Matea Parlov Koštro polako hvata pravu formu nakon poroda. Tako je proteklog vikenda istrčala sjajan polumaraton u Beogradu, gdje je osvojila treće mjesto i bila najbolja Europljanka.
Teška, brdovita staza
– Uh, bila je jako teška staza. Nastupala sam na Beogradskom maratonu proteklih godina, ali su ove godine promijenili stazu. Bila je jako brdovita, s puno uzbrdica i nizbrdica – rekla je Matea.
Nije li staza prolazila najljepšim dijelovima Beograda?
– Iskreno, uopće nisam gledala okolo, bila sam koncentrirana na stazu i trčanje.
Kako to da se niste odlučili za maraton?
– Nema šanse. Još je prerano za takve napore. Rodila sam prije osam mjeseci carskim rezom.
Je li se moglo do prvog ili drugog mjesta u polumaratonu?
– Teško do prvog, ali do drugog možda. Nisam ni znala da je Etiopljanka Bekele posustala. Na kraju je bila ispred mene tek nekoliko metara. Rezultat nije najbolji ove sezone, ali s obzirom na vremenske uvjete i tešku stazu, cilj je bio osvojiti postolje. Vrijeme ovoga puta nije bilo bitno – rekla je Matea.
Kakav je cilj ove sezone?
– Pokušat ću istrčati normu za Europsko prvenstvo koje je sredinom kolovoza u Birminghamu. Ali ne u polumaratonu ili maratonu – pokušat ću istrčati normu na 10.000 metara. Znam da je konkurencija iznimno jaka, ali idem pokušati. Još nisam spremna za napore u maratonu – zaključila je Matea.
Matea nikada neće zaboraviti kolovoz 2022. godine. Bilo je to u Münchenu, a osvajanjem srebrne medalje na Europskom prvenstvu postala je prva Hrvatica s odličjem u maratonu na jednom velikom natjecanju, prekinuvši gotovo stoljetni post ženskih trkačkih medalja za Hrvatsku. Taj trenutak pretvorio ju je iz samozatajne sportašice u nacionalnu zvijezdu.
– Bez medalje si nitko u Hrvatskoj, ali kada je osvojiš, preko noći postaneš zvijezda – iskreno je opisala svoju transformaciju.
Odjednom su je ljudi počeli prepoznavati na ulici, tražiti fotografije nakon treninga, a pozivi za gostovanja u televizijskim emisijama postali su njezina svakodnevica. Nije se, kaže, obogatila, ali je dobila priznanje koje je zaslužila.
Ironično, put do atletske slave započeo je željom da izbjegne obaveze. Njezina prva sportska ljubav bio je rukomet, kojim se bavila od drugog razreda osnovne škole. Trčanje joj nije bilo ni na kraj pameti sve dok je jednog dana profesor tjelesnog nije upitao želi li nastupiti za školu u utrci na 600 metara. Ključni argument za pristanak bio je taj što je to značilo izostanak s nastave.
– Nije da sam bila loša u školi, naprotiv, ali pristala sam da ne moram ići na nastavu taj dan – prisjetila se uz smijeh.
Bez ikakvog specifičnog treninga, na iznenađenje svih, a ponajviše same sebe, osvojila je treće mjesto.
Što duže, to bolje
Ipak, prijelaz u profesionalne atletske vode nije bio posut ružama. U početku se natjecala na srednjim prugama, no na dionicama od 800 i 1500 metara jednostavno nije imala dovoljno brzine za proboj na međunarodnu scenu. Pokazalo se, međutim, da njezina snaga leži u izdržljivosti. Što je dionica bila duža, njezini su rezultati bili bolji. Od 2018. godine potpuno se posvetila cestovnim utrkama.
Otvori KEKS Pay
