Otišao je jedinstveni i neponovljivi Dule. Premda njegovi rezultati nisu tako zvučni kao oni od Željka Obradovića ili Dušana Ivkovića, Duško Vujošević je itekako snažno utjecao na jugoslavensku a naročito na srpsku košarku. Otišao je učitelj, stvaratelj, trener intelektualac, veliki košarkaški znalac ali i borac za prave vrijednosti. Dok su drugi šutjeli, on se nije libio kritizirati vlastodršce, kako prijašnje tako i aktualne pa se tako nerijetko javno suprotstavljao i aktualnom srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.
Nezaboravni Dule je s Partizanom izborio prvi Final Four Kupa prvaka (današnje Eurolige) tog kluba a te iste 1988. je s juniorskom reprezentacijom SFRJ osvojio europsko zlato. Bio je Dule i izbornik posljednje reprezentacije raspadajuće Jugoslavije na juniorskom Svjetskom prvenstvu održanom u ljeto 1991. u kanadskom Edmontonu gdje su nastupila i trojica Hrvata - Zvonimir Ridl, Teo Čizmić i kasniji kapetan Cibone Veljko Mršić.
A navijači Cibone pamtit će ga kao trenera crno-bijelih koji su, tricom Kecmana preko cijelog terena, osvojili regionalnu ligu u Areni Zagreb. A kao trener istog kluba, u kojem je razvijao buduće asove, pet je puta osvajao ABA ligu.
U seniorskoj košarci bio je izbornik zajedničke zemlje Srbije i Crne Gore, potom samostalne Crne Gore a posljednji izbornički posao bio mu je vođenje selekcije BiH u koje ime je proglašen i počasnim građaninom Sarajeva. Posljednji klupski posao radio je u Rumunjskoj u Cluj-Napoci.
Ovaj novinar će ga pamtiti po tome da nam je, preko kolege Predraga Sarića, znao naručiti poneku knjigu iz zagrebačkih knjižara koju bismo mu mi onda uručili kada bi došao u Zagreb igrati sa svojim Partizanom.
S obzirom na to da je radio s određenim brojem hrvatskih igrača prenosimo vam što su nam oni rekli po saznanju da je Duško Vujošević preminuo:
Marko Šamanić, Vujoševićev igrač iz kadetske reprezentacije SFRJ:
- Ode nam Dule, baš sam ga cijenio. Bio mi je trener u kadetskoj reprezentaciji bivše Jugoslavije. Jako posvećen i zahtjevan ali kao čovjek, širok, obrazovan, karakteran... Takvih više nema.
Veljko Mršić, Vujoševićev izbor za kapetana juniorske reprezentacije SFRJ:
- Bio mi je izbornik na Prvenstvu Europe i Svjetskom prvenstvu. Ta ljeta su bila dosta naporna, radilo se puno. Skoro tri mjeseca provodili bi skupa i napredak je bio nevjerojatan jer su to bili i razvojni treninzi. Drugu godinu me postavio za kapetana reprezentacije. Vidio je malo dalje. U petorci dvije godine mlađi Bodiroga, pa Tarlać, Rebrača i Borko Radović. Publika je na tim utakmicama bila podijeljena, na jednoj Hrvati navijaju protiv Jugoslavije a na drugoj strani se navijalo za Jugoslaviju. On je to sjajno hendlao. Bio je istinski lider. I danas se sjećam da mi je na jednom pokaznom treningu kazao neke stvari koje ja i dan danas govorim svojim igračima. Sjećam se prvog treninga za taj SP. Okupili smo se u Beogradu pa smo se vozili dva-tri sata do Bečeja kamo smo došli u 17 sati da bismo već u 18 imali trening koji je završio u 20.30. Milan Tomić je tada slomio kost u stopalu i tek tada je trening bio gotov. Bilo je dosta naporno no naočigled si napredovao. Izvan terena, izvan utakmice, bio je izuzetno ugodan čovjek. Posve drugačiji nego za vrijeme utakmice i treninga, gdje se pretvarao u gladijatora koji je spreman zaštititi svoje igrače.
Aco Petrović, danas izbornik Brazila, bio je Vujoševićev trenerski kolega a svojevremeno i suparnik:
- Svi smo znali kolikih je zdravstvenih problema imao no uvijek vas takva vijest iznenadi. On nije bio samo vrhunski trener koji je s momčadi gotovo bez stranaca 2010. završio na Final Fouru. On je bio intelektualac učitelj, koji je tjerao svoje igrače da čitaju knjige a iznad svega je bio čovjek. Košarka u regiji, a i ona europska, doživjela je gubitak jednog neizostavnog člana Fibine Kuće slavnih. Svima nama teško je pala ta vijest. Sjećat ćemo se svih njegovih velikih dostignuća. Na mene je najviše ostavio dojam kada smo kao treneri bili na suprotnim stranama, ja kao trener Cedevite ili Zadra a on na klupi Partizana. A tada bih vrlo dobro osjetio da sam se namjerio na trenera taktički vrlo potkovanog. Počivaj u miru Dule jer za svoga života si jako puno napravio.