Generacije djece odrasle su uz Pipi Dugu Čarapu, neustrašivu i neovisnu djevojčicu pletenica crvenih poput vatre, koja živi sama s majmunom i konjem, utjelovljujući san svakog djeteta o slobodi i snazi.
Njezina autorica, Šveđanka Astrid Lindgren (1907. - 2002.), postala je književna ikona čije su priče prevedene na više od stotinu jezika i prodane u stotinama milijuna primjeraka, no film "Mlada Astrid" ("Becoming Astrid") danske redateljice Pernille Fischer Christensen ne bavi se njezinim slavnim danima. Umjesto toga, zadire duboko u bolnu i malo poznatu mladost koja je prethodila slavi, otkrivajući kako je žena koja je djeci dala glas i sama morala proći kroz razdoblje u kojem je bila ušutkana i nemoćna. Priča je to o traumi koja je, kako je i sama kasnije priznala, bila ključna da postane spisateljica kakvu danas znamo.
Film nas vodi u kasne 1920-e godine, u konzervativnu švedsku provinciju gdje mlada Astrid Ericsson (fenomenalno ju je utjelovila glumica Alba August) odrasta u strogoj religioznoj obitelji. Puna života i znatiželje, ističe se kao buntovnica koja se ne uklapa u zadane okvire. Njezin talent za pisanje osigurava joj posao pripravnice u lokalnim novinama, gdje je pod svoje okrilje uzima glavni urednik Reinhold Blomberg (Henrik Rafaelsen). On je trideset godina stariji, oženjen i usred mučnog razvoda, no prepoznaje njezin spisateljski dar i potiče je da piše. Njihov profesionalni odnos ubrzo prerasta u strastvenu aferu, a devetnaestogodišnja Astrid ostaje trudna. U to vrijeme, izvanbračno dijete bilo je golem skandal koji bi uništio ne samo njezin ugled, već i zakomplicirao Blombergov razvod do te mjere da bi mogao završiti u zatvoru zbog preljuba.
Suočena s osudom malograđanske sredine i pritiskom vlastite obitelji, Astrid donosi niz teških odluka. Kako bi zaštitila Blomberga i svoje nerođeno dijete, seli se u Stockholm, a zatim odlazi u Kopenhagen kako bi rodila u tajnosti, jer je Danska bila jedno od rijetkih mjesta gdje nije morala otkriti ime oca. Tamo rađa sina Larsa, no zbog siromaštva i nemogućnosti da se brine o njemu, prisiljena ga je ostaviti kod danske udomiteljice Marie (Trine Dyrholm). Godine koje su uslijedile bile su obilježene dubokom patnjom, usamljenošću i borbom da zaradi dovoljno novca kako bi mogla redovito posjećivati sina i jednog dana ga vratiti k sebi. Ta bolna razdvojenost majke i djeteta čini emocionalnu okosnicu filma i nudi odgovor na pitanje koje su joj djeca kasnije postavljala u pismima: "Kako znaš pisati tako dobro o nama, a nisi više dijete?"
"Mlada Astrid" vješto isprepliće prizore iz njezine mladosti s kadrovima u kojima ostarjela autorica (Maria Fahl Vikander) čita pisma svojih malih obožavatelja. Ta pisma, puna divljenja prema njezinu razumijevanju dječje duše, služe kao komentar na događaje iz prošlosti, naglašavajući kako su vlastita iskustva patnje i otpornosti oblikovala njezinu jedinstvenu empatiju prema djeci. Film prikazuje ženu koja je bila ispred svog vremena - hrabra, nekonvencionalna i odlučna u namjeri da se, unatoč svim preprekama, ponovno spoji sa svojim sinom. Iako je njezina kći Karin Nyman kritizirala film jer se bavi najbolnijim i najintimnijim dijelom majčina života, redateljica je istaknula kako je to priča o povijesti mnogih žena čiji se glas nije čuo.
Astrid Lindgren nije samo pisala knjige; ona je iz temelja promijenila dječju književnost. Prije nje, priče za djecu uglavnom su bile moralizatorske, s jasnom pedagoškom porukom. A onda se 1945. godine pojavila Pipi Duga Čarapa, lik koji je njezina kći Karin izmislila jedne večeri dok je bila bolesna. Pipi je bila anarhistica, feministička ikona prije vremena, djevojčica koja je odbacivala autoritet odraslih i živjela po vlastitim pravilima. Njezina pojava bila je revolucionarna i oslobađajuća. U njezinim kasnijim djelima, poput "Braće Lavljeg Srca" i "Ronje, razbojničke kćeri", Lindgren se nije bojala baviti teškim temama poput smrti, samoće i tuge, ali je uvijek u središte stavljala dječju hrabrost, otpornost i snagu prijateljstva.
Osim kao spisateljica, Astrid Lindgren bila je i neumorna aktivistica za prava djece i životinja. Njezin govor "Nikad nasilje!" iz 1978. godine odigrao je ključnu ulogu u donošenju zakona kojim je Švedska postala prva zemlja na svijetu koja je zabranila tjelesno kažnjavanje djece. Za svoj osamdeseti rođendan na poklon je dobila novi zakon o zaštiti životinja, poznat i kao "Lex Lindgren". Njezina ostavština živi ne samo kroz njezine knjige, već i kroz nagradu Astrid Lindgren Memorial Award (ALMA), najveću svjetsku nagradu za dječju književnost. Priča o njezinoj mladosti pokazuje da su junaci njezinih knjiga - djeca koja se sama bore s nedaćama i na kraju pobjeđuju - zapravo odraz njezinog vlastitog duha, duha koji je iz najdublje tame pronašao put do svjetla i zauvijek promijenio svijet dječje mašte.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
