Bosna i Hercegovina je sinoć protiv Kanade igrala prvu utakmicu na ovogodišnjem Svjetskom nogometnom prvenstvu, a na tribinama se ponovno zaorila pjesma koja je odavno više od glazbe. Dok su se navijači pripremali bodriti svoj tim, s tribina je jednoglasno krenula neslužbena himna Bosne i Hercegovine, legendarni "Ljiljani" Halida Bešlića. Njena priča nije samo priča o notama i riječima, već o nevjerojatnoj evoluciji značenja, gdje se osobna emocija pretopila u kolektivni zov za slobodom, a cvijet iz naslova postao amblem otpora.
Kada je skladatelj i tekstopisac Nazif Gljiva napisao "Ljiljane", a Halid Bešlić ih uvrstio na svoj istoimeni album objavljen 1991. godine, vizija je bila znatno drugačija. Bila je to pjesma snažne emotivne note, s prepoznatljivom dramatikom Bešlićevih balada, ali u svojoj suštini - ljubavna. Govorila je o predanosti, o ljubavi toliko snažnoj da je i smrt pred njom tek prepreka koja se prelazi s imenom voljene osobe na usnama. Sam Bešlić kasnije je često isticao kako je pjesma originalno bila posvećena dvjema djevojkama, Ljiljani i Dragani. Stihovi poput "sve sam ti dao u ovom svijetu stradanja" ili uvodni i završni "umrijet ću dušo na tvojim rukama" nosili su teret osobne, romantične tragedije. No, sudbina je imala drugačiji plan. Objavljena u suton jedne države i zoru druge, u vremenu buđenja nacionalnog ponosa i zlokobne jeke topova u daljini, pjesma je, gotovo preko noći, dobila potpuno novi kontekst. Riječ "ljiljani" prestala je biti samo ime cvijeta ili žene; postala je sinonim za domovinu.
Da bi se u potpunosti shvatila magija te transformacije, ključno je zaroniti duboko u povijest Bosne i Hercegovine, jer ljiljan u njoj nije tek ukras, već tisućljetni simbol bosanske državnosti. Njegovi korijeni sežu daleko, čak i do rimskog doba, o čemu svjedoči ulomak posude stare dvije tisuće godina pronađen na Ilidži. Ipak, svoj puni sjaj i značenje dobiva u srednjem vijeku, kada postaje heraldički znak bosanskih banova i kraljeva iz dinastije Kotromanić. Zlatni ljiljani krasili su grb i zastavu moćne srednjovjekovne bosanske države, nalazili su se na pečatima kojima su se ovjeravali međunarodni ugovori, na kovanom novcu, pa čak i na kraljevskom plaštu kralja Tvrtka I., pronađenom u njegovu grobu kod Visokog. Bošnjani, kako se nazivao narod srednjovjekovne Bosne, toliko su se poistovjećivali s ovim cvijetom da je on postao sveprisutan motiv na njihovim jedinstvenim nadgrobnim spomenicima, stećcima. Ta veza nije prekinuta ni dolaskom Osmanskog Carstva; ljiljan, tada nazivan i zambak, nastavio je živjeti kao ukras na džamijama, nišanima i u narodnim pjesmama.
FOTO Estradna krema stigla na promociju grupe Boss koja je obilježila ovogodišnji CMC festival
U jeku demokratskih promjena i raspada Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je na referendumu izglasala svoju neovisnost. U potrazi za državnim obilježjima koja bi odražavala njenu bogatu i jedinstvenu povijest, posegnulo se upravo za srednjovjekovnim nasljeđem. Zastava s bijelom podlogom i šest zlatnih ljiljana postala je službeni simbol nove, neovisne države.
Iako je Bosna i Hercegovina nakon rata, odlukom međunarodne zajednice, dobila nova državna obilježja, pjesma i simbol ljiljana nastavili su živjeti nesmanjenom snagom u srcima mnogih njenih građana. Danas, više od trideset godina nakon svog nastanka, "Ljiljani" su postali neizostavna zvučna kulisa na utakmicama reprezentacije Bosne i Hercegovine, gdje tisuće navijača jednoglasno pjevaju stihove koji su od ljubavne pjesme postali trajni simbol identiteta, ponosa i sjećanja na borbu za opstanak.
Otvori KEKS Pay
Koliko srcedrapajućih članaka o "dobrim bošnjananima", za ne povjerovat. Šteta da Hrvatska ne igra protiv Turske, pa da naivci vide o kome se tu radi.