Umjesto da mi "kanseliramo" njega, otkazao je on nas", jedan je od komentara nakon otkazivanja nastupa Morrisseya na šibenskoj tvrđavi Sv. Mihovil 19. srpnja. No, usprkos kontroverzne pojave koja svojim izjavama nervira i poklonike i protivnike, činjenica je da smo ostali bez dobrog koncerta ovog ljeta koji bi se po negativnim komentarima protivnika mogao usporediti s Thompsonom na hipodromu. Zadnjih godina Morrissey je nosio bedž "For Britain" radikalne desničarske partije koju je podržao na svom websiteu, prozivao prvog muslimanskog londonskog gradonačelnika Sadiqa Khana da "ne zna ispravno govoriti", iznosio antiimigrantske stavove, vrijeđao britansku zastupnicu crne boje kože Dianne Abbott i iznosio dvojbene stavove o pokretu #MeToo i žrtvama skandala s Harveyem Weinsteinom.
"To smrdi", izjavio je nekadašnji kolega Billy Bragg za Morrisseya, odrekli su ga se mnogi suradnici, dok neke trgovine nisu željele prodavati album "California Son". Pred samo 19 godina situacija je bila drugačija; Morrissey je bio zvijezda prvog festivala INmusic koji se 2006. održao na Šalati, a kasnije je još jednom došao na zagrebački Velesajam. Tada je festival bio povod i za suradnju tvrtke Lush s organizatorom festivala Multikulturom, u zajedničkoj poruci koja se protivila testiranju kozmetičkih proizvoda na životinjama. Lush je tada otvarao put kozmetici čiji sastojci proizvoda za njegu nisu testirani na životinjama, a i Morrissey je oduvijek poznat kao žestok zastupnik prava životinja i protivnik testiranja na njima.
Vegetarijanac koji se zbog svjetonazora svojevremeno odrekao financijske zarade otkazujući turneje još uvijek ima poznati glas, a odavno dokazani repertoar i usviran prateći sastav teško da su mogli podbaciti u koncertnom suočenju s publikom na Sv. Mihovilu, "Kralj drame" obično se na nastupima pokaže u solidnom svjetlu. Gledao sam Morrisseya još jednom, u Beču 10. srpnja 2009., datum koji pamtim jer sam idućeg dana stigao na Radar festival u Varaždinu na kojem je poginuo Darko Glavan.
FOTO Bivša RTL-ova voditeljica pokazala svoju seksi i besprijekornu liniju! Zasjala u ulozi modela"Zašto mene nisu zvali da pjevam?!", bilo je Morrisseyevo pitanje kad je prije dvadesetak godina vidio da je Engleska na Eurosongu zauzela tek 19 mjesto. To ga je kazao je, razočaralo, ali ne i iznenadilo, jer ne samo da su pobijedili finski hard-rokeri, nego se osjetio pogođenim što njega nisu pozvali da predstavlja Englesku, uvjeren da bi donio bolji plasman od Daza Sampsona i njegove skladbe "Teenage Life". Budući da par godina prije Morrissey jasno izrazio svoj stav da uopće ne drži do Eurosonga, njegovu tadašnju javno izraženu želju da nastupi na Eurosongu možda je trebalo shvatiti u kontekstu njegovih patriotskih osjećaja, ili kao dug činjenici da je u svojoj karijeri surađivao i sa Sandy Shaw, pjevačicom koja je daleke 1967. godine Engleskoj donijela eurovizijsku pobjedu.
Iako se u izjavama bavio svim i svačim, nemoguće je poreći značaj Morrisseyeve karijere "dok smo ga voljeli". Pjevač i uz gitarista Johnnyja Marra - kojeg smo gledali u Laubi na jednom Yammatovu - vođa legendarnih The Smiths, nastavio je solo karijeru sa još većim tržišnim uspjehom, trasiravši ju nakon razlaza sa Smithsima. Morrissey je naslagao par desetaka singlova koji su ušli na britansku Top 40 ljestvicu i 11 albuma sa Top 10 ljestvice, pri čemu su mnogi ušli i na britanski Top 5. Svima znani hitovi "Suedehead", "Everyday Is Like Sunday", "The More You Ignore Me, The Closer I Get" i drugi, kao i vrhunska koncertna sprema i uspješni samostalni albumi zapravo i nisu tražili posebno podsjećanje na prošle Morrisseyeve godine pri najavi otkazanog šibenskog nastupa koji bi vjerojatno bio rasprodan.
Ako preslušamo njegove solo radove i The Smithse, jasno je da govorimo o jednom od najznačajnijih britanskih autora zadnje četiri dekade. Morrissey u početku karijere bio vjerojatno najznačajniji britanski autor-pjevač nakon Davida Bowieja. Stoga odluka da njegov solo album "Ringleader Of The Tormentors" producira stari Bowiejev suradnik Tony Visconti nije trebala čuditi. Viscontijeva uloga na albumu punom predivnih pjesama itekako se čula u brojnim detaljima koji su tada dodali lepršavost začuđujuće optimističnim pjesmama starog patnika.
Morrissey se nikada nije odrekao ambicioznog propitkivanja "sudbine" i detaljističkog opisa "čudnih" tema, potvrđujući visoko mjesto koje je držao među ambicioznim autorima koji nikako da odu u mirovinu. Izbor pjesama na njegovim koncertima dizanje je spomenika favoritima samostalne karijere i dokaz koliko je visoko Morrissey postavio autorsku ljestvicu i sa Smithsima i kasnije.Visoko mjesto koje je držao kod danas razočaranih britanskih poklonika Morrissey je potvrdio i koncertom u najvećoj londonskoj dvorani Earls Court, ogromnom hangaru s 23 tisuće mjesta, održanom krajem 2004. Snimka tog koncerta, zadnjeg u okviru povratničke turneje albuma "You Are The Quarry", objavljena je na albumu za njega netipično neuzbudljivog naziva "Live At Earls Court". Dobar izbor pjesama ponajviše je fascinirao uvijek izvrsnim Morrisseyevim glasom, iako je raniji "Beethoven Was Deaf" bio strastveniji koncertni album.
FOTO Čitatelj Večernjeg lista snimio Blanku Vlašić sa sinom Mondom! Evo što nam je sve otkrio"Pjevač, a ne pjesma" davna je, dakako pjesma, koja je pokušala objasniti da je koji put poželjno razdvajati osobu od djelatnosti. Upravo je Morrissey jedan od najradikalnijih primjera "podvojenosti" i diskrepancije između obljubljenosti poklonika, umjetničke građe i radikalnih izjava kojima se zamjerio mnogima. Kontradiktornost između nekadašnjeg "običnog pripadnike radničke klase", "anti-zvijezde koja voli svjetla reflektora" i "finog čovjeka koji je u stanju reći najružnije stvari o drugima", ili "sramežljivca koji je neviđeno narcisoidan", samo su neke opaske izrečene o Morrisseyu.
Svima su godinama poznate Morrisseyeve radikalne izjave protiv britanskog tiska, kraljevske obitelji, političara i "mesoždera". Mnogi su pali pod Morrisseyev medijski nož, od Jamieja Olivera nadalje. Morrissey je uvijek bio radikalniji i izravniji u razmišljanjima i akcijama, ponekad čak i simpatičan protivnik politički korektnih vremena u kojima mnogi šute. No, humani porivi nisu ga zaustavili u malo manje humanim izjavama.
Primjerice, strastveni vegan koji se bori za prava životinja doživio je optužbe za poticanje nasilja, nakon izjava da prihvaća militantne postupke udruga za zaštitu životinja. "Shvaćam zašto farmeri koji se bave krznom i tzv. znanstveni laboratoriji ne volje nasilje, zbog tog jer se i sami bave nasiljem i to je jedini jezik koji razumiju", rekao je svojedobno i postao tema i u britanskom Parlamentu, gdje ga je konzervativni zastupnik David Davis prozvao za poticanje nasilja "koje treba biti policijski istraženo".
No, Morrissey koji ne voli establishment nakon toga je samo nastavio dale, prozvavši kraljevsku obitelj radi tradicionalnog lova na lisice. Godine 2006. odbio je svjetsku turneju održati i u Kanadi, podržavši bojkot protiv kanadskih proizvoda radi tamošnjeg lova na tuljane, koji je nazvao barbarskim i okrutnim pokoljem. Na koncertu u Dublinu 2004., komentirao je smrt Ronalda Reagana riječima da bi više volio da je umro George W. Bush. Dugogodišnji stanovnik Los Angelesa na nastupu 2008. podržao je Baracka Obamu a Hillary Clinton nazvao "Hillary Clinton", da bi 2015. optužio Obamu da se nije pozabavio policijskim nasiljem spram obojenog stanovništva, a kasnije Donalda Trumpa nazvao "Donald Thump".
U takvoj situaciji nije bilo neočekivano da su se i novi albumi Morrisseya našli na udaru kritike iz nekoliko razloga. I tako je već trideset pet godina samostojeći solo-spomenik Morrisseya pun napuklina nakon medijskih potresa. No, problematični karizmatik nikada se nije predao, pa je i album eksplicitnog naziva "Nisam pas na lancu" ("I'm Not a Dog On the Chain") objavio u trenutku dok smo svi kao na lancu bili u pandemijskoj karanteni. Već od naslova bilo je jasno s kim imamo posla, kao potvrda tvrdoglavosti i svojeglavosti "politički nekorektnog vegetarijanca".
Vjerojatno najveća prznica rocka uz Vana Morrisona i Rogera Watersa, lik autora u slučaju Morrisseya ponekad nije pratio vrijednost djela koja je stvarao, što ga je posvađalo s pola britanskih medija. No, vjerojatno niti sve to neće smanjiti privlačnost Morrisseya pred hordom poklonika kojima je Biblija tek knjiga koja dolazi nakon njegovih ili Caveovih objava.