Koristeći famozni stari godišnji, prošlog sam tjedna radosno otvorila svoju sezonu ljetovanja. Trpajući kupaće kostime, ručnike i kreme za sunčanje u torbu, svjesna da moj prijevoz samo što nije krenuo, pogled mi je pao na knjigu "Kao na filmu" Daniela Kehlmanna, koju je u prijevodu Latice Bilopavlović Vuković objavila agilna izdavačka kuća Fraktura. Počela sam je čitati večer prije, gotovo na autopilotu slijedeći svoju odavno poznatu sklonost prema temama iz Drugog svjetskog rata, i odmah se iznenadila.
Prvo poglavlje, frenetično ispričano kroz prizmu dementnog protagonista, jasno je najavljivalo da "Kao na filmu" nije još jedna lijena prispodoba o moralnoj odgovornosti autora u vremenima krize. Baš naprotiv, istinita životna priča austrijskog redatelja G. W. Pabsta pretvorena je u napet roman skokovite naracije u kojem se, kroz glasove nekoliko protagonista, plete istinski filmska priča nesuđenog umjetničkog velikana i nevoljkog pionira nacističke propagande, kao i njegove obitelji, kolega i prijatelja koji su se tijekom rata transformirali u gotovo neprepoznatljive verzije sebe.
Bez želje da mnogo kvarim, istaknut ću da je centralni junak redatelj koji je Prvi svjetski rat proveo u francuskom logoru, u kojem je utemeljio kazališnu družinu, zatim je u vremenu između dva rata, među ostalim, otkrio Gretu Garbo i Louise Brooks, da bi se spletom nesretnih okolnosti iz Amerike vratio u Austriju taman pred objavu Drugog svjetskog rata, nakon čega novu kreativnu priliku pronalazi pod okriljem Goebbelsova ministarstva narodnog prosvjećivanja i propagande.
Kako se svijet u toj prvoj polovini dvadesetog stoljeća nekoliko puta ozbiljno geopolitički preslagivao, tako je i G. W. Pabst svoju karijeru iznova gradio nekoliko puta, od Weimarske Republike, ratne Francuske, preko Hollywooda, Švicarske i Trećeg Reicha, do poslijeratne Italije, u kojoj je pronašao životno i kreativno utočište. Sudbina će htjeti da, možda baš zbog tih okolnosti, njegovo ime nije upamćeno kao ono njegova suvremenika i kolege Fritza Langa, čiji ga je "Metropolis" fascinirao, ili pak Hitlerove miljenice Leni Riefenstahl, koju je prvo učio glumi, potom režiji, a na koncu završio kao njen asistent.
Nošen ratnim vihorima i društvenim previranjima, Pabst je u Kehlmannovu romanu postao svojevrsni Vergilije koji nas vodi kroz devet krugova ljudskoga pakla, no ovi su svjetovi, za razliku od Danteovih, u svojem užasu na trenutke banalno zli, baš kao što je to u svojim esejima majstorski opisala Hanna Arendt.
Prateći Pabstovu priču, beskrajno je uzbudljivo susretati stvarne povijesne ličnosti s čijim se životima njegov ispreplitao, kao i pratiti potonuće njegove šarmantne i pametne (pametnije?) supruge, te neočekivan procvat njegova povučena sina, koji je svoju priliku za uspon na društvenoj ljestvici pronašao u Hitlerovoj mladeži.
Čitajući poglavlje za poglavljem u Zagrebu, na putu i na plaži, sve sam se više lovila kako na internetu tražim dodatne činjenice o ključnim figurama tog perioda, da u svaki razgovor nekako umećem i reference na roman koji upravo čitam, sve do trenutka u kojem mi je istinski zabavljena prijateljica rekla: "Milka, hoće li ovo biti još jedno ljeto u kojem si fascinirana fašistima?"
Kako je krenulo, čini se da hoće, ali zbog toga nimalo ne žalim. Naprotiv, svoje bližnje sada nagovaram da pročitaju istu knjigu, pa da krenemo povlačiti usporedbe s nama poznatim protagonistima endehazijskog, jugoslavenskog, a poslije i hrvatskog kulturnog života. Jer i mi smo bili i ostali periferni akteri velikog preslagivanja zapadnoga svijeta, kako onomad tako i danas, a neke su paralele u tome bolno očite.
Otvori KEKS Pay
Nismo mi nego ti periferni preslagivac….OPG Serdarevic jase dalje,besplatno,ili ne?