Pitati o Gazi ovdje je gubljenje vremena. "Baš me briga. Studiram, radim. Fokusirana sam na svoj život", odgovara Sara Salameh s ružičastog pulta svog Donut Shopa, između svih mogućih vrsta krafni i užurbanih kupaca. "Krafna za koju vrijedi živjeti", stoji na neonskom svjetlu. Dućan odzvanja najpoznatijom pjesmom Mahmouda Darwisha, pjesnika nad pjesnicima, autora Deklaracije o neovisnosti, koja se ipak odnosi na Palestinu. U ovoj se zemlji, kaže, ima za što vrijedi živjeti. Najtraženija krafna nosi naziv Dubai.
Nalazimo se u Al-Tirehu, području noćnog života u Ramallahu u kojem je od 7. listopada 2023., dana napada Hamasa koji je preokrenuo Bliski istok, sve kao prije: posluje se kao i obično. Zapravo, još bolje, kaže prodavačica u Sardu, susjednoj trgovini čokolade u stilu fine talijanske čokolade Venchi: "S obzirom na to da je naša čokolada iz Nablusa, s toliko zatvorenih kontrolnih točaka i ograničenjima uvoza, prodajemo mnogo više." Nemojte misliti na Jenin, Hebron, IDF-ove (džipovi izraelske vojske, op.ur.) i doseljenike, M16, bespilotne letjelice, oronule kuće u izbjegličkim kampovima: ikona Ramallaha su sportski automobili. Nećete vidjeti Pandu (bespilotni buldožer izraelske vojske). Na zidovima nemate slike mučenika, onih koji su ubijeni u racijama, već ogromne reklame top modela i Diora. Megaekrani s mobitelima. Za Palestince, to je mali Tel Aviv. Svuda su barovi i trgovački centri koji nikad ne prestaju raditi. Ni ako nebesa padnu. Ni ako Gaza padne. U mnogim turističkim vodičima, Zid je naveden među mjestima koja se moraju vidjeti.