Rezultat je na kraju jedino važan, a Dinamo u prva tri kola ima rezultat kakav je samo poželjeti mogao. Nanizao je tri pobjede, od toga dvije na zahtjevnim gostovanjima, u Osijeku i u Rijeci, i start je to kakvom su se u Maksimiru nadali. Doduše, u novu sezonu plavi su krenuli s potpuno novom momčadi i s novim trenerom pa se nije znalo što se od svih tih noviteta može očekivati, ali sad je sve na dobrom putu. Istina, bilo je u te tri utakmice dobrih dionica, pa padova u kojima su suparnici lako mogli do pogodaka, no plavi su uspjeli sačuvati svoju mrežu u sve tri utakmice, uz raspoloženog vratara Nevistića i dosta sreće, Vukovar jednom i Rijeka dvaput pogađali su prečke. No plavi su ipak s ta tri susreta otišli kući s praznom mrežom. Upravo velik broj primljenih pogodaka u prošloj sezoni odnio im je naslov prvaka, primili su više od 40 pogodaka, što je za Dinamo katastrofa. Otkako se igra liga s deset klubova, plavi još nikad u prve tri utakmice rubriku "primljeni pogoci" nisu ostavili praznom.
Trener Mario Kovačević nije bio zadovoljan tim segmentom ni na pripremama u Sloveniji, u pet utakmica nijednom nisu uspjeli sačuvati mrežu, no sad im je valjda krenulo iako će još morati poraditi na defenzivi. Nakon ovih maksimalnih devet bodova plavi ipak ne smiju poletjeti, upravo zbog tih loših dionica u utakmicama. Slično je bilo i na pripremama, jedno poluvrijeme odigraju jako dobro, pa u drugom izgledaju očajno. Protiv Osijeka i Vukovara lošije su ušli u utakmicu, nekako mlako, i pripisali smo to neuigranosti te nove momčadi, ali su onda širinom rostera, kvalitetom koja je ušla s klupe nadigrali suparnike i stigli do pobjede. U subotu je na Rujevici bilo drukčije, ušli su u utakmicu fenomenalno, to je svakako bilo najbolje poluvrijeme plavih gledajući i sve pripremne utakmice i ove tri u HNL-u. Momčad Marija Kovačevića djelovala je kao moćan stroj, jednostavno su lomili Rijeku od prve sekunde, igrači Radomira Đalovića nisu mogli "disati" od tog visokog presinga. Plavi su za pokoju sekundu vraćali loptu u svoj posjed i nastavili napadati.
Vjerujemo da je to ono što Kovačević želi, takva igra stvarno je sjajna, to je igra kakvu navijači žele i vole, to je igra koja će donositi rezultat. Tom igrom ne samo da su lomili Rijeku na Rujevici, na uvijek teškom gostovanju, nego su je i slomili i potpuno zasluženo imali su 2:0 prednost na odmoru. No koliko je Dinamo sjajno izgledao u prvom dijelu, u drugom je te sjajne igre nestalo i plavi su teško živjeli. Naravno da nije jednostavno, pa možda i moguće, igrati takav presing 90 minuta, ali plavima se ne smije dogoditi takav pad. Ako su i znali da će u nastavku Rijeka krenuti u napad, morali su igrati pametnije pa ne bi tako teško živjeli i na kraju ipak preživjeli. Ali teško da će preživjeti i u ispitima koji slijede budu li tako igru prepustili suparniku, netko će to znati kazniti, kao što je to mogla i Rijeka.
Nadalje, ne trebaju se plavi previše filati optimizmom zbog tri startne pobjede. Pa imali su četiri pobjede i na početku prošlog prvenstva, kad su ih svi već proglašavali prvacima, pa je onda sve krenulo drugim smjerom i na kraju su ostali bez naslova prvaka, koji je otišao na Rujevicu. No za ovaj start u prvenstvo plavi apsolutno zaslužuju palac gore, bolje od ovoga, s obzirom na to da plavi imaju potpuno novu momčad, nije se moglo ni očekivati ni poželjeti.
Pobjeda nad Rijekom jako je važna; iako je tek početak prvenstva, plavi sad imaju pet bodova više od Đalovićeve momčadi. Uz to, ne igraju u Europi do 24. rujna, imaju tjedan dana za pripremu svake utakmice, a Rijeku, koja je već odigrala sedam utakmica (Dinamo tri), čekaju i novi ispiti, dvije utakmice s PAOK-om, to će im odnositi i snagu, svježinu, odnosit će im i važno vrijeme za pripremu sljedeće utakmice pa će im i u HNL-u biti teško, a Dinamo će u taj ritam ući puno kasnije i do tada može napraviti važne korake u HNL-u.
Dinamo sad i dalje ima svoj mir i može raditi tijekom tjedna, dobro se odmoriti i onda popraviti ono što se još mora popraviti da ne bi bilo tih loših izdanja koja im se događaju tijekom utakmica. Pokazali su da mogu, to prvo poluvrijeme u Rijeci zalog je velikom optimizmu i trener Kovačević očito je na dobrom putu. Povukao je i dobre poteze; nakon dvije utakmice u koje je krenuo s istih jedanaest, sad je napravio dvije promjene i s njima je pogodio. Goda je dobro odigrao na lijevom beku, a Stojković, koji je dosad ulazio s klupe i donosio prevagu, s pravom je ušao u prvi sastav i na Rujevici je radio jako dobar posao, pogotovu u prvom poluvremenu, dok u drugom, osim vratara Nevistića, nitko nije bio za visoku ocjenu. No sad je bilo dovoljno jedno pravo poluvrijeme i dva pogotka Belje da bi se došlo do pobjede. Neće to uvijek biti dovoljno, pogotovu kada dođu europske utakmice. Tada će i utakmice HNL-a biti teže zbog ritma utakmica od svaka tri dana, tek tu ćemo vidjeti kvalitetu širokog rostera plave momčadi.
...sve je u članku detektirano, nismo još imali utakmicu u kojoj bi vidjeli sve mogućnosti i domete ove ekipe... prvo poluvrijeme je bilo odlično, i dalo puno toga za naslutiti, no drugo poluvrijeme je oduzelo taj kompletni pozitivan dojam... Rijeka nas je previše bila stisla, bili su dominantni, još da im je ušlo... sada je pitanje, da li smo stali da se ne trošimo, imali smo rezultat, ili nismo mogli dva poluvremena tako odigrati... za to trebamo utakmicu u kojoj ćemo moći procjeniti sve... ako ne bude takve u HNLu, u Europi budu sve takve, utakmice u kojima budemo morali odigrati takva dva poluvremena, za sigurnu pobjedu ili dobar rezultat... no idemo dalje... samo jako...