Film “La Grazia”, koji je svoju premijeru doživio na festivalu u Veneciji, a koji je prikazan na ovogodišnjem Human Rights Film Festivalu, jedan je – koliko god to bilo neuobičajeno reći za film – dostojanstven uradak. Vjerojatno zato što cijeli film nosi sjajni Toni Servillo kojeg je dopala uloga talijanskog predsjednika Mariana De Santisa.
De Santis je, dakle, talijanski predsjednik kojemu se bliži kraj mandata. Do kraja mandata treba donijeti odluku o dva predsjednička pomilovanja kojima može osloboditi osobe osuđene zbog ubojstva svojih partnera, ali i odlučiti hoće li se donijeti zakon kojim se legalizira eutanazija. De Santis je profinjen stariji gospodin u pravom smislu te riječi i naočit vrhunski pravnik koji je autor tomova i tomova knjiga o talijanskom zakonodavstvu. Uz to je i praktični katolik, udovac i osobni prijatelj s papom (inače, crnim papom s dreadovima na glavi). Dok danima promišlja o svojim idućim profesionalnim, odnosno predsjedničkim koracima, paralelno s tim isprepliću mu se osobne, moralne dileme, neriješeni problemi iz prošlosti, među kojima je najveći njegova sumnja u to je li ga pokojna žena prije četrdeset godina varala. U svemu mu u životu – kako u poslovnim odlukama, tako i u onim privatnim koje se ponajviše tiču zabrane pušenja cigareta i forsiranje zdrave prehrane – pomaže kći Dorotea, koja je i sama pravnica. Što će i kako će De Santis odlučiti, saznat će se na putu na kojem se susreću i druge priče: o vjernosti, ljubavi, moralu, prolaznosti, smislu i besmislu.
”La Grazia” nije možda najspektakularniji Sorrentinov film i svakako više očarava svojom srži nego što to čini formom. Kao što je već spomenuto, film je veličanstven, dostojanstven i kao da u sebi ima nešto od monumentalnosti rimske arhitekture, koja se također nemalo proteže kroz film. No to je sve tako zato što je lik imaginarnog predsjednika takav. Ovo je više od svega portret čovjeka i prikaz njegova unutarnjeg putovanja u kojem je izvana moćan, snažan, uspješan, a iznutra nesiguran, krhak, na trenutke isprazan i više od svega umoran od života. I on takav, posve rastrgan, samo želi lakoću i mir. Jer, kako mu se bliži kraj mandata, kao da sluti (a možda i priželjkuje) da mu se bliži i kraj života. Zapravo, uviđa kako njegove želje i htijenja nisu puno drukčija od ljudi koji traže pomilovanje. Sve što žele i oni i on je – milost (la grazia). I u potrazi za milošću, a da nije znao da je točno to ono što traži, ovo filmsko putovanje polako postaje tiha meditacija o čovjeku koji shvaća da politička moć nije štit od vlastitih slabosti. Kada se svemu tome doda klasična profinjenost kroz interijere, eksterijere, pa čak i kroz predsjednikovu dugogodišnju prijateljicu Coco, “La Grazia” zaista postaje miran i meditativan uradak o onome čega je malo tko pošteđen – o teškoći samoće u starosti.
Drama, Njemačka, 149 min
Režija: Mascha Schilinski
Glumci: Hanna Heckt, Lena Urzendowsky
Novi uradak njemačke redateljice Masche Schilinski ona je vrsta filma kojem treba nekoliko dana da se u potpunosti “slegne” i da gledatelju otkrije sve svoje skrivene slojeve. Već i igra s naslovima – doslovno prevedeno “Gledati u sunce” nasuprot engleskoj inačici “Zvuk pada”, koja odudara i zbunjuje – nagovještava da je riječ o djelu koje se opire jednostavnom tumačenju. I doista, čini se kako bi ovaj film bilo teško ikako nasloviti. Iznimno zamršeno, ali dovoljno vješto da ne izgubi pažnju publike, “Gledati u sunce” isprepliće živote četiri generacije djevojaka koje žive na istoj farmi na sjeveru Njemačke. Iako svaka od njih ima vlastitu, intimnu priču, film još snažnije progovara o traumi koja se provlači kroz generacije i o okrutnostima kojima su žene bile i jesu izložene. Teško ga je precizno sažeti budući da svaka od četiri priče nosi svoje enigme, a nagli prijelazi iz jedne priče u drugu samo dodatno pojačavaju osjećaj raslojavanja koji film, čini se, namjerno ostavlja. Nimalo jednostavan za gledanje, s pojedinim scenama za koje biste radije da ih nikad niste vidjeli, “Gledati u sunce” film je koji traži strpljenje i koji u atmosferi nelagode pohranjuje svoju najveću snagu.
Otvori KEKS Pay
