Jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz pijanista te skladatelj Matija Dedić umro je u nedjelju u 53. godini. Klasična glazba bila je njegova prva glazbena ljubav i imao je samo pet godina kada je počeo svirati klasiku na klaviru. Kada je završio srednju glazbenu školu u Zagrebu jazz mu se zavukao u uho i pod prste te odlučuje upisati jazz akademiju u Grazu. Odrastanje uz glazbene veličine kakvi su njegovi roditelji Arsen Dedić i Gabi Novak sigurno je imalo utjecaja na odabir njegovog životnog poziva. U nastavku donosimo intervju koji je 2020. godine dao za Večernji list.
Pitali smo ga kako s njegove pozicije s pozornice djeluje publika koja je zbog pandemije koronavirusa pod maskama što glazbeniku onemogućava da vidi u potpunosti ekspresije lica i reakcije publike na glazbu koju svira. - Meni osobno je to jako egzotično i zanimljivo. Daje mi neku ustvari teško objašnjivi specijalnu draž na koncertima. Specifično je i pomalo nadrealno - priznao je glazbenik. Improvizacija je srž jazz glazbe i jazz koncerti posebno su magični jer im ne možete predvidjeti tijek, a koliko uloga publike i njihove reakcije utječu na sam ishod koncerta pitali smo Matiju. - Feedback publike je izuzetno važan. Uostalom bitno je da s njom podijelimo svoje ideje u nadi da će ih ona prihvatiti i onda smo svi skupa sretni. Naravno da je krajnji ishod koncerata znao biti i ne tako povoljan. Ja sretan, a oni ne ili obrnuto - odgovorio nam je.
Roditelji se nisu miješali u njegove odabire i nisu ga odgovarali od glazbe, ali kazao nam je kako Arsen u jednom trenutku nije bio najsretniji njegovom odlukom da se s klasike prebaci na jazz. - Nikada me nisu prisiljavali na ništa. Otac nije bio najsretniji da sa 18 godina započinjem iznova novi put, ali predanost ljubav i rad koji je vidio kod mene na kraju ga je učinio sretnim. Utjecaji koje sam pokupio od roditelja su, preko oca ljubav za talijansku i brazilsku glazbu, a majka je ionako kao mlada izvrsno jedno vrijeme plivala u jazz vodama i nastupala sa velikim imenima tog žanra - otkrio nam je Matija kako su roditelji svojim odabirom glazbe utjecali na njega. Kazao je kako apsolutno nije jedini pijanist na svijetu koji dolazi iz klasične glazbe, ali svoj put i mjesto u jazzu otkrio je nakon što je čuo "Koln Concert" Keitha Jarretta. S ocem Arsenom kao njegova klavirska pratnja počeo je nastupati tek kao 30-godišnjak, a zašto nije i ranije nastupao s ocem? - Zvao me nekada kao gosta, ali je strpljivo čekao moju zrelost. Dakle o nepotizmu u ovom slučaju nikako ne možemo govoriti - veli nam Dedić.
Kada je riječ o onim životnim i glazbenim lekcijama koje su ga naučili Arsen i Gabi, Matija nam je kratko sažeo što je najvažnije naučio uz njih. - Lijep i prijateljski odnos sa suradnicima, njihov tretman u svim segmentima je ono najbitnije što sam pokupio od njih - kazao je. Uz glazbeni njegove roditelje krasi i izniman likovni talent, pa je tako Arsen čak razmatrao i upis na Akademije likovnih umjetnosti, a njegove ilustracije krasile su i neke od njegovih zbirki poezije, a Gabi je završila grafički smjer u Školi primijenjene umjetnosti i radila je u Zagreb filmu kao crtačica i scenograf, ali njihov sin Matija nije naslijedio taj talent.
- Nažalost totalni sam antitalent po tom pitanju no kao umjetnik primijetim zanimljivu sliku. Osobno se divim slikarima apsolutno i njihovom daru za takvu vrstu umjetničkog stvaranja - kazao nam je Matija koji je odrastajući u glazbenoj obitelji Dedić kao mali svjedočio nastajanju brojnih glazbenih klasika, a neki od njih našli su se i na njegovom albumu "Matija svira Arsena" za koji je glazbena kritika često ponavljala kako je jedan od boljih Matijinih albuma. S obzirom na veliki i značajan opus njegovog pokojnog oca pitali smo ga koliko je teško bilo odabrati pjesme koje je uvrstio na album. - Nije tu bilo nikakve dvojbe, snimio sam pjesme koje sam pratio oca te njegov mali dio predivnog opusa koji je napravio za film - objašnjava.
Otvorili smo temu jazz scene u Hrvatskoj, koja u Zagrebu još koliko toliko opstaje, ali generalno slabo stojimo po pitanju ovog glazbenog žanra. - Svima koji su trezveni iskreni i realni jasno je da scena zapravo ne postoji. Raduje jedino činjenica pojavljivanja mnoštva mladih glazbenika velikog talenta ali rođeni u najgore vrijeme. Nažalost.. - kazao nam je Matija koji nije bio optimističan ni kada je riječ o jazz naobrazbi u Hrvatskoj jer na našoj Glazbenoj akademiji još uvijek ne postoji jazz odsjek. - Taj zvanični odjel i dalje ne postoji. Koliko bi to neophodan legitimitet za nas bio, o tome je sada suvišno, a bojim se i kasno govoriti - kaže. New York je jedan od gradova u kojem jazz caruje, nekada u prošlosti i Matija je razmišljao o životu u New Yorku kako bi se probio na toj sceni, ali život piše drugačije priče...
- Postojale su takve ideje, ali realnost je nešto drugo. Život ionako piše svoju priču. Iz Hrvatske ionako i dalje dosta uspješno surađujem sa kolegama iz svijeta, nastupam po festivalima od Argentine do Afrike. Sada nisam više klinac i vrlo dobar rejting koji imam na prostoru na kojem je živjelo 22 milijuna ljudi daje mi vrlo lijepo poslovnu sigurnost - zadovoljno je rekao. Tijekom lockdowna majka mu je završila u bolnici zbog zdravstvenih tegoba, a dogodio se i nesretni potres pa je kazao kako u tom periodu nije imao poriv da sjedne za klavir, a kamoli da bude kreativan.
Dakle niti jedna rijec od cega je umro? Od kokaina, jer je poznato da je bio dugogodisnji ovisnik? Bas kao I otac?