Što se to događalo trenutak pred kataklizmu i u čiju je svijest rat bio
usađen tako brzo i tako lako, pita se redatelj Rajko Grlić povodom dugo
iščekivane tragikomedije "Karaula" po romanu Ante Tomića "Ništa nas ne
smije iznenaditi".
Film u čijoj su koprodukciji osim Eurimagesa sudjelovale sve zemlje na
prostoru bivše Jugoslavije, krenuo je u premijerni obilazak
postjugoslavenskog prostora u ponedjeljak skopskom premijerom.
Karaula iz naslova u idiličnoj planinskoj divljini iznad Ohrida na
makedonsko-albanskoj granici prisilni je dom grupi vojnika iz raznih
krajeva Jugoslavije na odsluženju vojnog roka 1987. Zapovijeda im Safet
Pašić (glumi ga Emir Hadžihafizbegović), poručnik u očajničkoj čežnji
za prekomandom kojemu život zagorčava Ljuba (Sergej Trifunović), vojnik
gadne naravi.
Ljubin je najbolji prijatelj, a i dominantan lik filma vojnik Siniša
(Toni Gojanović), mladi doktor, Dalmatinac. Rutinu punu pića i opijata,
domaćih hitova osamdesetih i ljubavnih osvajanja poremetit će neugodan
medicinski problem poručnika Safeta, zahvaljujući kojem će se doktor
Siniša naći u konspirativnoj ulozi, a i jednoj kobnoj ljubavi. Intimne
i društvene napetosti rastu, dok film odličnih glumaca iz nonšalantne
komedije, kao i zemlja u koju je smješten, neumoljivo klizi prema
tragediji.
Tu ujedno leže i najbolji dijelovi filma, u zabavnim, naizgled
bezazlenim lažima koje poprimaju katastrofične razmjere,
prijateljstvima ispod kojih čuči konflikt, lažnoj idili u kojoj će
smiješni pukovnici koji vole cvijeće već za koju godinu dobiti priliku
duboko skrivene netrpeljivosti pretočiti u krvoproliće. Uz dokumentarne
tv snimke Miloševićeva gazimestanskog pohoda i štafete za druga Tita,
Grlić je vojničke duhovitosti protkao tjeskobom, a i eksplicitnijim
minijaturama, u čemu posebno prednjači epizodni lik pukovnika Rade
Orhideje (Bogdan Diklić).
Stigla je tako i druga velika ekranizacija romana Ante Tomića (ujedno i
koscenarista), ali uz bitno drukčiji kurs dok se Hribar uputio
smjerom romantične komedije, Grlićev je film kraj vojničkih dijaloga
punih sočnih psovki zagrabio i pozamašan društveni kontekst, širok kao
i fascinantne vizure s ohridskog nacionalnog parka Galičica.
Veselo prema tragediji