Duje Čop jedan je od najiskusnijih u ovoj momčadi Rijeke. Zadnjih nekoliko dana, kako sam kaže, pamtit će cijeli život.
Kako ste preživjeli zadnja dva dana?
- Malo smo profeštali, no baš se spremam za trening. Pokušavao sam tijekom cijele sezone suspregnuti emocije i maksimalno se podrediti momčadi. Osnovni cilj bio je pokazati kvalitetu za koju smo znali da imamo, niti u jednom trenutku nismo sumnjali u naše kapacitete. Znali smo što nam je činiti da dođemo do ovog uspjeha - počeo je Čop.
Kakvi su bili zadnji tjedni iščekivanja i općeg dojma da je Rijeka prenapregnuta, bez potrebnog kapaciteta?
- U ovom trenutku mi na pamet pada osjećaj nakon poraza od Osijeka. Kao da smo se u tom trenutku smirili, postali smo zreliji i nismo se vodili euforijom. To je ono kolo u kojem su svi favoriti za naslov izgubili. Vidjeli smo da, od euforije i pretjeranog razmišljanja o osvajanju naslova prije zadnjeg kola, neće biti ništa. Shvatili smo da moramo razmišljati kratkoročno.
Što je na kraju presudilo u toj neizvjesnoj utrci?
- Svi pričaju o mozaiku stvari koje su bile presudne, od odnosa u svlačionici, kemije, trenerovih postavki ili predsjednikova autoriteta. Trener Radomir Đalović nam je stalno isticao da se moramo opustiti jer ćemo samo tako biti u stanju pokazati sve kao i da moramo biti koncentrirani na zahtjeve igre. Ključno je bilo da stvari izvan nogometa i fokusa ne dopiru do svlačionice, mislim da smo u tome uspjeli. Sada, nakon svega, kada netko spomene ime Rijeke, prva mi je asocijacija momčad. A tako sada razmišljaju i svi u Hrvatskoj. To je jedna od ključnih stvari u ovom projektu. Nisu tu one floskule.
FOTO Ovo je zadnji veliki plan Damira Miškovića. Evo kako bi trebala izgledati nova Kantrida
Kako se gradila ta pobjednička priča?
- Od trenutka kada sam došao u Rijeku, vidio sam da smo prava momčad. Lako je vidjeti talentiranog i dobrog igrača, no za osvajanje trofeja potreban je karakter, ne samo nogometni talent. U tom je smislu Rijeka napravila izvanrednu selekciju.
Je li ovaj Rijekin uspješni koncept, da se do trofeja može isključivao jasnom strategijom, bez razbacivanja novcem, zapravo putokaz drugim klubovima ili početak drugačijeg poretka u našim ligaškim okvirima?
- Klubovi kao što su Dinamo i Hajduk kupuju vrijednosti koje su neki drugi stvarali. A te vrijednosti stvara i Rijeka. Rijeka kupuje igrače koji imaju potencijal i plasiraju ih na nogometnu scenu. To je uspješan put kojim se odlučio ići predsjednik Damir Mišković. Ne znam hoće li ostali klubovi pokušati slijediti njegov model, no ono što je napravio predsjednik zaista je za svaku pohvalu. A vidjeli smo na koliko je kritika nailazio na tom putu. I taj predsjednikov autoritet puno nam je značio, kao i sama činjenica da vjeruje u nas i ovaj projekt. Nije postojalo zrnce sumnje, a sve to ti daje potreban mir. Predsjednik je sposoban i zna napraviti velike stvari. To što su nam govorili 'ne morate', nije to bilo: Ne morate pa nemojte'. Jasna je to bila poruka da će se nogomet igrati i ako ne uspijemo, no nismo htjeli propustiti ovu priliku. Napravili smo sve da se to dogodi. Naravno, moram u toj priči pohvaliti navijače. Nije bilo niti mrvice negative, čak i kada smo gubili utakmice.
Koliko je ova Rijekina priča drugačija u odnosu na sve što ste doživjeli do sada u karijeri?
