Dokumentarni film "Tusta" redatelja Andreja Korovljeva, koji će večeras biti prikazan na nacionalnoj televiziji, mnogo je više od klasične glazbene biografije. To je duboko slojevita i emotivna priča o Branku Črncu Tusti, frontmenu legendarnog pulskog punk-rock sastava KUD Idijoti, ali i o jednom vremenu, o borbi za ideale i o ljudskoj dosljednosti koja se rijetko viđa.
Korovljev gradi narativ kroz tri ključna poglavlja, vješto kombinirajući rijetke arhivske snimke s dirljivim svjedočanstvima najbližih suradnika i obitelji. Film nas ne vodi samo kroz karijeru benda, već i kroz intimni svijet čovjeka čija je ostavština nadrasla okvire glazbene scene i postala univerzalni simbol zdravog razuma i hrabrosti da se ostane svoj usprkos svemu. Kroz priču o Tusti, film zapravo pripovijeda o svima nama, o društvu koje se mijenjalo i o vrijednostima koje su u tim promjenama bile ili odbačene ili sačuvane po cijenu velike žrtve.
Prvi dio filma prati nevjerojatan i gotovo neočekivan proboj pulskih pankera na scenu bivše Jugoslavije. KUD Idijoti, osnovani 1981. godine, svoju su prepoznatljivu i najstabilniju postavu dobili 1985. dolaskom Tuste, tada tridesetogodišnjeg supruga i oca zaposlenog u brodogradilištu Uljanik, koji se nimalo nije uklapao u stereotipnu sliku punk frontmena. Upravo je ta njegova autentičnost, spojena s ramonoidnom energijom i beskompromisnim tekstovima gitarista Saše Milovanovića Verude, stvorila jedinstvenu kemiju. Kroz sjećanja članova benda - Verude, basista Nenada Marjanovića Frica i bubnjara Diega Bosusca Ptice - te suvremenika poput Petra Janjatovića, Damira Urbana i Seje Sexona, film rekonstruira njihov meteorski uspon, od lokalnih svirki do statusa kultnog benda čiji su koncerti bili čista eksplozija energije i bunta. Bili su glas radničke klase, mladih koji su u njihovim pjesmama pronalazili utočište i potvrdu vlastitih stavova.
Drugi čin ove rock and roll priče ulazi u najmračnije razdoblje, rane devedesete godine prošlog stoljeća, kada su rat i uzavrelo nacionalističko ozračje u Hrvatskoj prijetili uništiti sve što su KUD Idijoti predstavljali. Njihovi otvoreni antifašistički stavovi, ljevičarski ideali i poruke o toleranciji, suživotu i socijalnoj pravdi postali su trn u oku novom poretku. Zbog obrade talijanske revolucionarne pjesme "Bandiera Rossa" i crvene zvijezde u logotipu benda, proglašeni su "izdajicama domovine" i "komunistima". Uslijedile su medijske blokade i zabrane na većini radijskih postaja, a nakon provokativnog albuma "Istra ti materina" snimljenog s Francijem Blaškovićem, našli su se i na crnim listama Radio Pule te Glasa Istre. Kako film detaljno prikazuje, bend je djelovao u atmosferi otvorenih prijetnji i medijskog linča, no ni u jednom trenutku nisu odstupili od svojih uvjerenja, pretvarajući svaki koncert u čin otpora.
Njihova nepokolebljivost kulminirala je činom koji ih je zauvijek upisao u povijest. U prosincu 2000. godine, nakon pada Miloševićevog režima, KUD Idijoti postali su prvi hrvatski bend koji je službeno nastupio u Srbiji nakon raspada Jugoslavije. Legendarni koncert u beogradskoj Hali sportova nije bio samo glazbeni događaj, već snažna politička poruka i simbol ponovnog uspostavljanja pokidanih veza. U vrijeme kada su mnogi njihovi kolege podilazili nacionalističkim sentimentima, Tusta i Idijoti su svojom svirkom i stavom gradili mostove, dokazujući da su umjetnost i ljudskost jače od mržnje. Taj je čin bio kruna njihove borbe i potvrda svega za što su se zalagali - beskompromisni antifašizam i vjeru u zajedništvo, čak i kad se to činilo nemogućim i opasnim.
Konačno, posljednji segment filma skida Tustu s pozornice i uvodi nas u njegov privatni život, otkrivajući manje poznatu, intimnu dimenziju čovjeka iza punk ikone. Kroz emotivna svjedočenja njegove supruge, kćeri i najbližih prijatelja, upoznajemo Branka Črnca, heroja radničke klase u najdoslovnijem smislu te riječi. Cijeli je radni vijek, od 1978. do smrti, proveo u pulskom brodogradilištu Uljanik, gdje nije bio samo radnik, već i sindikalni povjerenik koji se aktivno borio za prava svojih kolega. Živio je ideale o kojima je pjevao - skromno, pošteno i uvijek na strani obespravljenih. Upravo ta dosljednost između onoga što je govorio na pozornici i onoga kako je živio privatno dala mu je nevjerojatan kredibilitet i moralnu snagu, pretvorivši ga u figuru kojoj su ljudi bezrezervno vjerovali.
Ta priča o snazi i prkosu dobiva tragičan epilog. Početkom 2011. godine Tusti je dijagnosticiran karcinom pluća i grla. Svoj posljednji koncert s bendom održao je 26. veljače iste godine u Sloveniji. Iako se do samog kraja borio s optimizmom, bolest je bila jača. Preminuo je 14. listopada 2012. godine, u 57. godini života. Njegovom smrću, kako je to objavio Sale Veruda, prestali su postojati i KUD Idijoti. Otišao je čovjek čija je pojava bila sinonim za otpor, no njegova poruka o poštenju, jednakosti i antifašizmu ostala je živjeti.
Otvori KEKS Pay
