatskoj nemamo toliko požara u kontinentalnom dijelu države te se nadamo da će tako i ostati. Iako, zbog neupitnih klimatskih promjena, temperaturnih ekstrema i općenito povećanja prosječnih godišnjih temperatura, ta opasnost postaje svake godine sve veća”, kazao je Pleskalt.


Pouka s Pelješca

Važan primjer dolazi s Pelješca, gdje je u srpnju 2015. izgorjelo gotovo dvije tisuće hektara šume. Desetljeće poslije to područje pokazuje kako se prirodna obnova može nadopuniti dugogodišnjim radom šumara.

„Povoljne mikroklimatske prilike spriječile su eroziju tla, tako da su se mediteranske vrste, borovi i hrast crnika, kao i makije i garizi, uspjeli obnoviti iznad očekivanja. Naravno, nakon požara, šumarija Dubrovnik odradila je sanaciju terena. Kasnije, tijekom godina, višekratno su provođeni uzgojni zahvati, tzv. njega šuma, u kojima se eliminiraju nepoželjna stabla, a pomaže se onim stablima koja imaju perspektivu“, objasnio je Pleskalt.

Prizori pougljenjenih debala često stvaraju dojam da je područje nepovratno izgubljeno. Na drugoj je strani uvjerenje da je svaki požar koristan prirodni proces nakon kojeg se čovjek ne bi trebao miješati. Ista reakcija, međutim, nije primjerena za makiju na kršu, visoku šumu u Dalmaciji i vrijedno kontinentalno stanište.

Pelješac: Zgarišta na mjestima koje je poharao veliki požar na poluotoku
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL Ilustracija

„I jedan i drugi princip, upravo zato što su fatalistički, pokazuju nedovoljno poznavanje šuma i principa gospodarenja šumama. Naprosto, čovjek je neizostavni dio ekosustava, sa svim svojim dobrim i lošim osobinama, koji svojim odgovornim ponašanjem na osnovu stečenih znanja može i mora pridonijeti održanju cjelokupnog života na Zemlji, na korist sebi i svim ostalim bićima“, kazao je Pleskalt.


Nevidljivi posao

Sadnja novih stabala samo je jedan mogući korak u obnovi. Prije nje opožarena površina precizno se snima GPS tehnologijom i satelitskim snimkama, a svaki požar na šumskom području evidentira se i analizira u Registru šumskih požara. Prikupljaju se podaci o zahvaćenoj vegetaciji, vremenu dojave i gašenja te nastaloj šteti.

Izgorjela drvna masa samo je manji dio ukupnog gubitka. U izračun ulaze i funkcije koje šuma godinama neće moći potpuno obavljati, od zaštite tla od erozije i filtracije vode do stvaranja kisika te očuvanja životinjskih staništa. Prije dolaska radnika koji rade na sadnji sadnica uklanjaju se opasna nagorjela stabla, što je vrlo zahtjevan posao naročito na strmim krškim terenima, a prema potrebi saniraju se i oštećeni šumski putovi. Tek analiza staništa pokazuje može li se šuma obnoviti iz postojećeg sjemena ili je potrebno saditi autohtone vrste.


Sekunda nemara

„U trenu se mogu izbrisati desetljeća rasta šume i napori ljudi koji su brinuli o njima, ali i ugroziti naselja. Stoga jedan od slogana promotivne kampanje Hrvatskih šuma i glasi: 'Nemar je prva iskra'. Molimo vas za pažnju prilikom boravka u prirodi. Jedan bačeni opušak, ili neugašeni plamen koji nije niti trebao biti upaljen, ili neoprezno rukovanje alatima koji bacaju iskru u blizini gorive tvari, mogu biti uzrok nastanka požara velikih razmjera“, kazao je Pleskalt.

Prema podacima Hrvatskih šuma, tijekom 2025. godine zabilježeno je 57 posto manje šumskih požara u odnosu na desetogodišnji prosjek, dok je opožarena površina bila 86 posto manja. Zaštita se provodi tijekom cijele godine, a sustav videonadzora čine 222 kamere na 111 lokacija, povezane s nadzornim operativnim centrima.

Primijetite li dim ili vatru, ne pretpostavljajte da je netko drugi već reagirao, nego odmah nazovite 193 ili 112. Rečenica „Ma neće biti ništa“ traje tek nekoliko sekundi, ali njezine posljedice šuma može nositi desetljećima.

Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim šumama.

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata