Scena u jednoj od zagrebačkih sportskih dvorana u Boćarskom domu više je podsjećala na obranu doktorata nego na sportski trening. Pod košem se na specijalnom plastičnom podu zagrijavao osamnaestogodišnji Ivan Alerić, košarkaš KK Hermes Analitice. Nikada nije bio u bilježnicama izbornika mlađih reprezentativnih kategorija, ali talent pršti iz njega.
Nasuprot njemu, u prvom redu, sjedio je "strašni sud" košarke. S bilježnicama u rukama, svaki njegov pokret secirali su Sreten Radović, jedan od najboljih FIBA-inih sudaca, Gordan Giriček, bivši NBA igrač i današnji ambasador NBA Europe, Velimir Vuga, član Nadzornog odbora Cibone s 50 godina iskustva u košarci, te Gordan Malić, istraživački novinar i nekad perspektivni košarkaš.
Između njih, kao dirigent ovog neobičnog orkestra, stajao je Rusmir Halilović. Čovjek čije je ime sinonim za razvoj igrača. Legendarni trener kroz čije su ruke u formativnim godinama prošli Dražen Petrović, Toni Kukoč, Vlade Divac, Dino Rađa, Žarko Paspalj, Rašo Radovanović, Juraj Zdovc... okupio ih je s jednim ciljem: da bez milosti, iz svojih različitih kutova, ocijene eksperiment na kojem radi posljednjih deset godina.
Čovjek koji je stvarao legende sad stvara novu košarku
Halilović je radikalno promijenio sustav i paradigmu košarke koji su ga učinili legendom. Zadnjih deset godina bavi se istraživačkim radom o tome kakva će se košarka igrati u budućnosti, od kakvog će se "materijala" proizvoditi igrači za nju, kojom produktivnom tehnologijom i metodama, te koji će stručnjaci to raditi.
Na toj platformi stvorio je Projekt Basketballplus – sustav "Misaone košarke" s dvadeset misija, od kojih svaka rješava neki od ključnih elemenata u razvoju košarkaša.
"Nedavno me moj prijatelj i izuzetan poznavatelj košarke Vlado Radičević pitao – jesi li vidio nekog mladog igrača vrhunskog potencijala koji je prošao ispod radara, a mogao bi pomoći da se hrvatska košarka vrati tamo gdje je nekad bila? Nažalost, ima ih koji nisu ni izbliza svoj potencijal pretvorili u kvalitetu i donijeli korist državi koja financira njihov život u košarci", kaže Halilović.
Fizičar koji promišlja o košarci budućnosti
"Tijekom posljednjih deset godina razmišljam isključivo o budućnosti košarke", objašnjava Halilović nazočnima. "Prirodno se budim noću i meditiram na aktualne teme tražeći bolja rješenja, zapisujem ideje i detalje. Do sada sam ih evidentirao 160.000 i iskristalizirao 101 inovaciju koje danas ne žive u globalnom svijetu košarke", kaže Halilović.
Ovaj pasionirani šahist i fizičar rado ističe da košarku budućnosti temelji na spoznajama iz 18 znanstvenih disciplina, ali, kako voli reći, i mnogo svjetskih mudrosti. Halilović objašnjava da u trening i razvoj igrača kreće testom. Igrača provodi kroz unaprijed zadane vježbe da procijeni njegove genetsko-mentalne i tjelesne potencijale. Ukupno ih je u njegovoj tablici 46, pa ih je nazvao DNK46. Po tom ključu procjenjuje koliki je doseg igračevog talenta, je li za rekreaciju ili profesionalnu košarku i u kojem pravcu ga treba usmjeriti.
"Besmisleno je trošiti jednu jedinu mladost u nešto što mladoj osobi ne može donijeti korisnu budućnost. Možda je genetski predisponiran za nešto drugo što će mu uz zdravlje u životu donijeti sreću i zadovoljstvo. A možda nije svjestan da je predodređen za NBA ili Euroligu", kaže Halilović.
