Dinamov Albanac s crnogorskom putovnicom Fatos Beqiraj (22) najbolje zna kako se nakon Bruggea osjećao Sammir.
– I ja sam, kao igrač Budućnosti, imao istu traumu zbog jedanaesterca. Pucao sam preko gola u raspucavanju u finalu crnogorskog kupa protiv Mogrena i zbog mog promašaja ostali smo bez trofeja. Razočaranje je bilo golemo, ali nije trajalo dugo. Promašeni jedanaesterac, pa što? Opet bih pucao – kazao nam je simpatični mladić iz Peći.
Bruggeov vratar srećković
Kad smo već kod utakmice s Bruggeom, Vaha kaže da je vaša šansa bila najveća?
– Nije bila laka pozicija, reagirao sam najbolje što sam mogao. Vratar mi je bio blizu, a igrač me gurao u leđa. Trznuo sam glavom i lopta je pogodila srećkovića na vratima. Šteta, bio bi mi to najdraži gol u karijeri.
Fatos je ljetos prvi put došao u Hrvatsku, sada mu se ostvario dječački san.
– Dinamo je za mene golem korak naprijed. Čast je igrati u jednom od najvećih klubova s ovih prostora, iz kojega su igrači odlazili u tako velike klubove. Znam sve o transferima Eduarda, Modrića, Ćorluke...
Fatos u Zagrebu živi sam, u stanu na Ravnicama, još nema vlastiti automobil, nego vozi rent-a-car.
– Uživam ovdje iako se živi mnogo bržim ritmom nego u Podgorici. Nisam oženjen, nemam djevojku, ne izlazim previše, a u klubu sam okružen iznimnom pažnjom...
Jeste li se divili nekom Dinamovu igraču?
– Na Kosovu su svi znali za Kujtima Shalu. Veliko je ime, napravio je veliku karijeru u Dinamu, želio bih njegovim putem. Upoznao sam ga, bio je trener Prištine kada sam igrao za Besu.
Fatosova obitelj živi u Peći. Sa zaradom u Dinamu pomaže ocu i majci.
Prekinuto školovanje
– Tata Besim je policajac-čuvar u zatvoru, majka Fatmushë je kućanica, imam sestre Mimozu, Njomzu i Donjetu, te 9-godišnjeg brata Albiona. Nitko od njih nije još bio u Zagrebu. Jako mi nedostaju i ići ću im u posjet čim nastupi stanka.
Fatos je završio gimnaziju u Peći, te jednu godinu poslovnog studija.
– Zbog karijere sam prekinuo školovanje, ali bih jednoga dana želio završiti studij.
Ciljeve u karijeri postavio je ovako: naslov prvaka i prezimljavanje u Europi s Dinamom, te EP 2012. s Crnom Gorom.
– U Dinamu zaista uživam, oko mene su sami svjetski igrači, Sammir, Bišćan, Cufré...
Svjetski je i trener?
– Jedan od najboljih koje sam imao. Imamo dobar odnos, osjećam da mi vjeruje, želio bih uzvratiti sa što više golova. Važan je i Kranjčar, koji radi čuda s reprezentacijom. Ondje upijam od Mirka Vučinića, sjajno ga je imati u momčadi – kaže Beqiraj.
Rekli ste da biste crnogorsku reprezentaciju ostavili radi kosovske?
– Nisam. O takvom koraku razmišljao bih tek kada bi Kosovo postalo član Fife. Sada to nema smisla.
Izbor reprezentacije bila je najteža odluka
Karijeru je počeo u Shqiponji iz Peći, klubu koji danas više ne postoji, pa nastavio u Besi, također iz rodnoga grada. Već sa 16 godina igrao je u kosovskoj ligi, a sa 20 potpisao je za podgoričku Budućnost.
– Nakon dvije godine ponudili su mi crnogorsko državljanstvo. Bila je to teška odluka, dugo sam vagao, pitao roditelje za savjet. Odlučio sam prihvatiti jer su mi se u dresu Crne Gore nudile međunarodne utakmice. Za A-selekciju debitirao sam sa 20 godina protiv tada svjetskih prvaka Talijana. Bilo je to nevjerojatno iskustvo.
Otvori KEKS Pay
Fatos Beqiraj je već sada odličan napadač,sigurno će završiti u nekom od najvećih klubova Europe!