Stoljećima su povjesničari raspravljali o jednom od najvećih misterija renesansne Italije: jesu li dvojica članova moćne dinastije Medici, Giovanni i Francesco, bili žrtve smrtonosne bolesti ili hladnokrvnog ubojstva?
Teorija o trovanju, potaknuta političkim intrigama i borbom za vlast, preživjela je gotovo pet stotina godina, nadahnjujući knjige, dokumentarce i beskrajne debate. Sada, gotovo pola tisućljeća kasnije, znanstvenici kažu da napokon imaju konačan odgovor. U uglednom znanstvenom časopisu iScience objavljena je studija koja, zahvaljujući naprednim tehnologijama, baca novo svjetlo na njihovu sudbinu i zatvara jedno od najintrigantnijih poglavlja europske povijesti. Međunarodni tim istraživača uspio je izvući genetske tragove iz kostiju slavne braće i otkriti istinu koja je toliko dugo bila zakopana s njima.
U suradnji paleopatologa sa Sveučilišta u Pisi i stručnjaka sa Sveučilišta Yale, nova analiza stoljećima starih ostataka otkrila je nepobitne dokaze o infekciji malarijom. Znanstvenici su iz uzoraka rebara, ekshumiranih iz obiteljske grobnice u kapelama Medici u Firenci, uspjeli izdvojiti drevnu DNK. Analizom su u ostacima Giovannija de' Medicija, koji je preminuo 1562. godine u dobi od samo devetnaest godina, pronašli tragove parazita Plasmodium falciparum, uzročnika najsmrtonosnijeg oblika malarije. Kod njegovog starijeg brata, velikog vojvode Toskane Francesca I. de' Medicija, koji je umro dvadeset i pet godina kasnije, 1587., identificirani su tragovi istog parazita, ali i drugog soja, poznatog kao Plasmodium malariae. Ovi nalazi predstavljaju najsnažniji znanstveni dokaz do sada da je uzrok smrti bila bolest, a ne otrov, čime se konačno ruši dugogodišnja teorija zavjere.
Zašto je teorija o ubojstvu toliko dugo opstala? Sumnje su se rasplamsale jer je Francesco umro samo nekoliko dana nakon svoje supruge Biance Cappello, što je odmah potaknulo glasine da ih je oboje otrovao Francescov brat, kardinal Ferdinando de' Medici, kako bi preuzeo vlast i postao novi veliki vojvoda. Obitelj Medici bila je jedna od najutjecajnijih dinastija u Europi, firentinska bankarska sila koja je financirala renesansu, iznjedrila četiri pape, dvije francuske kraljice i neke od najmoćnijih političkih vođa. U takvom okruženju ispunjenom moći, bogatstvom i spletkama, priče o izdaji i ubojstvu činile su se posve uvjerljivima. Dodatnu pomutnju unijela je i jedna studija iz 2007. godine, koja je tvrdila da su u Francescovim ostacima pronađeni dokazi o trovanju arsenom, no najnovija, tehnološki superiornija DNK analiza pružila je direktnije i pouzdanije dokaze o stvarnom uzroku smrti.
Genetski nalazi ujedno potvrđuju i povijesne zapise s dvora Medici, koji su ranije često bili zanemarivani u korist dramatičnije priče o ubojstvu. Liječnici su u to vrijeme zabilježili da su oba brata patila od simptoma poput "tercijarne groznice", odnosno visoke temperature koja se ciklički ponavljala svaka tri dana, što je klasičan simptom malarije. Valentina Giuffra, profesorica povijesti medicine na Sveučilištu u Pisi i jedna od autorica studije, izjavila je kako više nema mjesta sumnji. "Povijesni zapisi i prijašnja istraživanja upućivali su na bolest, a ova genetska analiza to definitivno potvrđuje. Sada s znanstvenom sigurnošću možemo reći da je malarija, a ne trovanje, ubila velikog vojvodu Francesca de' Medicija", zaključila je Giuffra.
Osim što rješava povijesni misterij, ovo istraživanje pruža neprocjenjiv uvid u evoluciju i širenje malarije tijekom renesanse. Analiza je otkrila jedinstveni, mutirani soj malarije, što znanstvenicima može pomoći da bolje razumiju kako se ovaj opasni patogen prilagođavao i mijenjao kroz stoljeća. "Naša studija sjajan je primjer kako možemo koristiti napredne laboratorijske metode analize drevne DNK za mapiranje povijesti ovog smrtonosnog patogena", izjavila je Serena Tucci, viša autorica studije i docentica antropologije na Sveučilištu Yale. Mogućnost proučavanja genetskog materijala starih uzročnika bolesti otvara potpuno nove horizonte u razumijevanju kako su se bolesti razvijale i kako su utjecale na ljudsku populaciju u prošlosti, što je donedavno bilo potpuno nezamislivo.
Malarija je bila endemska bolest u središnjoj Italiji od antičkih vremena pa sve do dvadesetog stoljeća, posebno u močvarnim područjima Toskane, gdje je obitelj Medici često boravila u svojim vilama. Iako danas postoje lijekovi, ona i dalje predstavlja jednu od najvećih globalnih zdravstvenih prijetnji. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u 2024. godini zabilježeno je procijenjenih 282 milijuna slučajeva malarije diljem svijeta, koji su rezultirali sa oko 610.000 smrtnih slučajeva. Značaj novih otkrića sažeo je Alexander Ochoa, istraživač sa Sveučilišta Yale: "Proučavanje drevne DNK nudi nam priliku ne samo da dijagnosticiramo malariju u ostacima pojedinaca iz prošlosti, već nam otvara i prozor za razumijevanje evolucije vrsta malarije." Time ova studija ne samo da zatvara knjigu o jednoj renesansnoj misteriji, već otvara novo poglavlje u borbi protiv bolesti koja i danas oduzima stotine tisuća života.
Otvori KEKS Pay
