Naslovnica Kultura Kazalište

Smjela redateljska intervencija u Vojnovićev tekst

22. kolovoza 2019. u 12:19 1 komentara 165 prikaza
Foto: Grgo Jelavić

"Bolje da se priča nego da se događa". Sličnu rečenicu izgovara Jelena Miholjević pri kraju jednoiposatne treće dramske premijere jubilarnih Dubrovačkih ljetnih igara, praizvedbe "Geraniuma" Iva Vojnovića kojem je sposobna mlada redateljica Marina Pejnović uz svog dramaturga Ivana Penovića pridodala i novelu Antuna Šoljana "Otok". Predstava smještena u, za dubrovačke prilike, neobično mirni i spokojni park Umjetničke škole odavanje je počasti kazalištu u kojem ljepota riječi i produhovljenost najtankoćutnijih ljudskih osjećaja imaju prednost pred nepobitnim i realističnim psovačkim pogledom na današnje uzburkano društvo u kojem se živi pod motom 'ništa ljudsko nije mi strano'.

Marina Pejnović Banalnost čini 99 posto naših života, a teatar je zaobilazi

Izvrsna glumačka postava

Vojnovićev "Geranium" jedno je od prvih njegovih djela koje je već zarana odredilo piščevu nezaustavljivu nostalgičnu i fatalističku literarnu putanju. Vojnović je bio čovjek koji je iskreno i beskompromisno pisao o vlastitim bolima i čežnjama, pa su njegove rečenice i stotinjak godina nakon što su napisane podjednako dojmljive i razarajuće. Odnosi se to svakako i na lik usidjelice Mare, ljubiteljice geraniuma, običnog cvijeta koji doduše ima ljekovita svojstva ali je previše svakodnevan da bi se njime ponosili vlasnici vrtova. Vojnovićeva Mara nema sreće u ljubavi, niti u obitelji, a onda niti u životu, ali ima svoj život, svoje cvijeće i svoja nadanja. I svoju zvijezdu u ljudskom sazviježđu. Maestralno ju je i mudro, s puno topline i bez ikakvih scenskih afektacija utjelovila danas sasvim sigurno vodeća hrvatska glumica Doris Šarić Kukuljica. Kontrapunkt Mari koja se miri sa sudbinom, ali ne stoički nego uz unutarnje krikove i javne pobune, veličanstvena je Nataša Dangubić u krajnje uglancanoj ulozi njene splitske tete koju izjeda elementarni, mučni materijalizam i površna osjećajnost. Njima se nepatvorenom scenskom igrom pridružila i Irena Tereza Prpić u ulozi Marice, te impresivno ozbiljni Romano Nikolić u zahtjevnoj ulozi sveprisutne i više nego zlokobne skulpture Harona.

Petra Hrašćanec Smiješno je što u 2019. neki još misle da je kultura opasna

Jelena Miholjević, Tena Nemet Brankov, Nikola Baće, Dajana Čuljak, Marin Klišmanić, Filip Detelić i Iva Šimić uspješno su utkali svoje glumačke interpretacije u građenje nihilističkog Vojnovićevog otočnog svijeta, baš kao što su svojim različitim energijama bitno utjecali i na pomalo teroristički upad Šoljanovog "Otoka" u jezivo tkivo vojnovićevski uzvišene novele. Redateljica je Šoljanov prikaz otoka kao potpuno krive metafore za suvremeni bijeg od vlastitog ništavila spretno smjestila na sredinu predstave obojivši ga šarenim bojama, nekontroliranim seksom i pomodarskim notama. Nekome se ta smjela intervencija može učiniti suvišnom, ali riječ je o promišljenom redateljskom postupku koji oživljava predstavu baš na mjestu kada bi se ona mogla nasukati na hridine predoslovne izvjesnosti.

Splitsko ljeto Sezonu obilježili koncerti, filmovi i nove pozornice

Suzdržan aplauz i publika

Scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin izgradila je pravi staklenik u parku koji je glumcima omogućio obilje vizualno snažnih slika, a iskazala se i kostimografkinja Barbara Bourek, te oblikovatelj svjetla Elvis Butković. U predstavama duševnog smiraja glazba je jako bitna pa je skladatelj Josip Maršić mogao dobiti još veću minutažu. Iako je pljesak na premijeri bio prilično suzdržan i škrt, dubrovački "Geranium" uzorno je, premda minimalističko odavanje počasti dubrovačkoj i mediteranskoj literarnoj baštini nastavljajući se tako na lanjski 'eksperiment' s predstavom "Pod balkonima". Od Dubrovačkih ljetnih igara se i očekuje nekomercijalni, ali i slojevitiji pristup kazalištu. A "Geranium" je baš takav. I slojevit. I nekomercijalan. I po tome u potpunoj suprotnosti sa opasnim turističkim smjerom u kojem se razvija (ili bolje rečeno razbija) Dubrovnik.

Nova sezona Vrijeme je za povratak u kazalište
RBA
INVESTIRANJE JE PRIRODNO
Kako je to živjeti pored Dunje? U svakom slučaju, potaknula me na razmišljanje – koji je moj cilj?

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar rubinet
    rubinet:

    Začuđen sam. Kritičar me uvjerava kako je predstava bolja no što uistinu jest. U velikoj sam dvojbi: vjerovati vlastitim očima ili tuđim...I sad bih tako mogao argumentirano polemizirati ,ali neću. Nisam za to plaćen,a i vruće je. Navodim samo novinarov ... prikaži još! "pljesak na premijeri bio prilično suzdržan i škrt ". Dubrovačka je publika pristojna .Stoga pljesak.Dubrovačka je publika školovana i potkovana. Stoga "suzdržan i škrt". Po zasluzi. Zaključujem: Vojnović i Šoljan ne idu skupa. Možda na nekom festivalu malih i eksperimentalnih scena. .