Odabir imena za dijete jedan je od prvih velikih zadataka za roditelje, no dok neki traže inspiraciju u tradiciji, drugi se odlučuju za kreativnost koja ponekad prelazi granice. Upravo zbog takvih, često bizarnih ili uvredljivih odabira, mnoge su države uvele zakone o imenima. Cilj ovih propisa je jasan: zaštititi dijete od potencijalnih neugodnosti i ismijavanja.
Od Njemačke do Novog Zelanda, pravila variraju, no zajednička im je namjera osigurati da ime ne šteti djetetovoj dobrobiti, iako, kako navodi Stacker, ne čine se svi zakoni savršeno smislenima.
Razlozi za zabranu pojedinih imena su brojni, a često se na meti nalaze ona uvredljiva ili pogrdna. Ime Adolf Hitler zabranjeno je u Njemačkoj, Maleziji, Meksiku i na Novom Zelandu. U Japanu je ime Akuma ("vrag") zabranjeno radi zaštite djeteta, unatoč tehničkom zadovoljavanju uvjeta pisanja. Australija brani imena poput Bonghead ili Chow Tow ("smrdljiva glava"), koje je zabranjeno i u Maleziji.
Čak i nazivi za hranu mogu biti problematični; Francuska je zabranila ime Nutella, smatrajući ga "suprotnim interesu djeteta", a slično je prošlo i ime Fraise ("jagoda") zbog kolokvijalnih asocijacija. U Velikoj Britaniji sud je intervenirao kod imena Cyanide (cijanid), smatrajući da bi moglo naštetiti djetetu.
Europske zemlje poznate su po specifičnim pravilima. U Njemačkoj, ime mora jasno ukazivati na spol, ne smije biti prezime ili naziv proizvoda; svaki odbijeni prijedlog se plaća. Švedski zakon brani imena koja mogu "izazvati uvredu ili nelagodu", pa je tako odbijen pokušaj imenovanja djeteta Brfxxccxxmnpcccclllmmnprxvclmnckssqlbb11116 (navodno "Albin").
Island ima stroga pravila: imena moraju koristiti samo islandska slova i gramatički odgovarati jeziku, pa Carolina ili Enrique nisu dopuštena. Danska ima popis od oko 7000 odobrenih imena, a za ostala je potrebno posebno odobrenje; kreativni pravopisi i imena poput Monkey ili Pluto često se odbijaju.
Diljem svijeta zabranjena su i imena koja predstavljaju službene titule, brojeve, simbole ili su nerazumno dugačka. Australija ne dopušta imena King, Queen, ili Prime Minister, a slično je u Saudijskoj Arabiji gdje su titule poput Amir (princ) rezervirane za plemstvo. Novi Zeland je odbio Lucifer, ., Mafia No Fear, te Talula Does the Hula From Hawaii. Kalifornija ne dopušta brojeve ili simbole, pa je "III" odbijeno, kao i imena s dijakritičkim znakovima poput Lucía.
Kina potiče imena laka za skeniranje, pa "@" nije dopušten. U meksičkoj Sonori zabranjeni su Facebook, Harry Potter ili Rambo. Nazivi tvrtki poput Ikea ili iMac također su zabranjeni u Australiji.
Mnoge zemlje štite kulturnu baštinu zakonima o imenima. Portugal zahtijeva tradicionalna portugalska imena koja odgovaraju pravopisu, pa su Ashanti, Tom, ili Nirvana zabranjena. U Maroku, roditelji biraju imena s vladinog popisa koja odgovaraju "marokanskom identitetu", pa hebrejsko ime Sarah nije prošlo.
Saudijska Arabija brani mnoga zapadnjačka imena poput Linda, Alice ili Elaine jer se smatraju stranima. Finska zahtijeva da ime ne bude strano finskoj tradiciji. U Italiji je dječaku Venerdi ("petak") ime promijenjeno u Gregorio jer je sud smatrao da asocira na "ropsku pokornost".
Za razliku od mnogih navedenih zemalja, Hrvatska nema stroge liste zabranjenih imena. Zakonodavstvo je liberalnije, fokusirajući se na to da ime ne vrijeđa javni poredak i moral. Matičari mogu upozoriti roditelje ako smatraju da je ime neprimjereno, no konačna odluka uglavnom ostaje na njima, osim u ekstremnim slučajevima.
Imena poput Lucifer ili Gesher (hebrejski "most", zabranjeno u Norveškoj) vjerojatno bi izazvala raspravu. Odabir imena je osoban čin, no primjeri iz svijeta pokazuju da društva postavljaju granice. Temeljna ideja je osigurati da ime bude izvor ponosa, a ne tereta.
Majka želi blizancima dati ista imena, ali tata se protivi: 'Ne odgajamo jedno dijete, moraju biti drugačiji'
