Otac Marko i majka Hazira, roditelji Ivana Ljubičića, poslije njegove
pobjede nad Davidenkom pred prepunim Gripama nisu mogli skriti suze.
Nisu mogli, niti su željeli, jer te suze bile su odušak za sve ono što
su oni kao roditelji i cijela složna obitelj Ljubičić, svih ovih
godina, učinili da njihov Ivan postane ono što danas uistinu jest
hrvatski teniski junak Davisova kupa.
Kao na filmu
A život ovogodišnjeg hrvatskog sportskog junaka nije bio poput života
njegovih kolega tenisača iz cijeloga svijeta. Da je kojim slučajem
Amerikanac, Ivanova bi životna priča sigurno bila predložak za
hollywoodski film.
Jer Ivan je, na samom početku karijere, nakon osvojenog prvenstva bivše
države, kao 12-godišnjak, s izbjegličkom vrećicom u rukama, morao
napustiti svoj rodni grad, veliku obiteljsku kuću, prijatelje, i nije
mogao razmišljati o nastavku karijere, nego samo o tome gdje će se
njegova obitelj smjestiti i kako će proživjeti izbjegličke dane u
Hrvatskoj. Preko barikada Ivan je sredinom vrelog svibnja 1992., s
majkom Hazirom i starijim bratom Vladom, kao izbjeglica došao u
Hrvatsku. U Banjoj Luci ostao je otac Marko, kojemu su tamošnje vlasti
pravile probleme i nisu mu dopustile da ode zajedno s njima. Pet
mjeseci živjeli su u neizvjesnosti, nisu se mogli čuti s ocem u Banjoj
Luci. Svaki im je dan bio kao godina. A onda, jedne večeri, zazvonio je
telefon u njihovu podstanarskom stanu u Rijeci. Bio je to otac Marko.
Javio se iz Siska u koji je došao iz Banje Luke.
Njihovoj sreći nije bilo kraja.
Ponuda iz Italije
Veliku obiteljsku kuću s posjedom u Banjoj Luci zamijenili su za stan u
Rijeci. Ivan je nastavio trenirati, a godinu dana poslije dobio je
ozbiljnu ponudu iz Italije. Ona je presudno utjecala na njegovu odluku
da se profesionalno počne baviti tenisom.
Otišao sam u Torino i tamo proveo tri godine. U početku nije bilo
lako, htio sam se vratiti kući... Ali, malo-pomalo, priviknuo sam se,
naučio jezik, dobro sam se osjećao i počeli su stizati i
rezultati rekao je novinarima Ivan Ljubičić.
Ivan je prvi put teniski reket uzeo u svojoj osmoj godini. Na teniski
teren odveo ga je otac. Već nakon nekoliko mjeseci treniranja shvatio
je da je to sport za njega. Ivan često ističe da svoje uspjehe
zahvaljuje velikim dijelom obitelji koja mu je oduvijek bila velika
potpora. Njegov tri i pol godine stariji brat Vlado maser mu je i
asistent.
Složna obitelj Ljubičić odnedavna je dobila novog člana. To je Aida,
Ivanova dugogodišnja djevojka, s kojom se vjenčao. Bila je to prava
školska ljubav.
Nas dvoje upoznali smo se u školi i jedno vrijeme bili najbolji
prijatelji rekli su Ivan i njegova Aida.
Ivan Ljubičić - od prognanika do pobjednika