Uveo je i koncept prostorno-vremenske koordinacije, koji je nazvao Tajming demark. Kroz niz drilova igrač stječe sposobnost da se oslobodi čuvara i uđe u slobodan prostor gdje može šutirati, prodirati ili dodati. To je moment između akcije i reakcije koji napadač mora maksimalno iskoristiti.
"Tjelesni potencijal je ključan, ali nije sve", ističe Halilović. "Kada su i branič i napadač fizički i tehnički dovedeni do savršenstva, jedini način da nadmudrimo protivnika je da koristimo efekte mozga – kognitivno-bihevioralne manipulacije. Osnovni principi su jednostavni: 'akcija je uvijek brža od reakcije' i 'napad je najbolja obrana', kaže Halilović, te tvrdi da je košarka budućnosti sport koji je zapravo 'um na um'."
"Ovo je mentalni koncept koji mijenja temeljnu paradigmu današnje košarke koja naglašava agresivnu obranu kao ključ uspjeha. Košarka budućnosti to potpuno okreće u korist agresivnog napada s loptom ili bez nje", tvrdi Halilović.
Progresija učenja: od jednostavnog ka kompleksnom
Halilovićev sustav, objašnjava nakon demonstracije, temelji se na jasno definiranoj progresiji košarkaških vještina koja poštuje prirodne faze učenja. "Često gledam djecu kako igraju košarku pet na pet, a nisu svladali osnove. To im na duge staze kvari razvoj i ruši motivaciju", objašnjava.
Put u njegovoj viziji košarke počinje fazom "jedan na nula", u kojoj se razvijaju temeljne individualne vještine bez pritiska obrane. Nakon toga slijedi "jedan na jedan čitanje igre", gdje se naučene vještine prvi put primjenjuju u jednostavnom kompetitivnom okruženju. U fazi "dva na dva" uvodi se koncept suigrača i početna timska igra, dok "tri na tri" razvija kompleksnije timske interakcije. Tek kad su sve prethodne faze doista savladane, dijete je spremno za košarku "pet na pet" – punu igru koja ima smisla tek nakon što su temelji čvrsto postavljeni.
"U Basketballplus sustavu sve je isprogramirano unaprijed i osmišljeno redovnim inventurama, a potom i eventualnim novim metodama. Sve se zna – kad se uče slova, pišu riječi, rečenice i priče, a kad se uči čitati to što 'drugi pišu', odnosno obrana. Što je abeceda, što su fundamenti, a što kreacije... Tako se dolazi od osnova do savršenstva, određuje kad se jedna tema počinje učiti, a kad završava. Takva košarka puna čarobnih vještina u kojima uživaju i igrači i gledatelji."
Šut: najvažniji fundament
Poseban naglasak stavlja se na šut kao najvažniji fundament. "To je lanac koji je onoliko jak – odnosno precizan – koliko je jaka njegova najslabija karika", objašnjava Halilović.
"Lanac ide od stopala do dlanova preko koljena, trupa, laktova, zglobova i prstiju, kojima upravlja mozak, a informacije mu dolaze iz radara očiju, ušiju i kože. Zadatak sustava treninga je da te elemente metodično usmjeri u epicentar i napravi automatizam. Tko to ne zna, stalno je na koturaljkama."
U sustavu je predviđeno koliko ponavljanja treba da se jedna vještina ponovi da bi se razvila do automatizma i uspješno primjenjivala u iskrsloj situaciji u igri.
"Trenažni procesi zapravo su sustavi punjenja mozga. Oni ne mogu uspjeti ako ih vodi više različitih osoba, ako nisu povezani s igračevim potencijalom, njegovim jedinstvenim DNK 46, novom košarkaškom abecedom, fundamentima i kreacijama..."
Halilovićeva teza je radikalna: današnja hrvatska košarkaška pedagogija je zastarjela. Treneri "opće prakse", kako ih naziva, stvaraju igrače koji reagiraju na obranu, umjesto da je napadaju. Njegov sustav, nazvan "Basketballplus" (B+), okreće tu paradigmu – napadač mora diktirati uvjete igre koristeći intelekt, tajming demark i specifičnu tehniku.
