Srce Julije Jones (The Heart of Juliet Jones) strip je koji možda najbolje oslikava život i vrijednosti američke malograđanske sredine. Nastao je na inicijativu Sylvana Bycka, urednika stripa u King Features Syndicateu, s namjerom da postane konkurencija tada iznimno popularnom serijalu Mary Worth, koji je distribuirala druga agencija. Žanr stripovske sapunice, kojem pripada i “Srce Julije Jones”, vuče korijene iz ženskih stripova nastalih još dvadesetih godina prošlog stoljeća. Kako su njihove nekadašnje junakinje u međuvremenu odrasle, tijekom pedesetih godina fokus se postupno premjestio na obiteljske odnose i svakodnevna životna događanja. Ono što je ovaj strip činilo osobito privlačnim bila je dvostruka doza ženstvenosti utjelovljena u dvjema prekrasnim, ali karakterno posve različitim sestrama, Juliji i Evi Jones, koje su nosile glavninu radnje.
Byck je više godina u ladici svog uredničkog stola čuvao 30 stranica sinopsisa slavne spisateljice Margaret Mitchell (“Gone With the Wind”), koje je ona napisala za bivšeg Kingova urednika Warda Greenea, čekajući da se pojavi pravi crtač. Možda je Julija trebala odraziti lik nesretne dobrice Melanie, a Eva je zamišljena po uzoru na karakter tvrdoglave, ohole, razmažene, ali iznad svega privlačne Scarlet O’Hara. Kakva god bila moguća inspiracija ili podudarnost, Byck je znao da u rukama ima buduću uspješnicu.
Stanley Allen Drake, rođen u Brooklynu u New Yorku 29. studenoga 1921., umjetničku je karijeru započeo crtajući oglase za jednu od vodećih američkih oglašivačkih agencija, Johnstone and Cushing, specijaliziranu za oglašavanje temeljeno na stripovskoj stilizaciji, koje je koristila u promidžbi brojnih nacionalnih proizvoda i usluga. Prijatelji su ga nagovorili da se prihvati rada na stripovima kako bi se opustio od komercijalnog pritiska i radio u svom domu. Iako dotad nikada nije radio na stripu, Drake je poslušao savjet. Odnio je svoju mapu uredniku Sylvanu Bycku, koji je odmah uočio Drakeov dar za idealizaciju likova, a posebno je uspješno crtao prelijepe djevojke. Takav dar bio je potreban za strip-romansu kakvu je Byck imao na umu već dulje vrijeme.
Tako je nastalo “Srce Julije Jones” (The Heart of Juliet Jones). Prva pasica dnevnog nastavka stripa pojavila se 9. ožujka 1953. Strip je započeo izlaziti u impresivnih 87 novina, a na vrhuncu popularnosti tijekom druge polovine pedesetih i početkom šezdesetih objavljivat će ga više od 600 američkih listova. Nedjeljni nastavci s posebnom radnjom počeli su izlaziti 2. svibnja 1953. godine.
Naslov stripa bio je posve u skladu s konvencijama romantičnog žanra jer je spajao jedno od najčešćih američkih prezimena, Jones, s imenom Julija, koje priziva asocijaciju na Shakespeareovu Juliju iz “Romea i Julije”. Eva je, naravno, svoje ime dugovala biblijskoj Evi. Čim je Julija startala, King Features započeo je snažnu promidžbu stripa. Strip je promoviran s naglaskom na “susjede iza ugla,” stvarne ljude s kojima se čitatelj mogao poistovjetiti. King je ubrzo shvatio koliko je strip popularan među ženama svih dobi i bili su uvjereni da je lik čvrste, stabilne, odgovorne i moralne Julije najviše zaslužan za to. No vremena su se promijenila. Tijekom pedesetih javlja se mladenačka i tinejdžerska kultura, te mlađa sestra Eva dolazi u središte radnje. U početku je Eva prikazana kao “zločesta djevojka”, koliko je to u konzervativnoj klimi pedesetih godina uopće bilo društveno prihvatljivo, te vrlo malo nalikuje liku u koji će se postupno razviti.
Moguće je da su Drake i scenarist Elliot Caplin uočili kako je takva rana verzija Eve premalo simpatična da bi je čitatelji u potpunosti prihvatili. Već s trećom pričom postaje znatno pristupačnija i manje samodopadna, premda će do kraja serijala ostati opsjednuta muškarcima, lakomislena i pomalo tašta. Julijina mlađa sestra u stripu je prikazana s posebnom pažnjom i nježnošću.
Zaobljeno, gotovo dječje lice uokvireno slapovima plave kose, širom otvorene oči ispod naglašenih obrva te blago nepravilni, neodoljivo simpatični prednji zubi činili su je oličenjem djevojke iz susjedstva – one za koju ste bili uvjereni da doista postoji. Bila je to djevojka za koju ste osjećali da ćete je susresti već sutra. Možda ste je upravo ugledali kako prelazi ulicu ili čeka zeleno svjetlo na semaforu i potajno se nadali da ćete je ponovno vidjeti. Ona koja bi nehajno dobacila duhovitu, pomalo zadirkivačku rečenicu, a vi biste je danima premotavali u mislima. Ona koju nikada ne biste zaboravili. U Eve Jones, neodoljivoj i neukrotivoj mlađoj sestri naslovne junakinje, mladi je čitatelj prepoznavao uzor svih prekrasnih, pomalo nedostižnih kalifornijskih djevojaka okupanih suncem, koje su ga čekale negdje u tajanstvenoj budućnosti. U srednjoj školi, kada izbori mjesto u prvoj sportskoj momčadi. Na fakultetu. U maglovitom obećanju odraslog života.
