Atmosfera na rasprodanim koncertima Oasisa na londonskom stadionu Wembley, kojoj smo i sami svjedočili u nedjelju, bila je "apsolutno nevjerojatna" i "biblijska". Ipak, trijumfalni nastup večer prije ostao je u sjeni tragedije. Pred sam kraj koncerta, dok su deseci tisuća ljudi pjevali bezvremenski hit "Wonderwall", muškarac u četrdesetim godinama pao je s gornje tribine stadiona i na mjestu preminuo. Tragedija se dogodila na stadionu s 90.000 sjedećih mjesta, gdje se najviše tribine nalaze na visini od oko 50 metara.
Nakon incidenta, društvene mreže preplavile su ne samo poruke sućuti, već i oštre kritike na račun sigurnosti na stadionu Wembley. Mnogi su posjetitelji opisali podove kao "smrtonosnu zamku" i "klizalište" zbog ogromne količine prolivenog pića. Dojam o raskalašenoj zabavi sredovječnih ljudi koja očito za neke može završiti i tragedijom pojačao je podatak koji je u nedjelju objavio The Times: obožavatelji Oasisa tijekom koncerata na Wembleyju u prosjeku su pili rekordnih 250.000 piva po večeri. To je dvostruko više od dosadašnjeg rekorda Wembleya zabilježenog na koncertu Coldplaya (125.000 piva). Za usporedbu, na koncertu Taylor Swift popilo se 40.000 piva. Ovi podaci ne iznenađuju, s obzirom na reputaciju koncerata Oasisa koje posjećuje publika dominantno starija od 40 godina, prisjećajući se sa svojim društvima njihove mladosti uz evidentno velike količine alkohola.
Unatoč tragediji, koncert zakazan za nedjelju navečer održan je prema planu. I autor ovih redaka, sjedeći na tribinama Wembleya u nedjelju, na mobitelu je dobio obavijest britanskog The Suna o tragediji od prethodne večeri. Vidjevši zaslon mog mobitela, Engleskinja u kasnim četrdesetima uzviknula je „nema alkohola večeras više“, objašnjavajući nakon mog upitnog pogleda kako su ona i suprug čitali o stradalom muškarcu noć prije i kako je uzrok pada 40-godišnjeg muškarca alkohol. Uskoro je na kraju svog seta za zagrijavanje Richard Ashcroft, nekadašnji frontmen grupe The Verve, kojoj je Oasis nekoć bio predgrupa što je upravo razlog zbog kojeg je Ashcroft braći Gallagher i rekao da je upravo on najbolja osoba za uvertiru u njihove furiozne povratničke koncerte, uskliknuo "Glazba je moć!" Uslijedila su dva sata tijekom kojih su Oasis potvrdili istinitost Ashcroftovog uzvika.
Povratnička turneja benda Oasis, događaj koji su milijuni obožavatelja čekali gotovo 16 godina, čista je proslava glazbe, nostalgije i pomirenja zavađene braće Gallagher koji na koncerte izlaze s rukom u ruci visoko u zraku. Još ne mogu vjerovati kako bend dobro zvuči nakon toliko godina pauze, sviraju bez greške, furiozno i moćno, a Liama i dalje odlično služi glas. Godine pauze im ništa nisu oduzele, čak djeluje kao da su im dobro došle. Frotmen Oasisa je cijeli koncert proveo u svom karakterističnom gardu iza mikrofona, s rukama iza leđa i 'bucket šeširom' šeširom nabijenim skroz do očiju te gledajući samo njega imali ste dojam kao da gledate ravno u 1998.
Noel Galagher iz Oasis otkrio je kako mu je jedan od najdražih koncerata u životu bio u Zagrebu
Cijela turneja "Oasis Live '25" od samog je početka bila više od niza koncerata. Bio je to trenutak pomirenja nakon što je Noel Gallagher, gitarist i glavni autor pjesama, napustio bend 2009. godine nakon žestoke svađe s bratom Liamom u Parizu za vrijeme turneje, izjavivši da "jednostavno ne može nastaviti raditi s Liamom ni dana više". Uslijedilo je 16 godina javnih prepirki, međusobnih uvreda putem medija i solo projekata, no nada u ponovno okupljanje nikada nije umrla. Kada je turneja konačno najavljena, srušila je internetske stranice za prodaju ulaznica, s više od 14 milijuna obožavatelja koji su pokušali osigurati svoje mjesto. I meni je kao i svima najveći strah bio da će se Noel i Liam posvađati dan prije našeg koncerta i da nećemo nikad doživjeti svirku Oasisa. Kritičari i obožavatelji prethodne koncerte na turneji opisali su koncerte kao spektakularne, a odnos braće na pozornici kao iznenađujuće topao, sa zagrljajima i zajedničkim podizanjem, a tako je bilo i ovog puta.
Ono što Oasis čini posebnim, pogotovo u Velikoj Britaniji, jest njihov kulturni status koji nadilazi glazbu. Koncerti u Ujedinjenom Kraljevstvu imaju "prednost domaćeg terena" kakvu rijetko koji izvođač doživi. To nije samo slušanje pjesama, već kolektivno iskustvo, masovno pjevanje uglas ne samo najvećih hitova poput "Wonderwall" ili "Don't Look Back In Anger", već i B-strana singlova poput "Acquiesce" i "Half The World Away", koje deseci tisuća ljudi pjevaju od riječi do riječi. Za mnoge, povratak Oasisa simbolizira povratak u devedesete, desetljeće koje Noel Gallagher opisuje kao "posljednje veliko desetljeće kad smo bili slobodni, jer nas internet još nije sve porobio". U moru bucket-šešira i Adidas tenisica, koncerti su postali portal u prošlost, nudeći bijeg od godina štednje, Brexita i pandemije.
Otvori KEKS Pay
nego jel imao crnu majicu?