Nakon kratkog uvoda, Ivan Alerić kreće u demonstraciju naučenog u zadnjih pet mjeseci s Halilovićem. Šut mu je svileno mek, upada u oči da nema klasičnog dvokoraka. Umjesto toga, dvoranom odjekuju siloviti naskoci, nagle promjene smjera i šutevi iz neobičnih pozicija.
Sudačka presuda: Je li to legalno?
Prvi se za riječ javio Sreten Radović. Kao sudac koji godinama dijeli pravdu na parketima Eurolige i svjetskih prvenstava, njegovo je oko naviklo tražiti grešku. No, ovdje je vidio nešto drugo.
"Ovaj centarski korak koji demonstriraš igrajući kao bek... to je najbolji pokazatelj tvojih vještina," primijetio je Radović. "Pogledaj Luku Dončića. On upravo tim centarskim korakom dovodi protivnike u potpunu zbunjenost. Ne znaju što bi s njim – malo naprijed, malo nazad. To je strašno moćno oružje."
Radović je, međutim, odmah ušao u sivu zonu pravila – ono čega se treneri najviše boje. Kada je "korak nula", a kada su koraci?
"Zapamti," upozorio je Alerića, "ako ti lopta uđe u dlan jedan korak prije naskoka, mrtav si. Obje noge su ti nepokretne, imaš nula izlaza. Ali, ako lopta uđe u dlan u istom trenutku kao i naskok, tada biraš stajnu nogu. Tada imaš '8+ kreacija'."
Halilović je pedantno bilježio. Potvrda od FIBA-inog suca da je njegova filozofija "prodaje finti" legalna, bila je ključna. Čak i kad je Velimir Vuga izrazio zabrinutost da bi "80 posto sudaca tu sviralo korake", Radović je ostao pri stavu da je, uz pravilnu izvedbu, to čista umjetnost, a ne pogreška.
Giričekova analiza: Smrt dvokoraka
Gordan Giriček, igrač koji je u NBA ligi preživio zahvaljujući radnoj etici, šutu i inteligenciji, a ne tek impresivnim fizikalijama, bio je možda i najkonkretniji. Posebno ga je oduševio Halilovićev "rat" protiv dvokoraka.
"Izbjegavanje dvokoraka je izuzetno bitno," naglasio je Giriček. "Dvokorak je opravdan samo ako ideš jedan na nula, u kontri. U svim drugim situacijama, naskok ti daje moć. Kad se u dvokoraku lansiraš gore, u teškom si položaju, a naskok te čini smrtonosnim. Dvokorak te uvuče u ritam koji diktira obrana – tada si mrtav."
Giriček je pohvalio Alerićevu "mekanu ruku" i kvalitetan step-back u desnu stranu, što je rijetkost za dešnjake. No, kao pravi praktičar, imao je i pitanja: "Imaš preciznost, ali šut ti je malo nizak. No, čak i Steph Curry ima specifičnosti, pa ako pogađaš, ne mijenjaj. Moje glavno pitanje na koje želim vidjeti odgovor je koliko ovakvih otvorenih situacija možeš stvoriti na pravoj utakmici?"
Slučaj "niskog šuta" i anegdota o Rajačiću
Primjedbu o niskom izbačaju lopte iznio je i Velimir Vuga. Halilović je na to imao spreman odgovor u obliku anegdote iz vlastite mladosti.
"Na početku karijere imao sam igrača s čudnom mehanikom šuta. Jedva sam čekao da dođe moj mentor Branislav Rajačić, desna ruka Mirka Novosela, da ga pitam kako da to ispravim," ispričao je Halilović. "Rajačić me samo pitao: 'Je li daje?' Rekao sam da daje. 'Pa što bi onda htio, da ne daje?! Ne diraj!'"
Za Halilovića, Alerićeva vanserijska preciznost, za koju tvrdi da je veća nego kod mnogih seniorskih reprezentativaca, dokaz je da metodologija funkcionira, bez obzira na estetske norme.
