U Zagrebu je gostovao Akis Petretzikis, grčki chef i prava europska kulinarska zvijezda. Povod je bio završetak emitiranja njegove vrlo gledane serije “Peci s Akisom” na kanalu 24kitchen. Grčki je chef imao i javni nastup na PLACe Marketu na zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je kuhao za doista prilično nevjerojatan broj ljudi, a mi smo dobili priliku razgovarati s Akisom na posebnom događaju u odličnom novom prostoru Gourmet Punkt u Gajevoj ulici u Zagrebu, gdje nam je prenio svoja iskustva u kuhanju kao i na putovanjima te svoje planove u bliskoj budućnosti.
Je li vam ovo prvi put da ste u Hrvatskoj, kako vam se dosad svidjelo?
Zapravo sam stigao prije mjesec dana, snimao sam novu sezonu svoje serije o putovanju “Gastronomsko putovanje”, koja će se emitirati u Grčkoj, ali i na platformi Disney+. Gdje ste sve kod nas bili? Bili smo posvuda, jer morate sve obići. Ako posjetite samo jedan dio zemlje, ne možete je u potpunosti razumjeti. Morate sve obići i istražiti.
Jeste li upoznali nekog od naših chefova za vrijeme svog boravka u Hrvatskoj?
Jesam, ali ne mogu reći o kome je riječ, jer želim da to vidite u emisiji kada se počne prikazivati.
Kako ste doživjeli Hrvate, koliko se razlikujemo u odnosu na Grke?
Hrvati su poput Grka. Ako ste bili u Grčkoj primijetili ste da smo zapravo isti. Imamo istu hranu, slično maslinovo ulje! U tijeku je debata tko zapravo ima najbolje maslinovo ulje, Grci, Hrvati ili Talijani. U svakom slučaju, sva su ta ulja dobra. Na isti se način i zabavljamo, što je vrlo važno, kao što imamo i isti humor, koji smatram jako važnim osobno, ali i u općeljudskom smislu. Rekao bih da smo doista isti narod. Zapravo, nakon posljednjeg snimanja razgovarali smo o tome gdje bismo živjeli od svih zemalja u kojima smo bili. Lako bismo se odlučili za Hrvatsku. Govorimo različitim jezicima, no osjećam da smo zapravo isti ljudi, po načinu razmišljanja, svemu. Prilično nevjerojatno.
U Hrvatskoj, recimo, jako volimo grčki feta sir. Je li u Grčkoj popularno neko jelo ili namirnica iz Hrvatske?
Možda ima nekih jela ili namirnica koje dolaze iz Hrvatske a da mi zapravo ne znamo da je tako. No pogledamo li položaj Grčke, u smislu hrane ona je centar svijeta, jer povezuje Balkan, Europu, Aziju i Bliski istok, nalazi se u središtu. Tako imamo utjecaje iz cijelog svijeta. Ako probate neko grčko jelo, ono ima dodira od svih tih područja. Zato našu hranu vole svi, jer naprosto u njoj imamo svega.
Kada ste probali našu hranu, u čemu ste uočili najveću razliku? Čini mi se da u središnjoj, kontinentalnoj Hrvatskoj kuhate više europski, a na obali više sredozemno. Tako ispada da je hrana na vašoj obali sličnija grčkoj kuhinji jer ni mi ne koristimo previše maslaca nego maslinova ulja, povrća, ribe. Hrvatska obala u tom je smislu upravo poput Grčke.
Gdje vam je publika bila najbolja, gdje vas je najviše iznenadila znanjem o kuhanju?
Na cijelom Balkanu, svi su vrlo slični Grcima.
Onda ste proputovali sve zemlje bivše Jugoslavije? Ne još, ali mislim da ću obići sve do kraja 2026.
Međutim Hrvatsku ste posjetili. Koje vas je naše jelo najviše iznenadilo?
Mislim da je način na koji pripremate ribu doista nešto sasvim drugo.
Dakle to nisu ćevapi ili roštilj?
