Očekivalo bi se da strogi centar Zagreba u odnosu na druge dijelove prednjači po gastronomskoj ponudi, i to jest tako, ali samo do Tesline. Ispod imamo Purger, Takenoko, odnedavno ponovno imamo i restoran Lari & Penati i to je ono čega smo se sjetili na prvu. Očito je da središtu metropole nasušno treba jedan dobar bistro. No nešto prije Nove godine otvorio se Noir 43, koji će sasvim sigurno tu prazninu dobrim dijelom popuniti. Izgleda da Ante Marasović, zadarski poduzetnik sa švicarskim iskustvom, koji ga je pokrenuo, dobro zna što radi.
"Za Zagreb sam se odlučio zato što je to glavni grad Hrvatske, a Dalmacija funkcionira samo turistički, što je velika šteta. Radi se samo pet ili šest mjeseci godišnje. U Zagrebu smo dobili priliku dobiti prostor u centru, praktički u centru centra, i bilo ju je teško ne iskoristiti. Jedino centar podnosi neku ovakvu priču", kazao nam je Marasović, koji u Zadru već pet godina ima uspješan street food Wunderburger. "To je doista odlična i profitabilna poslovna priča, za poduzetnika zaista odlična. No, ne ispunjava me takav posao koliko god bilo lijepo, ono što želim raditi upravo je Noir 43. To je ono što mislim da me može ispuniti, i osobno i poslovno, na jedan sasvim drugi, još bolji način", kazao nam je osnivač novog restorana u Petrinjskoj.
Pogledate li jelovnik, uočit ćete da je prilično brojan jelima te da su ona raznolika, iako većinom sa Sredozemlja. Koncentracija ponude može se tako usmjeriti i prema dobu dana, na doručke i bruncheve ili pak na ručkove i večere. "Danju smo bistro, želimo nuditi ugođaj klasičnog francuskog bistroa s europskim štihom, onako kako se to u Zagrebu moglo naći 80-ih ili ranih 90-ih godina prošlog stoljeća. Nažalost, danas to više ne nalazimo u glavnom gradu. Prema večeri usmjeravamo se na fine dining i nadamo da ćemo u to vrijeme ostvarivati i veće prihode kako bismo zaokružili sve troškove, a navečer se igramo, tada radimo što želimo te ljudima želimo pokazati jela i okuse koji su poznati, ali dekonstruirani i u nekoj novoj formi, kakvu možda još nisu vidjeli. Navečer se kod nas ne dolazi najesti, dolazi se po doživljaj", kazao nam je Ante Marasović.
Prostor u kojem je donedavno bila ljekarna oblikovao je na jednostavan način, a unutra je više od 30 sjedećih mjesta. Gostima će se nuditi neka do doista najboljih jela svoje vrste trenutačno u Zagrebu. Recimo, tatarski biftek postao je gotovo uobičajen u Zagrebu, nudi ga gotovo svaki restoran, pa je u tome i zamka – ako ga imate, može izgledati da se jednostavno uklapate. Ili možete dati više, kako je to upravo ovdje, jer njihov Beef Tartare zaista je odličan, pikantan koliko treba, a pomak je prepeličje jaje, koje je zaokružilo okus dopunjen s nekoliko začina. Kosan je taman kako treba, ne presitno, tako da je zalogaj zaista pun.
Jelo koje također moramo preporučiti jest bečki. Nazvali su ga Wienerschnitzel, baš kao u Beču, što se može procijeniti kao pretenciozno ime. Samo u Noiru 43 mogu se pohvaliti da zaista imaju vrhunski bečki odrezak. Rade ga od teletine, kako i treba, a u pripremi koriste dosta pročišćenog maslaca na kojem se, tradicionalno, bečki i prži. Rezultat je spektakularan. Ako naručite veliki bečki, dobit ćete šniclu promjera 20-ak centimetara, što je samo po sebi izazov. Ne i kada počnete jesti, jer je ovaj odrezak toliko mekan da praktički i ne trebate koristiti nož da biste ga rezali. Uz to ide lijepo pripremljen pire, ali i malo umaka od brusnice, koji doista dobro ide s odreskom. Crno vino kao što je talijanski Volpolo di Sapaio zaokružilo je doživljaj, a u Noiru 43 pronaći ćete uistinu interesantnu vinsku kartu koju je složio Ivan Jug, jedan od naših najboljih sommelierea.
