Sedamnaest je mjeseci prošlo otkad je Kamerunac Mathias Chago (29) odigrao posljednju utakmicu za Dinamo, u zadarskim Stanovima, kod Krune Jurčića. Od svibnja 2011. do prekjučer trajala je Chagina agonija, neizvjesnost hoće li ikada opet zaigrati. Sve dok mu trener Lokomotive Tomislav Ivković nije dao 45 minuta protiv Zagreba...
– Osjećam se umorno, iscrpljeno, ali presretan što ponovno igram! Iskreno, u jednom trenutku višemjesečnog oporavka pomislio sam i da više neću nikada istrčati na travnjak. No, nisam se predavao, mučio sam se, prošao bezbroj terapija i tretmana i sve se isplatilo. Sad sam novi čovjek – priča simpatični Kamerunac, jedini iz Dinamove šampionske generacija 2005./2006. koji još igra u Hrvatskoj. Igrao je još s Modrićem, Duduom i Zokijem Mamićem, a sada je na novom početku. U ožujku 2012. dr. Rotim drugi put mu je operirao discus herniju, a potom je slijedio oporavak u Daruvarskim toplicama kod dr. Egića.
– Deset dana nakon operacije u Kamerunu mi je umro otac, a ja mu nisam mogao ići na sprovod. Još mu nisam bio na grobu i zapalio svijeću, učinit ću to ove zime. Zahvalan sam svome treneru Tomi Ivkoviću, koji mi je velika potpora i nadam se da ću se odužiti dobrim igrama. No, tek ću na proljeće biti spreman jer su iza mene samo tri tjedna rada s loptom – dodaje Chago.
Mathiasovom povratku nogometu posebno se vesele kćerkice Melisa (8) i Marcelin (3).
– Dolazak u Lokomotivu bio je pravi potez. Ovi mladi dečki su, kao i ja, željni dokazivanja i svi su mi velika podrška, sjajno su me primili. Naravno da sam, čim sam odigrao utakmicu, nazvao braću i sestre u Kamerun i javio sretnu vijest.
Sjećate li se kad ste posljednji put postigli pogodak? – Ne, ne sjećam se.
Pronašli smo i taj podatak: 20. studenoga 2010. godine za Dinamo protiv Dragovoljca, kada ga je još trenirao Vahid Halilhodžić... (td)