Julija je, također, tijekom godina prošla svoju transformaciju. U prvim epizodama djeluje relativno pasivno, osobito u usporedbi s Evinom tinejdžerskom neposrednošću i agresivnošću. U kasnijim razdobljima serijala i sama je prikazana kao lijepa i privlačna mlada žena, posebno neodoljiva muškarcima na položaju koji uživaju društveni ugled. Nakon udaje za visokomoralnog odvjetnika Owena Cantrella u listopadu 1970. godine, Julija ulazi u novo životno razdoblje. Owenovo ubojstvo, deset godina poslije, označilo je prekretnicu nakon koje je ona postala središnja junakinja najambicioznijih priča u cijelom serijalu.
Rani narativni lukovi iz 1950-ih bili su usmjereni na romantične odnose i obiteljske odgovornosti. Priče su često trajale mjesecima, pa i godinama, stavljajući naglasak na emocionalnu dubinu umjesto na brzu akciju te dajući prednost drami koja proizlazi iz odnosa među likovima, a ne iz vanjskih pustolovina. Ekonomske nedaće obitelji Jones bile su glavna tema u prvim godinama stripa. Krajem 1950-ih i tijekom 1960-ih narativi su se proširili na građanske i moralne dileme. Ponavljajuće teme obuhvaćale su dugotrajne ljubavne trokute, kontrast između Julijine zrelosti i Evine impulzivnosti te društvena pitanja, poput promjenjive uloge žena u poslovnom svijetu, politici i odnosima. Moralne dileme svakodnevice, uključujući iskupljenje nakon toksičnih partnerstava, razvod i gubitak, prožimale su radnju i često se razrješavale empatijom i dijalogom.
Tijekom svojeg trajanja strip se prilagođavao kulturnim promjenama, ali zadržao je emocionalni realizam. Taj je razvoj odražavao promjene društvenih normi vezanih za obitelj i rodne uloge.
Drakeov rad na Juliji Jones u početku je bio iznimno temeljit; svaka je sličica bila sjajna realistična ilustracija za sebe. Naravno, neprestano je napredovao, učeći uz rad. Ubrzo je razvio prepoznatljiv način pripovijedanja, s naglascima na pojedinim elementima unutar dnevnih pasica, koji će od šezdesetih godina postati njegov zaštitni znak. Umjetnik koji je zanat ispekao u oglašavanju svoj je prvi stripovski zadatak doveo do vrhunca. Tijekom više od tri desetljeća od svojega je stripa stvorio zlatni standard za čitavu generaciju autora novinskog stripa te stekao divljenje grafičkih umjetnika diljem svijeta. Na vrhuncu njegove stvaralačke snage teško je bilo pronaći vizualno zanosniji novinski strip ili glamurozniju galeriju likova.
Julija Jones s kraja pedesetih, šezdesetih i ranih sedamdesetih je likovni tour de force, možda i najbolje crtani fotorealistični strip koji se objavljivao u američkim novinama. U inozemstvu, u Europi i Južnoj Americi, Julija Jones bila je otkriće; obožavatelji su reagirali na strip i njegovu prekrasnu postavu tako snažno da se njegov američki uspjeh činio gotovo neznatnim u usporedbi s onim globalnim.
Mnogi su crtači Drakeu pomagali i povremeno ga mijenjali, s vremenom, unatoč pomoći, zasitio se posla koji je uzeo nevjerojatan danak. Drake je nastojao pomiriti životni stil kojem je težio, beskompromisnu romantiziranu stvarnost filmskih zvijezda, s nemilosrdnim zahtjevima svakodnevne i nedjeljne produkcije, 52 tjedna godišnje, iz godine u godinu. Poslije 1975., unatoč tome što se Julija pojavljivala u više od 200 novina, Drake je potvrdio da strip nije ostvario dovoljnu zaradu pa je morao potražiti i druge poslove.
Prvi strip koji nije pripadao serijalu Julija Jones bio je Pop Idoli iz 1979. godine. Tijekom osamdesetih tuširao je nekoliko stripova za Marvel. Godine 1984. preuzeo je, s namjerom da ga osvježi, jedan od najraširenijih američkih novinskih stripova – obiteljsku priču Blondie, glasovito djelo Chicka Younga, koje je tada izlazilo u više od dvije tisuće novina. Na njemu je radio gotovo do smrti, nakon čega ga je naslijedio Denis LeBrun. Pet godina Drake je istodobno crtao Blondie i Juliju, a to je iziskivalo nadljudske napore jer je bilo potrebno 10-15 sati dnevnog rada, “sedam dana tjedno, na Božić, tijekom novogodišnjih blagdana!” Takav način rada iscrpio bi i puno mlađu osobu, a Drake je tada bio u svojim šezdesetima. Konačno, 1989. prestao je crtati Juliju Jones. Njegov posljednji strip objavljen je u subotu 20. svibnja. Juliju je prepustio Frank Bolleu koji je strip zaključio 1. siječnja 2000. godine.
Juliju Jones upoznali su i naši čitatelji. Legendarni Plavi vjesnik objavio je nedjeljnu inačicu Julije Jones već u prvom broju 1954. godine, a dnevne pasice su dugi niz godina izlazile u beogradskim Večernjim novostima. Sedamdesetih i osamdesetih godina pojavljivala se u više magazina.
Otvori KEKS Pay
