Ovih dana pisali smo kako je vrijedna knjiga iz 17. st. Historia antica e moderna, sacra e profana della città di Trieste karmelićanskog redovnika Irenea della Crocea (Giovanni Maria Manarutti) nastala krajem 17. stoljeća vraćena u NSK u Zagrebu nakon što je tijekom velike krađe 1980-ih godina bilo otuđeno iz njezina fonda.
Knjigu je glavnoj ravnateljici NSK prof. dr. sc. Ivanki Stričević predao hrvatski veleposlanik u Italiji Jasen Mesić tijekom održavanja konferencije Giornata Internazionale contro il traffico illecito di beni culturali u povodu Međunarodnoga dana borbe protiv ilegalne trgovine kulturnim dobrima u organizaciji Kluba UNESCO u Goriziji.
Podsjetili smo se tom prigodom i da su od 2019. do danas u NSK vraćena još tri otuđena djela. Selenographia sive Lunae descriptio atque accurata tam macularum eius, quam motuum diversorum… delineati objavljena 1647. godine u Gdanjsku, čiji je autor poljski astronom Jan Heweliusz (lat. Johannes Hevelius), vraćena je2019. godine. Godinu kasnije vraćeno je djelo o magiji Trinum magicum sive Secretorum magicorum … opus Caesara Longinusa, objavljeno 1614. u Frankfurtu, a 2022. vraćen je i Dizionario geografico portatile, djelo švicarskog geografa i kartografa Isaaka Broucknera objavljeno u Veneciji 1761. godine.
I tu dolazimo do osobe koja ih je 80-ih godina otuđila. Naime, riječ je o djelima koja je, uz brojna druga, u velikoj pljački kulturnog blaga iz NSK od 1982. do 1987. ukrala tročlana skupina predvođena tada 18-godišnjim osobenjakom Aleksandrom Millesom. U "pljački stoljeća", o kojoj je snimljeno i nekoliko dokumentaraca, pa i aktualna emisija Andrije Jarka, ukradeno je čak 1398 vrijednih knjiga iz 16., 17. i 18. stoljeća, te brojne slike, grafike i druge dragocjenosti.
Pretpostavlja se da je po tadašnjim cijenama šteta iznosila 1,5 milijuna njemačkih maraka. Oko polovine knjiga završila je u Beogradu te na lokacijama u Austriji, prema Milesovu iskazu prodavao ih je i u Italiju, Njemačku, Veliku Britaniju i SAD, a kada je trojac dolijao, 1988. krenulo je spektakularno suđenje.
– Žao mi je što nisam sve zapalio i izazvao lomaču... Nitko nas nikada ne bi pronašao, a radni ljudi i građani bili bi nam zahvalni jer više ne bi morali izdvajati 3,5 posto za gradnju nove Nacionalne i sveučilišne biblioteke.
– A izgorjelo bi i do i 2,5 milijuna knjiga. Peti put kada sam provalio tamo, imao sam tehnički skovan plan, na koji način da je zapalim. Operacija se trebala zvati Fenix, a motiv bi bio da bi to bila takva paljevina, koju nitko ne bi ugasio tri dana – iskazivao je Aleksandar Milles istražnom sucu u travnju 1988., kada se otkrilo da je on na čelu grupe ljudi koja je godinama krala skupocjene primjerke knjiga iz NSB-a, tada smještene na Mažuranićevu trgu.
Bio je to početak Millesove priče koja je, kako tada u istrazi tako kasnije na sudu, trajala danima. Milles je potanko opisivao koje knjige i kako ih je krao, na koji ih je način iznosio iz knjižnice, kome ih je prodavao, u kojim ih je sefovima čuvao, tko mu je u tome pomogao... Prema službenim bilješkama zagrebačke policije, brojka ukradenih knjiga zaustavila se na 1398, a okvirna šteta, prema ondašnjim procjenama, kretala se oko 1,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. No, zapravo je iznio iz NSB-a, a velikim dijelom i iz zemlje, blago neprocjenjive vrijednosti.
Što se događalo u NSB-u, otkriveno je 5. listopada 1987., kada su djelatnici NSB-a došli na posao te otkrili da su razbijena stakla na prvom katu. Svuda okolo bio je nered, a i na prvi pogled vidjelo se da s polica nedostaju neke knjige. Kada je policija došla kako bi napravila očevid, zaposlenici su već imali popis od 49 nestalih knjiga, a daljnja istraga policiju je dovela do Millesa i njegovih pomoćnika, jednog studenta i jednog kuhara.
