U izdanju poznate izdavačke kuće Meridijani izašla je knjiga “Od pustinje do džungle – doživljaji jednog geologa”. Knjiga je djelo prof. dr. sc. Marinka Oluića, našeg veteranskog geologa, koji je ovdje, zapravo, napisao osvrt na jedan dio svojeg života, onaj u kojem je putovao svjetskim zemljama u svrhu istraživanja u znanosti kojom se i danas, iako u mirovini, još bavi.
Trasa kroz srušena kraljevstva
– Ovom knjigom odlučio sam otrgnuti još komad sjećanja iz vremena kojim sam putovao kroz život. Koncipirao sam je kao znanstveno-popularno štivo, s osobnim sjećanjima na geološka istraživanja, ljude i zemlje u kojima sam boravio. Bila su to za mene izuzetna vremena ispunjena različitim stručnim i znanstvenim spoznajama o našem planetu i bogatstvima koja nam on daruje, ali sam pri tome i upoznao mnoge ljude i njihove običaje – nekoliko je rečenica iz predgovora plasiranih već na koricama knjige. I tu je rečeno sve o čemu knjiga jest, kao i zašto je valja pročitati. Ova, zapravo autobiografija pruža pogled u bogatstva i danas trusnih svjetskih područja, odnosno njihova prirodna, geološka bogatstva zbog kojih ona najvećim dijelom i jesu takva kakva jesu, uvijek nemirna, često i opasna.
U prvome dijelu Oluić opisuje svoje prvo putovanje u pustinje Bliskog istoka, od Rijeke prema Bejrutu. U to vrijeme Jugoslavija je imala odlične odnose s većinom svjetskih zemalja, no ovakav put svakako je tada bio svojevrstan pothvat. Riječ je, naime, o 1968. godini – štoviše, bila je to prva ekspedicija na nalazišta Jordana INA –Naftaplina i Naftagasa iz Novog Sada, što jest osobita priča. Oluić je tu dodao osobni dodir opisujući kako su ta putovanja tada izgledala brodom, a svakako je vrijednost svjedočenje o tome kako je Bejrut tada izgledao.
”Grad je bio pun ljudi, među kojima je bio velik broj stranih turista. Brojni kafići i restorani bljeskali su u različitim bojama, ponajviše crvenoj, plavoj i žutoj”, opisuje Oluić grad koji danas više nema nikakve veze s onim što je prije gotovo 60 godina vidio autor. Put prema budućim nalazištima jugoslavenske naftne industrije zapravo je Oluićev put kroz srušena kraljevstva Bliskog istoka poput Sirije, do onih preživjelih, kao što je upravo Jordan. Sama prva istraživanja u Jordanu posebno su poglavlje i ono čini istraživačka saznanja iz prve ruke, s terena, s detaljnim opisima terena kao i kasnijim aktivnostima u geološkim istraživanjima na tom području.
Slično se nalazi i u pričama o drugim dijelovima planeta, gdje je Oluić istraživao s kolegama. Takva bi, recimo, bila priča o Indoneziji, u kojoj je tražio – zlato. Riječ je bila o istraživanju na otoku Kalimantanu pa se i ovdje temeljito opisuje najmnogoljudnija muslimanska zemlja i njezin glavni grad Jakarta. I autor ovdje prikazuje kakav je život u džunglama Indonezije, a u tome su posebno dragocjene fotografije koje su i životne, kao i stručne, pa bi doista mnogi današnji dokumentaristi i reporteri pozavidjeli na ovakvim iskustvima. “Nebo iznad džungle bilo je najčešće prekriveno tamnim oblacima iz kojih kiša lijeva kao iz kabla. Pri tome grmi i sijeva, nabujaju svi potoci i rijeke pa se u takvim prilikama najbolje popeti na povišeni teren i promatrati mravinjake visoke više od dva metra. I u takvim prilikama na tisuće povećih smeđih mrava marljivo rade odlazeći iz mravinjaka po hranu da bi se nakon nekog vremena vratili sa svojim teretom koji unose u mravinjak”, piše autor.
Pogled u doba velikih mogućnosti
Čini nam se kako je lako moguće da ste ovako nešto vidjeli u emisijama Sir Davida Attenborougha, no vidjeti nešto takvo uživo, posebno je iskustvo, a Oluić na puno mjesta takva iskustva prenosi. Kako je riječ o 80-im godinama, kada se autor našao u traženju zlata po Indoneziji, zanimljivo je vidjeti i kako je izgledao Bali, na kojem je također bio odsjeo. Krasno kao i danas, prirodna ljepota ostala je prirodna ljepota. I tamo je Marinko Oluić, kaže, boravio desetak dana nakon što je ondje odsjeo tadašnji predsjednik Sjedinjenih Država Ronald Reagan sa suprugom Nancy.
Slike iz tog doba koje je Oluić snimio za svojeg istraživanja i boravka sasvim sigurno već i sada predstavljaju vrijednost zbog koje je dobro pročitati ovu knjigu, a tu je i dodatna važnost kao autentični dokument. Knjiga također dokazuje i stručnost ljudi koji su radili u ondašnjem geološkom istraživanju bivše države. Naprosto, knjiga svjedoči kolike su se mogućnosti nudile kroz ondašnje gigante za mlade inženjere i znanstvenike. Danas, bojimo se, to više nije moguće jer takvih sustava više nemamo. Tadašnjem ambicioznijem istraživaču sa željom da kontinuirano razvija svoje znanje i sposobnosti omogućavalo se čak i da obiđe svijet. Danas, kada su putovanja znatno lakša i brža, nažalost ostajemo bez takvih prilika pa je i stoga ova knjiga dragocjena, čisto da se vidi kako smo nekada ovdje imali visoko, u svijetu cijenjeno znanje, od Bliskog istoka pa sve do Indonezije pa i Afrike, koju Marinko Oluić ovdje također opisuje.
Otvori KEKS Pay