Vuga: "Tijelo je zagrijano"
Velimir Vuga, iskusni trenerski stručnjak, prvo je pohvalio Halilovićev entuzijazam i vidovitost. "Rusmir je uveo u košarku nešto što sam prvi put čuo i vidio u pedesetogodišnjoj praksi," počinje Vuga. "Igrač se zagrije uz vijaču, a onda dolazi do trenera i kaže: 'Tijelo je zagrijano'! To je fenomenalno. Nikad nisam čuo da igrač komunikacijom i sviješću aktivno sudjeluje u svom zagrijavanju!"
Iako je izrazio sumnju u volju prosječnih igrača da se pravilno zagriju, te praktičnost takve rutine u skučenim prostorima prije utakmice, Vuga je priznao da je konceptualno to veliki iskorak.
Malić: Racionalizacija pokreta
Cijelu sliku zaokružio je Gordan Malić. Gledajući Alerića, vidio je "glazbu".
"Sve je ubrzano za jednu sekvencu, jedan-dva-tri, ta-ta-ta," primijetio je Malić. "Nema nepotrebnog plesa. Svaki pokret je čvrst, svaki doskok stabilan i nepredvidiva akcija. To je krajnja racionalizacija pokreta."
Slučaj Duspara i Božiković
No, demonstracija je bila samo povod za težu temu. Halilović je "konziliju" otvorio dušu o onome što ga najviše boli – sustavnom uništavanju mladih košarkaša koji se ne uklapaju u kalupe.
Ivan Alerić, kojeg Halilović vidi kao beka-šutera s "triple-double" potencijalom, godinama je u mlađim kategorijama guran na poziciju krilnog centra samo zato što je bio viši od vršnjaka. Danas, iako pokazuje napredak, teško nalazi prostor u seniorskim sustavima koji traže trenutni rezultat.
"Alerić i mnogi drugi ne mogu se nametnuti jer nisu na vrijeme identificirani i educirani za igru u seniorskoj konkurenciji na prirodnoj poziciji. Mnogi su zbog toga propali", objašnjava Halilović.
"Kako može košarkaš poput njega, koji je 2007. godište, sa fantastičnim šutom, ogromnom šakom kojom “palma” loptu bez problema, 197 centimetara visine i rasponom ruku od 204 centimetra sjediti na klupi? Često nije ni u rosteru na seniorskim utakmicama trećeg ranga hrvatskog natjecanja, a po meni zasigurno ima potencijal za seniorsku reprezentaciju?", govori Halilović.
Ističe i druge slučajeve: "Ovdje imam i jednog šesnaestogodišnjaka, Petra Dusparu, visokog 206 centimetara koji sjedi na klupi čak i na treningu kod trenera opće prakse. Slična je situacija i sa Zadraninom Alexanderom Božikovićem, još jednim visokim igračem u Hrvatskoj tog godišta s visinom od 210 centimetara, koji u finalu juniorskog državnog prvenstva nije ušao ni sekundu u igru, iako KK Zadar treba razvijati baš njega jer u svom seniorskom rosteru nema niti jednog pravog centra."
"Slično je bilo u istom klubu prije nekoliko godina i s Michaelom Ružićem, pa dečko ode u Španjolsku da igra seniorsku ligu. Po znanju sadašnje zadarske struke koja vodi stručnu politiku s mladima, čak i legendarni Krešimir Ćosić bi valjda sjedio na klupi!"
Halilović ne skriva ambicije: "Ivana spremam za MVP ulogu na svakoj utakmici, igrača sa triple-double statistikama. Pozivam sve relevantne ljude hrvatske košarke da Ivanu i Petru priključe i Alexandera i druge košarkaše sličnog potencijala. Garantiram da će za relativno kratko vrijeme dobiti vrhunske igrače, što je interes hrvatske košarke. Naravno, prije toga ih treba zaštititi od onih koji oštećuju domaće resurse."
Treneri opće prakse - problem hrvatskog sustava
Halilović je oštar prema trenutnom stanju: "Treneri opće prakse koji danas rade su proizvodi 'učitelja učitelja', koji ne uče svoje učenike na osnovu svojih teoretskih i praktičnih rezultata, nego im prenose svoje dojmove."
