Iako su neki dosadašnji filmovi snimljeni prema scenarijima Davida Ayera postigli povelik uspjeh, čini se da njihovi tvorci nisu znali, mogli ili htjeli u prvi plan izvući sve vrline predložaka.
Najpoznatiji mjeđu njima, precijenjeni "Dan obuke" (2001.) Antoinea Fuquae, mjestimično je uspio uhvatiti ozračje zastrašujućeg crnila neorganiziranog velegradskog podzemlja, no uglavnom je ostavljao dojam kvaziangažirane hollywoodske konstrukcije; hit na blagajnama "Brzi i žestoki" (2001.) činio se, a to u režiji Roba Cohena i jest, ispraznim, macho-stripovskim šminkerajem.
Osvrnemo li se na ta ostvarenja nakon što pogledamo "Teška vremena", Ayerov redateljski prvijenac (prema vlastitu scenariju), u oba ćemo prepoznati neiskorištene potencijale, a za "Brze i žestoke" mogli bismo pomisliti da je riječ o subverzivnoj i zanimljivoj priči koja je doživjela sasvim pogrešno redateljsko i producentsko tumačenje te poželjeti da Ayer režira novu inačicu koja će pokazati njezino pravo lice.
Razmjerno sličan "Danu obuke", film "Teška vremena" tijekom nekoliko dana prati dvojicu prijatelja koji se (uglavnom) automobilom voze Los Angelesom te istovremeno portretira njihove karaktere i opasan, nesiguran i nepredvidljiv segment života u kojem su nasilje i strah temeljna sredstva komunikacije.
Slojevit je i precizan u opisu i raščlanjivanju dijela društva kojim se bavi te uvjerljivo opasnih, eksplozivno neodgovornih i nemoralnih, običnom građaninu nerazumljivih likova iz polusvijeta koji voze skupocjene automobile i nose isto takva odijela, a žive u zapuštenim sobicama za koje jedva uspiju platiti stanarinu, kriminalaca i bešćutnih ubojica koji danas iz zabave sudjeluju u uličnoj tučnjavi, sutra traže posao u gradskoj policiji, a prekosutra ga dobiju u FBI-ju.
Režirana nepretencioznom sigurnošću (osobito za debitanta), s uobičajeno izvrsnim Christianom Baleom u ulozi glavnog psiho-sociopata, "Teška vremena" od početka grade i do kraja uspijevaju zadržati odbojan, neugodan intenzitet tihe jeze kakvom su zračili, primjerice, "Apocalypto" Mela Gibsona i "Nepovratno" Gaspara Noea, "Umorstva u Wonderlandu" Jamesa Coxa te djelići "Dana obuke" ili "Kralja pornića" (prizor s petardama) P. T. Andersona. (J. H.)