Što je Millesa natjeralo na krađu nacionalnog kulturnog blaga, nepoznanica je, no psihijatri su tijekom razgovora s njim došli do zaključka da je njegov ličnost poremećena. Pričao im je, naime, kako je već s 12 godina zaradio prve ukore zbog piromanije, kako je bio ljubitelj crnih misa, štovatelj vraga...
– Nisam ateist, vjerujem u nešto, ali smatram da je Bog idiot i pasivac koji ništa ne poduzima. NSB sam sistematski očistio. Tamo više nema kulturnog i nacionalnog blaga, osim u trezoru kojeg se nisam uspio dokopati. A uz to želio sam da detaljno izgori Arhiv Hrvatske i za to sam imao već napravljen potreban popis kemikalija... Moj je gospodar najveći od najvećih, on je sotona... Moj je motiv da sam sin Izraela, da sam dobio status najvišeg u kasti izabranih... Stvorio sam platformu za novo poimanje stvarnosti... – pričao je Milles psihijatrima, koji su ga okarakterizirali kao iznadprosječno inteligentnu osobu, no s dubokim poremećajem ličnosti.
Jer Milles je po psihijatrima od djetinjstva patio od epileptičkih napada, a uz to je bio zatvoren, distanciran, emocionalno hladan, osjetljiv, s osjećajem vlastite grandioznosti... Iako su ga psihijatri opisali kao osobu s dubokim poremećajem ličnosti, nisu mu našli tragove trajne duševne bolesti. Zbog krađe vrijednih knjiga Milles je bio osuđen na 15 godina zatvora, no kazna mu je kasnije umanjena za šest godina. Život je okončao ubivši se u Lepoglavi nakon nekoliko prethodnih neuspjelih pokušaja. Imao je samo 31 godinu.
Inače, Aleksandar Milles bio je rođen u uglednoj obitelji, kao sin poznatog novinara Konstantina Millesa koji je intervjuirao i Johna Lennona. Odrastao je u materijalnom blagostanju, ali od ranog djetinjstva imao je psihičkih problema.Patio je od noćnih mora, imao ispade bijesa i agresije, a već s osam godina počeo je proučavati vjersku literaturu, magiju i kemiju. S prijateljima je na savskom nasipu podmetao male požare i održavao "crne mise", paleći vjerske knjige. Liječnici su još u njegovoj dvanaestoj godini preporučili psihoterapiju, no čini se da demoni nikada nisu istjerani. Opisivan kao visok, blijed, crne kose i dugih prstiju, Milles je bio enigmatična figura čiju je mračnu stranu rijetko tko mogao naslutiti, pa čak ni oni koji su s njim radili u videoteci "666", paravanu za pranje novca koji je otvorio od prodaje ukradenog blaga.
Svoj pljačkaški pohod započeo je sa samo 18 godina, okupivši malu grupu koja je uključivala studenta i kuhara. Iskoristivši katastrofalne sigurnosne mjere u tadašnjoj zgradi NSK, Milles je razvio jednostavan, ali nevjerojatno učinkovit plan. Danju bi, kao registrirani članovi, ulazili u knjižnicu i ostavljali otvorene prozore u čitaonicama ili sanitarnim čvorovima. Noću bi se vraćali, provlačili kroz te iste prozore i krali pomno odabrane, najvrjednije primjerke. U svom naumu nisu bili sami; pomagalo im je i šestero zaposlenika knjižnice, takozvanih manipulanata, koji su za novčanu naknadu iznosili knjige i predavali ih Millesovoj skupini.
Klupko se počelo odmotavati krajem 1986. godine, kada je na granici tadašnje Jugoslavije i Austrije uhićen austrijski antikvar s knjigama koje su nedvojbeno potjecale iz NSK. Zagrebačka milicija brzo je identificirala Millesa i njegovu grupu kao glavne osumnjičenike.
Posljedice te pljačke danas se itekako osjete pa je svaki novi povrat mala pobjeda i podsjetnik na razmjere kulturocida koji je Aleksandar Milles planirao, a koji je, srećom, tek djelomično uspio ostvariti. Potraga za izgubljenim hrvatskim blagom trajat će još desetljećima, kao vječna opomena i svjedočanstvo o najmračnijem poglavlju u povijesti hrvatskog knjižničarstva.
Otvori KEKS Pay
Kolika je to nebriga i rasulo bilo u propadajućoj državi. Tip je odnosio vrijedne knjige podmićujuči čuvare i portire doslovno za bocu konjska mirogojćeka.