Problem prepoznaje u tome što se igrači forsiraju po starom modelu: "Kako da igrač poput Alerića pokaže stečene vještine na bekovskoj poziciji kada treneri mladih kategorija ganjaju rezultat i stave ga na četvorku jer za vanjske pozicije imaju 'nogometaše' koji na sljedećoj razini nemaju što tražiti?"
"Nogometašima" naziva igrače koji su ranije fizički sazreli pa su snažniji i motoričniji, ali bez ozbiljnog seniorskog potencijala. U mlađim kategorijama dominiraju protiv igrača s visokim seniorskim potencijalom, ako su oni još u ranijoj fazi razvoja; nisu ojačali, nisu se do kraja razvili i nisu do kraja koordinirani.
"Međutim, ti 'nogometaši' su ograničenog kapaciteta, preniski, preslabi ili prosječni šuteri. Po genetskim predispozicijama nemaju šanse uspjeti u seniorskoj košarci nego mogu biti dobri rekreativci. No, njihovim forsiranjem da se rano dođe do rezultata, koči se razvoj igrača s većim seniorskim potencijalom", govori Halilović.
Problem vidi i u manjku specijalizacije trenera. "Nije realno da netko bude stručnjak za individualni, a ujedno i stručnjak za timski razvoj. Te su funkcije u pravilu u sukobu interesa. Takve trenere opće prakse, koji misle da su i jedno i drugo, prepoznat ćete jer često urlaju na utakmici i treningu, pa čak postaju i nasilni prema igračima. Zanimljivo, gnjev ih obuzme uvijek kad traže od igrača da izvedu ono što ih oni sami zapravo nisu znali naučiti", ističe Halilović.
Jučer, danas, sutra
"Da bi se danas dobro radilo s mladim potentnim košarkašima, mora se znati kakva će se košarka igrati sutra", upozorava stručnjak. "Tko god to ne uzima u obzir pravi veliku grešku, jer košarka napreduje svakim danom u svakom pogledu. Pravi primjer su djeca vrhunskih košarkaša koja od njihovog dobrog genetskog potencijala po DNK 46 metrici nisu znala izvući maksimum jer rade po starim metodama."
Posebno upozorava na roditelje koji treniraju vlastitu djecu: "Ne znaju pedagogiju i ne razumiju da ona ne vrijedi za vlastito dijete. Oni koji treniraju vlastitu djecu, a rade po starim metodama, zapravo im uskraćuju puni potencijal."
Halilović je jasan i oko mentalnog razvoja igrača, s kojima redovito analizira utakmice i snimke elemenata s treninga. "Igrači koji se u pubertetu ne odvoje od roditeljskog utjecaja nemaju osnovni uvjet da postanu profesionalci. 'Mamine maze' jednostavno ne prolaze."
Halilović nikada ne podiže glas na igrače, ali je zato strog prema roditeljima - oni smiju gledati trening, ali ne smiju se obraćati igraču, nego samo njemu i to u četiri oka. "Ako ja igraču crtam metu i još netko mu crta drugu metu, on neće pogoditi ni jednu ni drugu, nego nešto između", slikovito je objasnio.
Velikim grijehom smatra ulaganje godina intenzivnih treninga u dijete koje ne zadovoljava njegov DNK 46 test. "Oni koji tu vrijednost ne izmjere na vrijeme i ne uđu u dobar individualni sustav razvoja i održavanja stečenih vrijednosti nemaju šansu da dožive bogatu i slavnu karijeru. Isto tako, neki gube vrijeme trenirajući 10 puta tjedno iako je odmah jasno da nikad neće postati profesionalci."
Timska igra budućnosti
Halilović ima jasnu viziju košarke budućnosti i na kolektivnoj razini.
"Timska igra budućnosti odvijat će se u prostorima 28 i 8 metara bez jalovih vođenja, s puno progresivnih, brzih, preciznih, dugih dodavanja uspješno tehnički usavršenih, tajming demarkiranjima i učinkovitim vještinama s visokom preciznošću. Tko zna zbrajati razlomke lako će shvatiti da se današnji protok lopte i igrača u napadima jednog košarkaša na 2-3 obrambena igrača mora transformirati na napad 1 na 1."