Pa to je hrana koje imate svugdje u svijetu, a uvijek morate pronaći nešto jedinstveno za neku zemlju. Ovdje znate kako pripremati ribu, a to u većini zemalja ne znaju. Morate na tu vještinu biti osobito ponosni.
Zašto uopće na Sredozemlju tako volimo kuhati, a čini se da svi vole tu kuhinju?
U posljednja dva desetljeća sredozemna je kuhinja doista najpopularnija u svijetu. A toje zato što se danas traži zdraviji život koji će omogućiti dugovječnost. Sva istraživanja upućuju na to da sredozemna kuhinja zaista pozitivno utječe na zdravlje te omogućuje dug
život. Koristimo najbolje sastojke i ne prekuhavamo ih. Ne koristimo toliko mast, više maslinovo ulje, jedemo puno ribe. Pravilno pripremljena i ne prekuhana hrana, a svugdje na Sredozemlju koristimo slične sastojke, pomaže tom dojmu kvalitete pa onda i mišljenju da ona pridonosi kvalitetnom i dugom životu. To su razlozi zbog kojih mislim da je sredozemna kuhinja najbolja.
Niste se školovali za kuhara, već za sasvim drugo zanimanje, ako smo dobro informirani, zapravo ste ekonomist?
Zapravo sam i radio u banci šest mjeseci, no onda sam shvatio da ne želim da mi život tako izgleda. Želio sam posjetiti sve zemlje svijeta, pa sam odlučio da je kuhanje ono što želim raditi jer tako možete otići bilo kamo i raditi što želite. Kuhati i putovati možete istodobno. Tako sam se doista i zaljubio u ovaj posao nakon samo nekoliko mjeseci rada u restoranima. Shvatio sam da u kuhanju ima toliko više od jednostavnog pripremanja kebaba, pa je za mene kuhanje postalo puno više.
Jeste li zamišljali da ćete biti televizijska zvijezda?
Zapravo postoji poveznica. Moja internetska stranica ima dva i pol milijuna posjetitelja svakog mjeseca. U mojoj zemlji ima deset
milijuna ljudi pa možemo zaključiti da će barem jednom mjesečno netko jedan od mojih recepata pripremiti kod kuće. Za mene je to nešto najbolje jer restoran dnevno može uslužiti stotinjak ljudi, a ja na ovaj način uslužim cijelu zemlju svakog mjeseca. S televizijom
je to još i lakše.
I ovdje imamo cijeli niz emisija o kuhanju. Je li tako i u Grčkoj? I je li to dobro za gastronomiju i kuhanje?
Kao chef trebali biste moći raditi oboje, i snimati emisije i kuhati za živu publiku. Tako možete pratiti goste u restoranu kao i publiku
koja vaš rad prati od kuće jer vjerojatno nema mogućnost da ode u kakav restoran visoke klase. Zato morate pružiti ljudima način da nešto takve kvalitete pripreme kod kuće. Ne mogu odlučiti što je od toga bolje jer svaki chef odabire svoj put, a i treba slijediti ono što zapravo želite i to nije nešto što je sigurno dobro ili loše.
Kako toliki broj takvih emisija utječe na kuhanje i gastro kulturu općenito?
Da biste postali dobar televizijski chef; morate imati dobru podlogu, morate imati veliko znanje. Ako ste na televiziji samo da biste se ondje pojavili, radite nešto samo u tu svrhu i nemate znanje i podlogu, onda je to gubitak vremena za sve, i za vas i za gledatelja. Danas puno ljudi zna kako napraviti jako dobar džem ili neki poseban sok, pa čak i sir poput parmezana, a s druge strane ne znaju kako zapravo pravilno ispeći pile, što je doista pomalo čudno. Tako se u emisijama vratimo nekoliko koraka unatrag da bismo pokazali kako se stvari u kuhinji pravilno rade – najprije filetiramo pile, pokažemo kako ga dobro ispeći u pećnici, a tek onda krenemo s teškim i zeznutim stvarima. Ako tako ne postavite stvari, gledatelji bi možda mogli imati problema u budućnosti. Najvažniji dio takvih emisija je edukacija
U čemu ljudi najviše griješe kada kuhaju kod kuće?
