Nakon sedam godina u inozemstvu, gdje je igrao za danski Brondby, 29-godišnjak Josip Radošević u siječnju se vratio u domaću ligu. Nakon Hajduka i Rijeke, ovaj put obukao je dres Istre 1961 i s obitelji se preselio u Pulu.
Stanje u SuperSport HNL ligi ga zgražava, ali se veseli životu i utakmicama u Hrvatskoj. U drugom dijelu sezone, Istrijani su upisali dvije pobjede, četiri remija, a bez bodova su ostali samo nakon utakmice sa Šibenikom rezultatom 1:0. Trenutno su osmi na tablici s 29 bodova.
U Istri je zadovoljan i u klubu vidi budućnost: “Zasad je sve u redu, zadovoljan sam tu s obitelji. Klub ima dosta kapaciteta i prostora za napredak. Svidjela mi se njihova priča i tako smo se supruga i ja odlučili vratiti u Hrvatsku.“, rekao je Radošević te dodao: „Povratak doma im je došao u pravi tren, djeca su odrasla i ispunjeni smo u životu.“
Druge ponude iz domaće lige nije htio komentirati, a zbog obitelji planira duži ostanak u domovini: „Potpisao sam ugovor na dvije i pol godine i idemo probati napraviti najbolje što možemo.“, rekao je.
Posljednji put u SHNL-u je igrao 2018. godine, a sada mu se sve čini zanimljivije: “Po pitanju klubova, sada ih je više koji uzimaju bodove. Nema nekog klasičnog autsajdera kao nekad.“, rekao je.
Nije zadovoljan situacijom u Hrvatskoj, a naglašava da su stadioni neprofesionalni: “Ah, to je tužno. Kakve igrače imamo, kakvu reprezentaciju, i da se onda moramo baviti pitanjem uvjeta, terena i infrastrukture. Vremenski uvjeti u Danskoj nisu ni izbliza tako dobri kao u Hrvatskoj, a imaju puno kvalitetnije terene od nas. To mi nikako nije jasno. Mogu razumjeti da za sve to treba novac, ali jednostavno mora nam biti bolje nego što je sada. Pogledajmo samo kakvi su nam glavni travnjaci. Zato se i događaju ozljede i zato i ne možeš imati kvalitetnu prezentaciju igre. OK, sad će neki travnjaci biti novi, ali moraš ih znati održavati jer će se u suprotnom opet pokvariti.“, poručio je.
Trener Istre Gonzalo Garcia, zadovoljan je transferom što možemo zaključiti jer je od dolaska Radošević skupio već pet nastupa, a uz njega klub je u svoje redove doveo Lisicu, Rozića i Valinčića, te iskusnog Lončara u veznom redu.
“Ima tu puno kapaciteta, ali treba raditi ako želiš napredovati. Atmosfera je dobra i zadovoljan sam što sam tu. Nismo toliko opterećeni rezultatima, no s obzirom na kvalitetu igrača, možda se možemo nadati i Europi u budućnosti, zašto ne. Sada nam je najvažnije razvijati našu igru i identitet.“, rekao je o trenutačnoj situaciji u klubu.
Mladi veznjak iz Dugopolja, odrastao je blizu Splita, pa je svoje nogometne početke gradio na Poljudu gdje mu talent i trud nisu ostali nezamijećeni: “Odmalena mi je uvijek lopta bila među nogama. Baš sam guštao. Odrastao sam u Dugopolju s roditeljima i trojicom braće, svi su stariji od mene. Tu je u ekipi bio i Mijo Caktaš, on je stariji od mene i s njim sam baš bio blizak. Sjećam se da su tu bili i mlađi Lorenco Šimić i Andrija Balić, ali na drugim krajevima sela. U kadetima sam jednom tjedno počeo odlaziti na Poljud na treninge, a kad sam prešao u juniore preselio sam u Split. Imao sam dosta prijatelja, uživali smo igrajući se vani. Išao sam u školu, družio se, igrao za Hajduk, nije moglo bolje…“.
Zbog toga kao prvaka očekuje vidjeti upravo splitske nogometaše: “Volio bih da to bude Hajduk, ali kad igram protiv njih, želim pobijediti. Tako je, uostalom, već i bilo nedavno kad smo doduše odigrali neriješeno. Zaista je teško bilo što prognozirati s obzirom na formu kandidata.“, rekao je o ishodu domaćeg prvenstva.
Na pitanje kako se snalazi kada nastupa protiv voljenog kluba, otkriva: „Uvijek sam davao maksimum za svaki klub za koji sam igrao, ljudi to vide i shvaćaju.“
Osim u Belgiji, Hrvat je branio boje Napolija, Eibara, Salzburga, ali i hrvatske reprezentacije za koju je upisao samo jedan nastup. U tom trenutku upisao se kao najmlađi igrač koji je zaigrao za Vatrene, s 18 godina, pet mjeseci i osam dana. Izbornik je bio Igor Štimac, a utakmica u Bruxellesu protiv Belgije:
“Bio je to pozitivan šok, haha. Baš sam bio sretan zbog svega. U kratkom roku debitirao sam za Hajduk i onda za reprezentaciju. Kad se samo sjetim koliko ljudi sanja to dvoje.“, zaključio je.
