SPLIT - Dovoljno je reći: Biće! Nogometna legenda, osoba koja je uz nogomet i loptu provela čitav svoj životni vijek, sve dok teška bolest nije nagrizla njegov organizam. Ante Biće Mladinić rođen je 1. listopada 1929. godine na djedovini Mladinića u Ćiril-Metodovoj ulici u splitskoj četvrti Dobri.
Frane Matošić, legendarni Hajdukov kapetan, kazat će na vijest o Bićinoj smrti:
- Umro je dobri duh s Dobrih! Otišao je u vječni mir, na put do spokoja da bi se na splitskom Lovrijencu pridružio čovjeku koji mu je bio uzor i najveći učitelj, Luki Kaliterni, utemeljitelju Hajdukove nogometne škole.
Mladinić je bio igrač prve generacije Hajdukovih juniora nakon Drugog svjetskog rata. Njegov talent prepoznali su već 1947., kada je prvi put obukao Hajdukovu majicu na prijateljskoj utakmici. Najdražu majicu nosio je na 136 utakmica postigavši 43 pogotka.
Biće je 1962. nakon višegodišnjeg igranja i završetka Više trenerske škole u Beogradu preuzeo pogon za stvaranje igrača. Spomenimo samo Jerkovića, Buljana, Peruzovića, Žungula, Vujovića, bisere ponikle iz Bićine "skule".
Trener seniora Hajduka i šef stručnog stožera bio je pune četiri godine, od 1980. do 1984. U Partizanu je došao do naslova prvaka, bio je i uspješan izbornik reprezentacije bivše države, ali mladi su Mladiniću bili životna hrana i nadahnuće.
- Ne može netko biti igrač ako nema najmanje tri svladana elementa: tehniku, taktiku i kondiciju - često je ponavljao Biće.
- Jednom je Blaž Slišković zakasnio na dogovoreni sastanak desetak sekundi. Barba Biće zapovjedio je da se zaključaju vrata. Baka je ubrzo pokucao, ali morao je ostati pred zatvorenim vratima. Za Barba Biću nije bilo podjele na vodonoše i zvijezde u momčadi - prisjeća se Zlatko Vujović trenera koji je ostavio najveći trag u njegovoj karijeri. Spomenut će Zlatko zajednički boravak u Bordeauxu, gdje je Biće ustrojio nogometnu školu stvarajući Dugarryja, Lizarazua i druge, a isti posao nastavio je na poziv prijatelja Dražana Jerkovića u Kranjčevićevoj sve do početka teške bolesti.
- S Bićom sam odrastao, bio u prvim juniorima Hajduka, zajedno smo sudjelovali u trenucima najvećih pobjeda i uspjeha. Od Biće se mogla čuti samo lijepa riječ. Znao sam za njegovu bolest, očekivao sam ipak da ću ga i na ljeto vidjeti kako odlazi u Jobovu ulicu da bi odigrao sa svojim prijateljima partiju briškule i trešeta. Umjesto toga stigla je tužna vijest - kazao je Vladimir Beara.
- Kada nas netko za kojeg svi mogu reći da je bio dobar čovjek, plemenit, vedar ali i nogometni trenerski znalac i pedagog napusti, onda je pri duši teško - kazat će legendarni Hajdukov kapetan Frane Matošić.
- Biće me je nagovorio da se posvetim trenerskom poslu. Jedan je od najzaslužnijih za sve moje uspjehe u karijeri, za osvojene trofeje te za nogometni imidž što sam ga stekao vježbajući poznate europske klubove - dometnut će Tomislav Ivić.
- Učio nas je s mnogo ljubavi i svoje znanje stalno prenosio na nas mlađe koji smo se nakon završene karijere odlučili za trenerski rad - kratko je zaključio Pero Nadoveza.
F. Jelinčić
Otvori KEKS Pay
