Redateljski debi 50-godišnjeg hollywoodskog nadrealista i (post)modernista Charlieja Kaufmana “Sinegdoha, New York” ostvarenje je kakvo smo u optimističnoj varijanti očekivali od potpisnika scenarija cijenjenih filmova “Vječni sjaj nepobjediva uma”, “Adaptacija” i “Biti John Malkovich”.
Usredotočen na prikaz osjećaja frustriranog, introspektivnog i egoističnog sredovječnog dramatičara i kazališnog redatelja (Philip Seymour Hoffman), film malo kad daje do znanja što je realnost, a što zamišljaj, odnosno projekcija protagonistovih svjesnih i podsvjesnih razmišljanja.
Birajući vlažne, oronule i prenatrpane prostore Kaufman briljantnom vještinom gradi ugođaj sumornosti i propadanja, a zadivljujuće osebujno, bez primjene standardnih sredstava, prikazuje protok vremena.
Za svaku pohvalu su, također, igre riječima, dijalozima, nenametljiv crnohumorni ton, prikaz muke svakodnevne komunikacije – ništa, čak ni obično “dobro jutro!” u obiteljskom krugu ne ide “samo od sebe”, nego zahtijeva trud i napor – kao i redom vrhunske glumačke izvedbe.