Dat ću vam savjet. Ako pripremate nešto od vrlo jeftinih sastojaka, onda morate svojem kuhanju dati više emocije. Ako se pak radi o
nečemu jako skupome, onda će tome biti potrebni tek sol, papar i maslinovo ulje, i to je sve. Sve se može izmjeriti novcem. Ako novac uložite u kupnju leće, morate si uzeti vremena da taj sastojak odleži u vodi, da ga očistite, da ga pravilno skuhate, da ga začinite pri tome. Ako kupite neki skup odrezak, a počnete dodavati bilo što osim soli, papra i maslinova ulja, to je gubitak novca. Dakle, ako je riječ o nečemu jako skupome, trebate dati više vremena, vrijeme i novac podjednako su važni. Kao što će vam, ako je riječ o nečemu jeftinome, trebati više vremena da to pripremite.
U Hrvatskoj je i dalje ideal visoka kuhinja, fine dining. Ali ipak se pomalo vraćamo tradicionalnoj kuhinji. Kakvo je vaše mišljenje o tim trendovima?
Mislim da se trend fine dininga pomalo mijenja. Veliki chefovi zapravo zatvaraju svoje restorane kako bi otvarali street foodove. I to je
zato što razumiju da moraju pratiti publiku. A ta publika mora izaći više od jednom mjesečno koliko joj je to bilo moguće ako je riječ o restoranu visoke klase. Ako žele više ljudi u svojim restoranima, chefovi moraju ponuditi jeftiniji doživljaj hrane koji će si ljudi moći priuštiti više od jednom mjesečno.
Imate li neki omiljeni sastojak?
Mislim da je grčki jogurt najbolji.
Zašto?
Zato što je pun bjelančevina. Riječ je o najprirodnijem izvoru koji uopće možete koristiti. Također je jeftin jer kilogram jogurta u Grčkoj
stoji oko četiri eura, a ima nekih 100 grama proteina. Pun je probiotika, dobar je za zdravlje, a možete ga koristiti bilo gdje i bilo kada.
Za doručak, kao glavno jelo, kao desert, za gablec... To je nešto što ne propuštam sa svojim prijateljima.
A koje jelo najviše volite pripremati?
Ribu s povrćem, i to bilo kojim. Za mene je to najbolja hrana koju možete dobiti. Riba i povrće na istom tanjuru.
Gdje ste najbolje jeli na svojim putovanjima?
To je vrlo teško reći. Dom je uvijek dom. I ako pojedete nešto jako dobro, uvijek ćete potražiti hranu koja će biti slična onoj koju jedete kod kuće, kod svakoga je tako, pa tako i kod vas. Ako odete i u Aziju i pojedete najbolji zalogaj koji ste do tada probali, opet će vam nedostajati hrana koju vam je pripremala vaša majka. Hranom smo povezani, pa mislim da je comfort food, hrana koja vas podsjeća na dom, nešto što sigurno nećete propustiti.
Jeste li negdje naišli na hranu koja vas je potpuno iznenadila, bila sasvim neočekivana?
Meni su takva jela i namirnice zapravo izazov. Ako naiđem na hranu koja je čudna i nije ukusna, onda ću je sigurno pokušati dovesti do razine da mi bude ukusna. Iz moje perspektive takva su iskustva dobra, a ne loša, jer me natjeraju da razmislim kako ću neki recept koji je možda loš pretvoriti u nešto dobro. Svako jelo mogu popraviti, učiniti ga savršenim.
Zasigurno ste putujući upoznali i puno poznatih ljudi. Je li vas netko iznenadio interesom i znanjem o kuhanju?
To je vrlo škakljivo pitanje, jer vjerujem da su najvažniji ljudi s kojima kuhate i jedete uvijek vaša obitelj. Tako je za mene uvijek prva obitelj, a svi ostali su naprosto svi ostali.