"Cilj je misliti na terenu, a ne samo reagirati. Moj program se fokusira na racionalnu igru bez viška driblinga, s inteligentnim kretanjem u prostor i fintama koje omogućavaju napadaču što više opcija za sljedeći potez. Ukratko, cilj je ponovno transformirati košarku u pravi timski sport."
Halilović upozorava i na sistemske probleme. "Seniorske ekipe koje imaju velike internacionalne ambicije, a igraju dvije utakmice tjedno, ne mogu se baviti razvojnom politikom. Varaju i sebe i investitore i igrače i navijače! Osuđene su na stalnu trgovinu od sezone do sezone i uvijek su na prosjačkom štapu."
"Plaćanje dvorane, struje, vode, grijanja, opreme, trenera, igrača, administracije, putovanja, utakmica i ne znam čega još, besciljno je rasipanje gradskih i državnih resursa ako ga rabe treneri opće prakse koji ne znaju formirati razvojne rostere velike perspektive."
Dva nivoa edukacije stručnjaka
Basketballplus predviđa dva sustava edukacije stručnjaka specijalista. Prvi je fokusiran na individualni razvoj i održavanje vještina igrača kroz personalizirani pristup na temelju svačijeg DNK 46 potencijala. Drugi je fokusiran na timski pristup. Taj specijalist (Halilović ih ne želi zvati trenerima) od specijalista za individualni rad dobiva potvrdu o tome koju je vještinu na kojoj razini neki igrač svladao i na temelju toga treba osmišljavati racionalnu i učinkovitu kolektivnu igru.
"Moj Basketballplus sustav košarkaške naobrazbe za igrače i stručnjake specijaliste otvoren je državnim i privatnim promotorima za sve igrače koji prođu DNK 46 test košarkaškog potencijala. Svaku fazu učenja novih košarkaških elemenata snimam i igraču pokazujem kao 'trenutak istine' kroz videoanalizu. Sve kvantificiramo i pratimo i napredak."
Vraća se na Ivana Alerića, ponavljajući da je to igrač ispred vremena. "Nadam se da ćemo dobiti priliku. Ali gdje će igrati? Tu je problem. Svi klubovi koji su sada optimalni za njegov razvoj imaju nogometne rostere. Ivan je visok 197 centimetara, ali gdje će igrati? Koju poziciju? Sigurno ne krilnog centra. Sa tom tehnikom, vještinama, preciznošću, on je čista 'dvojka' i mora se profilirati isključivo u tom smjeru."
Budućnost koja slijedi
Demonstracija Basketballplus košarke završila je s jasnom porukom. Sreten Radović je kazao Aleriću i Duspari: "Dobili ste mnogo korisnih savjeta, živite u dobrom sustavu iskusnog trenera Halilovića. Kad dođete doma, dobro ih svarite i očekujemo da sljedeći put kad se vidimo budete još bolji!"
Za sada, Basketballplus je u fazi onog što bi u softverskoj industriji nazvali beta testiranjem. Rusmir Halilović je iskoristio priliku da od stručnjaka koje cijeni dobije povratne informacije i dodatno usavrši sustav prije nego što ga, uskoro, učini dostupnim široj javnosti.
Halilović zaključuje: "Svatko misli da može biti trener, da baš njegova vježba stvara igrača, ali nitko ne preuzima stvarni rizik. Nitko ne piše planove i programe, ne propisuje što, kada, kako i koliko treba raditi da bi se ostvario cilj i zašto baš tako. Nitko ne daje jasne ciljeve ni garanciju za vlastite postupke, a nakon poraza svi se skrivaju iza alibija. Samo onaj tko ima dobru mentalnu memoriju vidi što se stvarno dogodilo hrvatskoj košarci. Treba nam natječaj na koji će svatko prijaviti svoj program, pa da vidi tko može i zna ostvariti ciljeve investitora."
Je li hrvatska košarka spremna za tu budućnost, ostaje za vidjeti.
Otvori KEKS Pay