- Ovdje je bila prava obiteljska atmosfera. Svi smo bili skupa u tom projektu, od čovjeka koji diže rampu ili čistačice, pa do glavnog igrača ili predsjednika. Taj svakodnevni odnos male i odabrane skupine ljudi donio nam je uspjeh. Da biste osvajali naslove, morate imati šampiona čistačicu, domara i fizioterapeuta. Nitko nije pokazao da je bolji od nas na kraju. Možemo govoriti o individualnoj kvaliteti koju ima Marko Livaja ili Martin Baturina ali imali smo i mi Tonija Fruka. A naša najveća kvaliteta bilo je to zajedništvo na svim razinama.
A Rijeku ste odabrali jer ste imali osjećaj da ova momčad ima kapacitet trijumfirati na ovakav način?
- U jednom sam trenutku prestao igrati nogomet i sedam-osam mjeseci bio sam bez kluba. Ovdje moram spomenuti Lokomotivu i trenera Silvija Čabraju koji me vratio u život. Uvjerio me da i dalje mogu igrati na vrhunskoj razini u hrvatskom nogometu i motivirao me. Jer, već sam bio poljuljan. Ovo je i moja osobna pobjeda. Kada je došla opcija za Rijeku, neću kazati da sam znao, ali sam, vjerovao da ova momčad može biti prvak. Lakše mi je bilo u ovim godinama ostati u Lokomotivi, biti glavni igrač i kapetan. Došao sam u Rijeku, odraditi zadatke i podrediti se momčadi da bi došli do uspjeha. Sada imam ugovor s Rijekom još dvije godine. Sljedeći cilj je osvajanje kupa, odnosno, dvostruke krune, a iza toga Europa. Veselim se nekim novim izazovima.
Dosta se priča o tome je li nam liga slabija i koliko je Riječanima zasmetala teza da imamo najlošijeg prvaka u povijesti?
- Da smo na neslužbenoj kavi, odgovor bi bio:'Ma boli me briga...' No, ne zaboravite Dinamo koji je ove sezone igrao Ligu prvaka i od drugog kruga tog natjecanja dijelila ih je samo razlika pogodaka. Ostali klubovi počeli su više ulagati, a pravu sliku HNL-a vidjet ćemo u europskim utakmicama. Isto tako, činjenica je da nam liga nikada nije bila uzbudljivija i ljudi nikada nisu više pratili HNL i uživali u nogometu. Pa čak i da je lošija kvalitetom, ova je sezona bila jako zanimljiva i priča za pamćenje.
Nogometna obitelj Čop ove se sezone okrunila s dva naslova prvaka. Dujin brat Ivan s četvrtoligašem Lučkim izborio je plasman u viši rang.
- Da, moj brat Ivan preuzeo je momčad kada je bila na sredini ljestvice, bez prevelikih ambicija za rang više. Nevjerojatnim nizom pobjeda doveo ih je do kvalifikacija za ulazak u ligu više. Ne znam što ga čeka. Znam, ga zezati da je on "baby Čabraja" jer je i Čabraja krenuo iz Lučkog.
Kako izgledaju nogometni razgovori s baby-Čabrajom?
- Daje mi pokoji savjet, no još je uvijek u prednosti Davor (Dujin otac, nap.a.). Baby još mora narasti.
A kako je legendarni Davor Čop proživio ovu riječku priču?
- Bio je na zadnjoj utakmici i uživao je. Stalno me hrabrio i govorio mi da su preda mnom još velike stvari. Baš kao i supruga koja je pričala da još nisam za mirovinu. Naravno da nisam... - zaključio je Čop.
Otvori KEKS Pay
Duje Čop je primjer kako u Hajduku ne prepoznaju "ono nešto". Naime, Čop je digao Rijeku. U nogometu ne možeš biti zlopamtilo i ići s niskim strastima i mržnjom. Istina, Duje Čop je otišao u Dinamo, no to ne znači da ga nisu mogli vratiti natrag. Morali su! Naime, oni su se odlučili za Lovru Kalinića, dali su mu kapetansku traku, basnoslovni ugovor, a koljeno mu ne može izdržati tri dva treninga u utorak i jedan trening u srijedu. Već je ozlijeđen. I onda najgora stvar, umjesto da Hajduk prizna pogrešku oni izostanak Lovre, nogometnog invalida rada, opravdavaju navodnom gripom. Kakav je to gripa koja traj od veljače do svibnja?