Ljepota je u očima promatrača. Ali često nije dovoljno imati oči, treba imati pameti i znanja. Najbolji je dokaz za to spektakularno otvaranje Olimpijskih igara u Parizu, oko kojeg se još diže prašina, uglavnom desna. Program je bio zaista poseban, počevši od odluke da ne bude na stadionu, i jasno je da se na njemu počelo raditi onog trenutka kada je Pariz dobio Igre. Negativne reakcije, kao i bezbroj budalaština o kojima se još raspravlja na društvenim mrežama, otkrivaju površnost našeg vremena, neukost, te – najpogubnije – svjetonazor pojedinca ograničen do tolike mjere da vide, i razumiju, umjetnost.
A šta očekivati od mrzitelja crkve nego ovakve kolumne