Piše Jelena Ružić
Sorrentino vješto isprepliće dramu o umornom talijanskom predsjedniku i crnom papi s dreadovima na glavi
”La Grazia” nije možda najspektakularniji Sorrentinov film i svakako više očarava svojom srži nego što to čini formom. Film je veličanstven, dostojanstven i kao da u sebi ima nešto od monumentalnosti rimske arhitekture, no to je sve tako zato što je lik imaginarnog predsjednika takav. Ovo je više od svega portret čovjeka i prikaz njegova unutarnjeg putovanja u kojem je izvana moćan, snažan, uspješan, a iznutra nesiguran, krhak, na trenutke isprazan i više od svega umoran od života
