Duboko je zagazio u 39. godinu, a još se ne da s travnjaka. Bivši hrvatski reprezentativac i nekadašnji kapetan Hajduka Drago Gabrić još uvijek ne može zamisliti dan bez nogometa; treninga, utakmica i priprema za utakmice, putovanja...
– Igram u trećeligašu Zagori iz Unešića, a usto imam trenersku A-licencu i trener sam juniora u Zagori. Još uvijek igram bez teškoća, ne osjećajući pritisak godina, treniram svaki dan – pa nije to zaje......a! Nije to seoska liga, nego ozbiljno natjecanje s klubovima od Zadra do Dubrovnika, i zato sam maksimalno posvećen obavezama. Živim u Splitu, i svakoga dana kombi nas nekoliko igrača pokupi i vozi nas u sat vremena udaljeni Unešić. Trener nam je Saša Glavaš, a ja sam u Unešiću već pet godina. Namjeravam igrati ovu sezonu do kraja, i onda još jednu. Lijepo mi je ovdje, klub je dobro organiziran, uprava i predsjednik su vrhunski – počinje svoju priču Drago Gabrić.
GALERIJA Bivši predsjednik Hajduka kupio kapelicu! Cijena kvadrata je zapanjujućaTata mi jako nedostaje
Vaš tata Tonči, legendarni splitski i hrvatski vratar, napustio nas je zauvijek u listopadu 2024. Kako se nosite s gubitkom oca?, pitali smo Gabrića.
– Tata mi jako nedostaje. Uvijek bismo zajedno komentirali utakmice; moje nastupe u Zagori pratio je na YouTubeu, ponekad je i dolazio u Unešić, a naravno razgovarali smo i o Hajduku. Naravno, nedostaje on i mojoj djeci, imam sina i kćer... A što ću vam više reći, osim da nedostaje. Nedostaje jako! – sjetno govori Drago.
Koliko ste kao bivši kapetan Hajduka i nekada Hajdučko srce iz 2008. (kao i tata Tonči 1997.), prisutni na Hajdukovim utakmicama?
– Svaki put kad mogu. Ali, gledam svaku, makar i nisam na stadionu.
Jeste li zadovoljni kako Hajduk igra ove sezone?
– Hajduk igra tvrdo, teško pobjeđuje, ali Hajduk je – prvi! Baš mi se svidjela Sopićeva izjava kada je kazao: "Hajduk je prvi, i tu ću stati." Nekada je Hajduk igrao bolje nego sada, ali nije imao ovakav rezultat. A taj rezultat ima sada, i on je taj koji diže i privlači publiku, koji stvara ozračje i potiče ambicije.
Osjetite li navijačku euforiju oko Hajduka ovoga proljeća?
– E, nije onakva kakva je bila prošloga proljeća. Kao da su se opekli tada, misleći kako će sigurno biti prvaci kad su imali plus šest bodova. I to što je sada ozračje umjerenije – to me čak fascinira, jer to je pravi put, pokazatelj da se ide u dobrom smjeru. Kao da su svi nakon prošle godine sazreli od onoga gubitka titule.
Uoči derbija Rijeka – Hajduk, u razgovoru s Dragom Gabrićem neizbježna tema je i Rijeka, klub u koji je Drago prešao u ljeto 2012., baš iz Hajduka.
– Toga proljeća, kada mi je bio istjecao ugovor s Hajdukom, javila mi se bila Rijeka s ponudom. Tada sam se obratio ljudima iz uprave Hajduka – neću ih imenovati – i kazao im da imam Rijekinu ponudu. Pitao sam ih: "Bio sam Hajdučko srce; biste li vi meni platili i polovicu onoga što Rijeka nudi?" Iako sam već bio shvatio da mi neće produžiti ugovor, jer sam bio tek završio s rehabilitacijom nakon teške prometne nesreće. Na to su mi u Hajduku rekli: "Ma ajde ti, Drago, u Rijeku." Pogodilo me to jako.
Kako ste bili dočekani u Rijeci?
– Ma super! Bila je to prva Miškovićeva sezona, u kojoj se počela stvarati nova, jaka Rijeka. Trener mi je na početku bio Scoria, došlo je 10-15 novih igrača, trebalo je to sve uklopiti, uigrati... Moji problemi u Rijeci pojavili su se dolaskom Keka. On mi je nakon jednog-dva treninga odrješito kazao kako nisam u njegovim planovima, iako sam kod Scorije stalno igrao. No, kada dođe novi trener, razumijem da ne može ostati sve isto, da mora povući neke poteze. Ja sam to prihvatio; trenirao sam, a nisam igrao. Potom sam otišao na posudbu u Domžale godinu dana, a u zadnjoj godini ugovora najprije su Alispahića, Oršića i mene poslali u Rijeku II – gdje sam samo trenirao, a bilo mi je zabranjeno igrati, dok sam drugu polovicu sezone proveo na posudbi u Zadru, kod Štimca. Tu je Rijeka zaista ispala fer, poštujući moj ugovor sve do isteka. Jako sam to cijenio!
Tko je za vas favorit u utakmici Rijeka – Hajduk?
– Za mene je u njoj blagi favorit Rijeka, ali gledajući kontekst osvajanja titule, onda je tu favorit Hajduk. Rijeka igra lijep nogomet, ima dobre pojedince, krenut će napadački, a Hajduk teško igra protiv Rijeke na Rujevici.
Nezaboravan doček u Trabzonu
Po čemu je za vas Hajduk favorit za naslov prvaka?
– Zato što u završnici prvenstva igra dva derbija doma, s Dinamom i s Rijekom. A lijepo je igrati doma, osobito u toj fazi prvenstva, kada će sve biti nabrijano i naelektrizirano, a tu je domaći teren velika prednost.
Koje je najveće slavlje doživljeno u vašoj karijeri?
– Doček u Trabzonu, kada smo 2010. godine osvojili Turski kup pobijedivši u finalu Fenerbahçe s 3:1. Bilo je to nezaboravno, vozili su nas ulicama Trabzona u otvorenom autobusu, pokraj tisuća navijača... A Hajduk? E, tu ima nešto što nikad neću prežaliti: poraz u finalu Kupa 2009. godine. U Zagrebu smo od Dinama izgubili 0:3, uz dva crvena kartona i penal protiv nas, pa smo u uzvratu pobijedili 3:0 i onda na penale izgubili. Da smo tada osvojili Kup, i dan-danas bi se govorilo o tom preokretu – zaključio je Drago Gabrić.
Hajd u k