U eri kada je talijanska Serie A bila globalni epicentar nogometa, a klubovi poput Juventusa, Milana i Intera okupljali najsjajnije zvijezde planeta, Fabio Macellari bio je čovjek koji je uspio. Talentirani lijevi branič, rođen 1974. godine, dijelio je svlačionicu s legendama kao što su Ronaldo Nazario, Clarence Seedorf, Javier Zanetti i Christian Vieri. Njegov transfer u Inter iz Cagliarija 2000. godine, vrijedan oko 7,5 milijuna eura, bio je potvrda da se radi o igraču predodređenom za najveće uspjehe. Činilo se da je njegova budućnost ispisana zlatnim slovima, no sudbina je imala mračniji plan, pretvarajući njegov san u noćnu moru iz koje se nikada nije u potpunosti probudio. Njegova priča postala je tragičan primjer kako se brzo može dogoditi pad s vrha kada demoni preuzmu kontrolu.
Macellarijev uspon bio je metodičan i impresivan. Karijeru je započeo u Pro Sestu u trećoj ligi (Serie C1), da bi ga ubrzo primijetio Lecce. S klubom s juga Italije u samo dvije sezone prošao je put od Serie C1 do elitne Serie A, dokazujući svoj potencijal na svakom koraku. Iako nije odmah zaigrao u najvišem rangu, prelazak u Cagliari pokazao se kao pun pogodak. Tamo je postao ključni igrač, a njegove izvedbe privukle su pažnju velikana sa San Sira. Inter nije oklijevao i doveo ga je u svoje redove kao veliko pojačanje. U tom trenutku, Macellari je imao svijet pod nogama, ali upravo je na vrhuncu, kada je trebao zakoračiti u besmrtnost, počeo njegov strmoglavi pad.
Fabio Macellari: La Lepre. pic.twitter.com/2PkcLd5ztR
— Twinter Indonesia (@LoGueInteristi) June 29, 2013
Prijelaz u Bolognu u lipnju 2001. godine trebao je biti samo još jedna stanica u uspješnoj karijeri, no postao je početak kraja. Teška ozljeda meniskusa udaljila ga je s terena, a u praznini koja je nastala, Macellari je pronašao najgoreg neprijatelja – kokain. Sam je priznao da je sve počelo nakon operacije. Ovisnost ga je brzo progutala, uništavajući sve pred sobom. Njegova karijera, financije i privatni život počeli su se raspadati. U jednom je intervjuu šokirao javnost priznanjem da je u najgorim danima trošio ogromne svote novca i uzimao do 10 grama kokaina dnevno. Ugovor s Bolognom raskinut je u listopadu 2002., a kasniji pokušaji povratka u Cagliariju i nižim ligama bili su tek blijeda sjena nekadašnjeg talenta.
Nogometni tereni postali su za njega daleka uspomena, a svjetla reflektora zamijenila je surova realnost borbe za preživljavanje. Njegova priča nije završila samo s profesionalnim neuspjehom; ona se nastavila kroz niz teških fizičkih poslova koje je morao raditi kako bi prehranio sebe i sina Mattea. Radio je kao zidar, pekar, konobar i drvosječa. Posebno je dirljiv bio njegov angažman u građevinskoj tvrtki koja je radila na obnovi Amatricea, gradića razorenog u katastrofalnom potresu 2016. godine. Čovjek koji je nekoć driblao protivničke napadače sada je miješao beton i nosio cigle, gradeći novi život iz ruševina, kako onih stvarnih, tako i vlastitih.
Osvrćući se na svoj život, Macellari ne skriva žaljenje. Priznao je da je, osim droge, imao problema i sa "seksom", otkrivajući da je u danima slave upoznavao žene s naslovnica. "Žao mi je što sam probao kokain. Neke stvari su jednostavno jače od tebe", rekao je jednom prilikom. Njegova sudbina postala je mračna opomena o opasnostima koje vrebaju u svijetu profesionalnog sporta, gdje su pritisak, novac i iskušenja ponekad prevelik teret za mlade ljude. Fabio Macellari ostaje simbol izgubljenog potencijala – priča o nogometašu koji je mogao imati sve, a završio je boreći se za osnovnu egzistenciju, daleko od glamura za kojim je nekoć jurio.
Otvori KEKS Pay
Sta je tu tuzno velika vecina tih preplacenih niskorisnih ljudi nemaju pojma sto je realan zivot.