Gdje je nestao šarm španjolske reprezentacije kojemu nismo mogli odoljeti na Euru 2008. godine? Uništio ga je Del Bosqueov mourinhovski pristup, "kraljevstvo za 1:0", što je nekada šarmantne i lepršave Španjolce pretvorilo u odbojne Talijane, koji su se oduvijek provlačili do naslova.
Pa kako je Talijanima prije četiri godine najbolji igrač bio branič Cannavaro, tako je danas Španjolcima najbolji - golman! Da nije bilo Casillasa, izletjeli bi već u četvrtfinalu u kojemu je Paragvaj imao meč-loptu s bijele točke.
Kakvo prvenstvo, takav i prvak: neprivlačan i dozlaboga neefikasan. Samo osam golova u sedam utakmica, to se ne pamti na SP-u! Talijani su ih prije četiri godine postigli 12, a Nijemci u JAR-u čak 16! Od tih osam španjolskih pogodaka, Villa je zabio čak pet, a upravo je nevjerojatno da je Furija postala svjetski prvak "bez Torresa", svoga najboljega napadača. Niti je zabio, niti dodao, ništa...
O SP-u, ali i prvaku mnogo govori i podatak da je Zlatna lopta, prvi put u povijesti, otišla igraču iz tek četvrte momčadi, Diegu Forlanu iz Urugvaja. Na posljednja tri svjetska prvenstva laureati su bili iz momčadi doprvaka: Francuz Zinedine Zidane, Nijemac Oliver Kahn i Brazilac Ronaldo.
A Forlan je jedna od najljepših bajki ovoga prvenstva. Nema medalju, ali ima Zlatnu loptu i, ne zaboravimo, osvojio je Europsku ligu s Atleticom.
Samo rijetki oplakuju nizozemske gubitnike, jer to je ipak njihova najslabija generacija koja je došla do finala SP-a. I bila bi nepravda da grubijani De Jong i Van Bommel imaju svjetsko zlato, a genijalci poput Cruijffa i Van Bastena ne...
Cinjenica je da su spanjolci od osmine finala pa do kraja sve ispobjedjivali sa rezultatom 1-0. Njemacka je bila efikasnija i njihova igra mi se vise svidjala. Ali zanimljivo je kako su ih spanjolci zaustavili.