Jedna od zvijezda Zimskih olimpijskih igara žestoko je kritizirala lokalnu hranu, što se nimalo nije svidjelo domaćinima poznatima po ljubavi prema tjestenini. Riječ je o dvadesetšestogodišnjem Glebu Smolkinu, ruskom umjetničkom klizaču koji na igrama u Milanu i Cortini predstavlja Gruziju. Iako je možda briljirao na ledu, klizač je bio daleko od impresioniranog ponudom u Olimpijskom selu. U razgovoru za portal Fanpage, Smolkin je izjavio: "U selu nismo pronašli ni rusku ni gruzijsku kuhinju, ništa slično. Hrana je ovdje europska i, za sada, prilično monotona. Od tjestenine mi se već počinje okretati želudac." Dodao je kako su im organizatori obećali mijenjati jelovnik svakih pet dana, očito nezadovoljan trenutnom situacijom.
Komentari umjetničkog klizača naišli su na izrazito loš prijem u javnosti, osobito na društvenim mrežama. Mnogi su pozvali Smolkina, koji je inače iz Sankt Peterburga, da se "vrati kući" ako mu se ne sviđa, dok su se drugi odlučili narugati ruskoj hrani, sugerirajući da nema pravo kritizirati talijansku kuhinju. Smolkin, koji je od dvije tisuće dvadeset i druge godine u braku sa svojom klizačkom partnericom Dianom Davis, koja se također natjecala za Rusiju, tako je u samo nekoliko rečenica uspio izazvati pravu kulinarsku buru i navući na sebe bijes ponosnih Talijana.
Gleb Smolkin, a Russian figure skater representing Georgia, expressed revulsion towards the food on offer at the Olympic village: “The food here is European and, for now, quite monotonous … Pasta is already starting to make my stomach churn” https://t.co/6JHznWDEwD
— The Times and The Sunday Times (@thetimes) February 11, 2026
Na njegove pritužbe brzo je reagirala i Elisabetta Salvadori, voditeljica odjela za hranu i piće na ovim Olimpijskim igrama, koja je paru ponudila i pokoji savjet. Ona je istaknula kako su neke zemlje, i to ne Italija, izričito tražile da se tjestenina i pizza nude i izvan glavnih obroka kao brzi izvor energije. Naglasila je da su jogurt, pizza, focaccia i tjestenina dobili zeleno svjetlo od Međunarodnog olimpijskog odbora te da su se pokazali izuzetno popularnima među sportašima za brzi unos ugljikohidrata. Njezina poruka bila je jasna, ponuda je kreirana prema željama i potrebama samih natjecatelja, a ne isključivo prema talijanskoj tradiciji.
Salvadori je također odlučno poručila: "Nitko nije obvezan jesti tjesteninu", dodavši da su sportašima uvijek na raspolaganju krumpir, riža i kruh kao alternative. U obranu talijanske kuhinje stali su i poznati kuhari. Slavni chef Benedetto Rullo izjavio je kako je "tanjur tjestenine s umakom od rajčice jedna od najboljih stvari na svijetu", dok je Luciano Monosilio, poznat i kao 'kralj carbonare', rekao: "Carbonara je cjelovit obrok. Može biti idealna u određenom trenutku pripreme ili odmora sportaša." Kantina, koja je izgrađena na prostoru starog željezničkog kolodvora za potrebe tisuću petsto sportaša, očito nudi puno više od onoga što je Smolkin bio spreman priznati.
Unatoč svojim oštrim kritikama, Smolkin je na kraju ipak priznao jednu stvar. Rekao je kako je hrana u Italiji, bez obzira na sve, ipak nešto bolja od one koja im je bila posluživana na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu dvije tisuće dvadeset i druge godine, čime je barem malo ublažio svoj napad na domaćine.