Sin Božji je mrtav što se mora vjerovati jer je apsurdno. I sahranjen on ponovo usta, što je sigurno jer je nemoguće.
Ova misao ranokršćanskog teologa Tertulijana iz njegovog djela "De Carne Christi" (O Kristovom tijelu), a koja proizlazi iz konteksta "Credo quia absurdum" (Vjerujem jer je apsurdno) nadilazi racionalno, logičko rasuđivanje da bi se apostrofirala otajstva vjere kao što su utjelovljenje i uskrsnuće. Odjelotvorenje teološke misli o potvrdi uskrsla Kristova tijela, po mom mišljenju, nigdje u umjetnosti nije tako sugestivno izraženo kao na slici "Tomino nevjerovanje" talijanskog baroknog slikara Michelangela Merisija, zvanog Caravaggio. To da je ustajanje iz groba "sigurno" zato što je "nemoguće", ne samo što nadilazi praktičnost racionalne misli nego se paradoksalno upravo kroz tu racionalnost potvrđuje. Krist nije metafizički entitet, duh koji se priviđa ili djeluje neprimjetno. On je riječ koja je postala tijelom. Otjelovljeni Bogočovjek. U evanđelju po Ivanu taj utjelovljeni Logos izreći će ključne riječi nevjernom apostolu: "Pruži prst svoj ovamo... Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik." Na te će riječi Toma odgovoriti: "Gospodin moj i Bog moj". Ova će gesta rezultirati takvim iskustvom trenutačno doživljene i proživljene neposredne stvarnosti da je inicirala unutarnju preobrazbu, potpunu metanoju u duhu i svijesti sumnjičavog apostola.
Piše Dimitrije Popović
Caravaggiov Krist i nevjerni Toma koji dodirom tijela pronalazi istinu uskrsnuća
Kontroverzni slikar "divlje i plahovite naravi", koji je, osim kistom, spretno rukovao i mačem, s dirljivom je snagom doživljaja izrazio ovaj novozavjetni motiv. Slikarov smisao za dramatičnost radnje koju prikazuje njegov "redateljski" postupak baroknog senzibiliteta, akcentira na slici trenutak u kojem se događa kulminacija radnje, onaj presudni pokret ruke, čin kada se apostolov kažiprst gotovo do polovine uvlači u Kristovu ranu
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
pape i biskupi bi trebali biti vječno zahvalni Caravaggiu, jer je za vrijeme reformacije i protureformacije osvajao sjeverne protestantske zemlje poput Nizozemske i Njemačke, ono što ni kler nije uspio...Rubens, Rebrandt i ostali sjevernjaci obožavali su ga, jer su njegovi likovi na slikama bili predstavnici najnižeg sloja naroda, ne samo kad je slikao apostole, nego i Gospe za čije prikazivanje na slikama bi koristio poznate Rimske prostitutke kao modele...ne zato što je htio namjerno provocirati, nego jednostavno zato što se volio družiti sa običnim neukim pukom