Revolucionarni sud u Teheranu potvrdio je 7. lipnja presudu protiv svjetski poznatog redatelja Jafara Panahija, osuđujući ga na jednogodišnju zatvorsku kaznu i dvogodišnju zabranu putovanja. Odluka predstavlja kulminaciju dugogodišnjeg pritiska režima na jednog od najvažnijih iranskih filmaša.
Sud je u potpunosti odbio Panahijeve prigovore na prvotnu presudu koja je donesena u njegovoj odsutnosti u prosincu 2025. godine, dok se redatelj nalazio u inozemstvu gdje je promovirao svoj film "It Was Just An Accident". Uz zatvorsku kaznu i zabranu putovanja, Panahiju je također zabranjeno pridruživanje političkim i društvenim skupinama te udrugama, čime se dodatno ograničava njegovo javno djelovanje. Unatoč jasnom riziku od uhićenja, Panahi se vratio u Iran u ožujku 2026. godine, pokazujući time nevjerojatnu hrabrost i odanost svojoj zemlji i umjetničkom pozivu.
Panahijev odvjetnik, Mostafa Nili, objavio je u nedjelju da je sud odbacio sve žalbe i potvrdio presudu u cijelosti. U razgovoru za iranski medij Emtedad, Nili je pojasnio opsežan popis optužbi protiv svog klijenta. Panahi je proglašen krivim za snimanje "underground i problematičnog filma protiv establišmenta", što se izravno odnosi na njegovo posljednje djelo. Nadalje, optužnica ga tereti za podršku političkim i sigurnosnim zatvorenicima, za davanje potpore narodnim prosvjedima protiv vlade, kao i globalno poznatom sloganu "Žena, život, sloboda". Optužen je i za potpisivanje i širenje izjave podrške štrajku vozača kamiona, za "prikazivanje mračne slike" trenutnog stanja u zemlji te za ponovno objavljivanje videoisječka jednog prosvjeda na društvenim mrežama. Prema riječima njegova odvjetnika, Panahiju je ostavljen rok od dvadeset dana za podnošenje žalbe na ovu odluku.
Panahi je film "It Was Just An Accident", koji je bio je povod za novu eskalaciju progona, snimio u tajnosti, bez ikakve službene dozvole, i to neposredno nakon što je proveo 86 dana u zloglasnom teheranskom zatvoru Evin zbog optužbi za protuvladine aktivnosti koje datiraju još iz 2010. godine. U zatvoru je upoznao aktivista i političkog zatvorenika Mehdija Mahmoudiana, s kojim je kasnije surađivao na scenariju za film. Radnja filma "It Was Just An Accident" prati bivšeg zatvorenika koji otima čovjeka za kojeg vjeruje da je bio njegov mučitelj te se s drugim disidentima savjetuje treba li ga ubiti ili mu oprostiti. Film je doživio premijeru na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, gdje je osvojio Zlatnu palmu, najprestižniju nagradu festivala, a nakon toga izabran je kao francuski predstavnik za nagradu Oscar te je nominiran u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. Panahi i Mahmoudian, zajedno s koscenaristima Shadmehrom Rastinom i Naderom Saeivarom, također su primili nominaciju za najbolji originalni scenarij.
Panahijeva suradnja s Mahmoudianom dodatno je razbjesnila vlasti. Sam Mahmoudian ponovno je uhićen u veljači zbog osuđivanja vladinog nasilnog gušenja prosvjeda, koje je rezultiralo smrću desetaka tisuća ljudi. Pušten je nakon 17 dana provedenih u zatvoru. Panahijev prethodni boravak u zatvoru, prije snimanja filma, okončan je nakon što je započeo štrajk glađu prosvjedujući protiv svog nezakonitog pritvaranja, a njegov odlučan čin privukao je međunarodnu pozornost i rezultirao uspješnom žalbom kojom su prvotne optužbe protiv njega odbačene, što mu je omogućilo privremeno puštanje na slobodu.
Jafar Panahi već se desetljećima suočava s progonom iranskih vlasti, a njegov slučaj postao je simbol borbe za slobodu umjetničkog izražavanja. Problemi su eskalirali 2010. godine kada je osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu i dvadesetogodišnju zabranu snimanja filmova, pisanja scenarija, putovanja u inozemstvo i davanja bilo kakvih intervjua medijima. Presuda je donesena zbog njegove podrške Zelenom pokretu, masovnim prosvjedima koji su izbili nakon spornih predsjedničkih izbora 2009. godine. Iako je dio te kazne proveo u kućnom pritvoru, ponovno je uhićen u srpnju 2022. i poslan na služenje ostatka kazne u zatvor Evin. Unatoč svim zabranama, Panahi nikada nije prestao stvarati. U tajnosti je snimio niz filmova kao što su "This is Not a Film", "Closed Curtain" i "Taxi", koji su mu donijeli brojna međunarodna priznanja i potvrdili njegov status jednog od najhrabrijih redatelja današnjice.