Na ovom kratkom druženju probali smo i solidnu Škauljevu Maraštinu. No ono je bilo zamišljeno kao doručak i brunch pa, iako se malo odužilo, i završilo oduševljenjem bečkim odreskom, ne treba zaboraviti da u Noiru 43 nude i druga zaista zanimljiva jela. Na meniju su i Bircher Müsli. Desetljećima müsle jedemo za doručak pa će netko na brzinu zaključiti da nisu vrijedni pozornosti. I to bi bilo sasvim pogrešno jer se ovdje radi o stotinu godina starom receptu. Da, cijelo jedno stoljeće, jer početkom 20. stoljeća ovakav način pripreme osmislio je dr. Maximilian Bircher-Benner pa je riječ o originalnom švicarskom receptu. U Noiru 43 i izgledaju tipski, s izrezanom jabukom na vrhu, a koriste mlijeko u kojem se müsli otapaju, zatim orah, grožđice i med. Zaista ukusno i osvježavajuće, prilično je to siguran doručak, posebice u kombinaciji s kavom Hausbrandt, koju ovdje kuhaju.
Kako je Marasović objasnio, Noir 43 osmislio je kao bistro vrlo blizak španjolskim ugostiteljstvima kojima je osnova tapas, da se vrlo blizu sjedi, a hrana i dijeli ako netko tako želi. Tako su tu i dvije tavice, narodna, a onda i šakšuka. Narodna je ono što ime i kaže, u njoj su krumpir, jaja, sir škripavac, slanina, luk i paprika, dakle pravi kontinentalni obrok ovih naših krajeva. Zaista je puna i može se najesti dvoje za jači doručak ili brunch. Šakšuka je jedno od nama omiljenijih jela sa Sredozemlja. Porijeklo vuče iz sjeverne Afrike, a temelji se na jajima poširanima na umaku od rajčice, maslinova ulja, paprike, luka i češnjaka pa se onda i dodatno začinjava. Ovdje još dodaju i slani sir, a rajčica su pelati. Šakšuku nudi sve više restorana, i to s razlogom jer su svi ti okusi nama vrlo poznati pa je prirodno da je ovo jelo i prihvaćeno.
Noir 43 ima svojeg chefa Hrvoja Ćerleka, s kojim Marasović smišlja jela, kao i sous-chefa Antu Juru Marušića, koji potpisuje i jedan jako dobar rižoto. Ako je onaj skradinski kralj rižota u nas, ovaj doista nije daleko. Jednostavan je, sezonske gljive su mu glavni sastojak, ali doista je lijepo skuhan, kremast, gust, lagan i ukusan. Budući da velik broj ljubitelja rižota, ne vjerujemo da će bi se u ovome bilo tko razočarao. Inače je Marušić radio u Pod zidom, a Čerlek ima jako bogato iskustvo, koje obuhvaća Barbieri's i Nauticu, da spomenemo samo neka mjesta.
Beef bourguignon, francuski gulaš, koji ovdje rade od junetine, sa šampinjonima, slaninom uz, jasno, začine, zaista je izvrstan, meso je zaista lijepo raskuhano, ponovno gotovo i nije potrebno koristiti nož. Niz je još jela na jelovniku novog bistroa, a sva dijele jednu karakteristiku, jednostavnost koju bistro traži. Dobra je stvar i da se u Noiru 43 uvijek može nešto pojesti, i u kasnije sate, kada će vam ponuditi neke svoje varijante tapasa koje možete probati uz čašu nekog od brojnih vina koje ovdje toče na čaše.
Otvori KEKS Pay
